Hrvatska u Dalićevoj eri nikada nije izgledala tako loše u dvije uzastopne utakmice. Tek drugi put u povijesti izgubila je dvije vezane kvalifikacijske utakmice. Koincidencija datuma s porazima koja je doživjela pod Štimčevim vodstvom prije 10 godina puka je slučajnost, no izvedbe na terenu neodoljivo su slične. Čista katastrofa od igre. Rezultat je još prihvatljiv u odnosu na igru.

Parafrazirat ću čuvenu izreku: raditi iste pogreške i očekivati različite rezultate puko je nadanje da će biti bolje. A znamo što je nada.

Najjednostavnije bi bilo da ponovim posljednje dvije kolumne jer se ništa bitno nije promijenilo u odnosu na utakmicu s Turskom. Sve postavljene teze i dalje čvrsto stoje. Dalić je trebao mijenjati, a u suštini ništa bitno nije promijenio.

Uporno mijenjati figuru za figuru i nadati se da će ispasti dobro, a da ništa nisi poradio na promijeni sustava i geometriji igre zvuči mi kao čista iluzija. Ništa ili malo toga poduzeto je da se nešto promijeni i poboljša. To je ono što najviše brine.

Sažetak utakmice Wales - Hrvatska

Nije isto bez Perišića

Bez Ivana Perišića u postavi Hrvatska ne da ne može uspješno igrati u istom ili sličnom sustavu, nego ne može ni približno. Svih ovih godina igra Vatrenih temeljila se na Perišićevim fizičkim i driblerskim sposobnostima da drži praktički cijelu stranu. Vatreni brod bio je toliko nagnut ulijevo da je bilo potpuno jasno da previše ovisi o Perijinu nadahnuću.

Perišić je bio "pola momčadi" i bez njega u postavi ništa nije isto. Kada na krilnim pozicijama nemaš igrača koji može proći jedan na jedan, a na mjestu centarfora imaš statičnog sidraša koji čeka da mu se donese lopta ne u šesnaesterac, nego na vrh peterca, kako i dalje možeš očekivati uspješnu napadačku igru. Na koju foru?

Strah od zatvaranja kruga i najgoreg scenarija: Mogu li Vatreni računati na pomoć Turaka?

Naravno, može se pobijediti i slučajno, ako imaš dovoljno sreće, sve je moguće, no krčag ide vodu dok se ne razbije, a Vatreni se opasno približio točki rasprsnuća.

Čovjek bi pomislio da se ovdje netko inati pokazati kako sve može biti podjednako uspješno kao i kada je Perišić u postavi, a posve je jasno da to nije ni približno ista priča.

Nedostajalo je motorike i s Perišićem u momčadi, a bez njega to je akutni problem. U kadru je previše igrača sličnog profila, statičnih napadača i nekonkretnih ofenzivaca. Takvom profilu treba pokušati prilagoditi sustav i igru.

Potrebna je promjena taktike

Logično mi je izgledalo da se u nedostatku barem jednog krilnog igrača koji je u stanju probiti stranu pokuša s promjenom sustava i drukčijom taktikom, primjerice s 4-5-1 i pokretnijim napadačem, pogotovo jer ni Modrić više nije što je bio i treba ga povremeno sakriti, no Dalić se očito ufao da će se dogoditi neki samoinicijativni energetski bljesak, da će se stvari poboljšati same od sebe.

Nije se dogodilo, a kako je Hrvatska igrala, dojam je da ne bi došlo do poboljšanja da se igralo tisuće minuta. Igre i šansi nema pa nema.

I eto, Hrvatska se dovela u situaciju da dva kola prije kraja kvalifikacija više ne ovisi sama o sebi u konkurenciji s reprezentacijama iz B i C europskog razreda. To je samo po sebi zabrinjavajuće, a kada na sve dodamo trenutačnu formu i razinu igre, može se reći da je situacija alarmantna, pogotovo jer izbornik izgleda jako umorno i prilično demoralizirano.

Zlatko Dalić za Novu TV nakon poraza

Dalić izgleda umorno

Zasićenje mu se čita iz očiju. Kao da je razočaran i silno utučen cjelokupnom situacijom u reprezentaciji i oko nje, sa svime što se događa, pa i očitim destruktivnim pokušajima, kako je sam aludirao u nekoliko navrata, nekih podzemnih i nadzemnih sila kojima silno smetaju uspjesi Vatrenih i rado bi to uništili.

Možda je to samo trenutačni dojam, možda Dalić u sebi krije nove izvore energije i motivacije. Nadajmo se da ima još vatre i prkosa, no sumnje postoje jer bi neki stari Dalić predviđao stvari i poduzimao neophodne korake, ne bi stvari prepuštao slučaju.

Kako god, Dalić je zavrijedio golemi kredit i sada se svi skupa moramo uzdati u njegovu sretnu zvijezdu da Wales neće slaviti u preostale dvije utakmice, što bi se na kraju moglo i dogoditi jer Wales nije momčad neke visoke razine, a očekuju ga opasne utakmice s Armenijom i Turskom.

Ni u snu se nismo ovome nadali, ali situacija je takva kakva jest i treba sve učiniti da Latvija i Armenija padnu, a onda možda stigne i poljubac sreće.

Dalić bi trebao razmisliti o blagoj promjeni kadra te pozvati energičnije i pokretljivije napadače koji bi mu dali više mogućnosti u taktičkom manevru. U mladoj reprezentaciji postoje takvi igrači...