I što sad? Što će Dalić napraviti nakon gorkog poraza od Turske? Nešto mora mijenjati jer misliti da će se sve popraviti samo od sebe jako je opasno. Kada Vatreni u momčadi nemaju Ivana Perišića, bez previše dileme od Svjetskog prvenstva u Rusiji najopasnijeg, pa i najboljeg hrvatskog igrača, mijenjati figuru za figuru i nastaviti igrati u istom sustavu i sličnom taktikom, a s očekivanjem da će sve biti isto, čista je iluzija.
Tri vijesti o kojima se priča
Perišića nitko ne može zamijeniti, Hrvatska jednostavno nema takvog igrača, a iluzija je tim veća jer su van stroja igrači koji ga barem donekle mogu kopirati, Luka Ivanušec i Mislav Oršić. Svjedoci smo da je Vatreni brod zadnjih godina bio opasno nagnut na lijevu stranu, i to toliko dramatično da se u pojedinim trenucima činilo da će se prevrnuti ako se Perišiću bilo što dogodi.
Perišić je bio ključan igra, bez njega ovako ne ide
Praktički cijela igra temeljila se na njegovoj motorici i probojnosti. Cilj je bio izolirati Perišića na lijevoj strani, ostaviti ga jedan na jedan na brisanom prostoru i pola posla je obavljeno. Ako to ne ide, Perišić se može vratiti dublje u pozadinu, pa i na bekovsku poziciju, pa u paru s Ivanušecom ili Oršićem opet bi stvarao višak na lijevoj strani. U igri jedan na jedan Perišić je bio daleko najjači hrvatski igrač, a to je utakmica s Turskom zorno demonstrirala.
Kada u momčadi nemate Perišića, a ni Andreja Kramarića, koji je dodana vrijednost kada igra zajedno Perišićem, bez njega bi i on teško dolazio do izražaja, a na mjestu najisturenijeg napadača i nominalno desnog krila vam i dalje igraju probojnošću, hitrinom i tehnikom deficitarniji igrači, onda dobijete to što smo vidjeli protiv Turske.
Petar Musa bio je potpuno odsječen. Očito je da nije posebno hitar, a niti je tip igrača koji će zadržati loptu, izaći, otvoriti prostor i razigrati suigrače po bokovima. On je klasični centarfor koji čeka da mu se donese lopta u šesanesterac, a tih lopti nije bilo. Nitko mu ni vode nije mogao donijeti, a kamoli ga napojiti kvalitetnim loptama, a on nije mijenjao stil igre i pokušavao se više uključiti u igru.
Modrić više nije isti, koliko god mi šutjelo o tome, treba novu ulogu
Zbog toga je izgledao umrtvljeno i nepokretno, praktički da pošteno nije zasprintao. Vrtio se u krugu i izgledao otužno. U takvoj igri hrvatske reprezentacije, u kojoj je cijela momčad podbacila, Musa nema šansu nešto posebno pokazati. Problem je što Dalić na klupi nema igrača bitno različitih napadačkih karakteristika.
Odavno je poznato da Vatrenima nasušno nedostaje motorike i hitrine u napadačkoj liniji, čak i dok je Ivan Perišić bio fit i u formi. Nije to bez razloga naglašavao i kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić, na kojem se protiv Turske također vidjelo da mu nedostaju minute. Modrić je u jednom od posljednjih intervjua zazivao trkački i fizički potentnijeg napadača da bi Vatreni dobili na većoj raznolikosti jer je očito da je hrvatska igra u napadu odveć jednosmjerna.
Jedan od razloga slabe hrvatske igre leži u tome što vezni red na čelu s Modrićem nije odigrao na svojoj razini. Modrić je proljetos i ljetos pokazao da je još uvijek kadar pružati dobre partije, ali u godinama je kada je svaki mjesec bitan. Vrijeme čini svoje, biologija je neumitna, sape je sve manje i to se jednostavno vidi. To vidi i Carlo Ancelotti, koliko god mi svi skupa šutjeli o tome.
Vatreni trebaju više motorike, nova rješanja u napadu
Ancelotti je u nekim utakmicama pokušao to sakriti tako što je Modrića podizao gore, prema klasičnoj desetki, ali to nije baš dobro funkcioniralo. Dalić je vjerojatno zbog toga odustao od te ideje, no mogao je Modrića „sakriti“ i na drugi način. Dalić mora tražiti rješenja, tražiti motoričnije ofenzivce, koji su ujedno i tehnički kapacitirani.
Tko su kandidati? Matija Frigan već kuca na vrata, Roko Šimić je blizu poziva, a možda ih treba otvarati polako i Marinu Ljubičiću, koji pokazuje naznake onog što treba Vatrenima. Jedan takav igrač upravo se rađa i na HNL sceni, aludiram na Franju Ivanovića, koji je možda i najbliži viziji prototipa modernog napadača.
Ivanović nije ni u prvoj momčadi mlade reprezentacije, pa je teško pričati o seniorima, no dojma sam da bi se sjajno uklopio i izgledao još bolje kada bi zaigrao s boljim suigračima i pakerima. Ako ništa drugo, dao bi veću širinu izbora jer Vatrenima upravo nedostaje takav tip napadača. Daliću bi imao na raspolaganju više mogućnosti, taktičkog manevra. Dok traži hitrije i motoričnije napadače, izbornik bi trebao razmisliti o promjeni sustava.
Promjena sustava
Igrati u sustavu 4-3-3 bez ijednog pravog i dominantnog krila, i na lijevoj i na desnoj strani, koji može pokriti cijelu stranu i igrati od kornera do kornera, kao što je to radio Perišić, nije odveć preporučljivo jer je s osrednjom kvalitetom na tim mjestima jako je teško imati probojnost, kompaktnost i gustoću. Šriina daje dubinu, a Hrvatska protiv Turske nije imala ni jedno ni drugo.
Sad kada je bitno oslabljena i desetkovana, možda je vrijeme da izbornik prilagodi taktiku i zaigra s više klasičnih veznih igrača i pokretljivijim igračem u vršku napadu, koji po vokaciji ne mora nužno biti centarfor. Dojam je da je Hrvatska bila bolja i opasnija kada je u igru ušao i Lovro Majer.
Vatreni su postali jači na lopti, bolje su je držali. Možda je u ovom trenutku za Vatrene najprihvatljivija formacija s četiri ili pet veznjaka, 4-5-1 i sve njezine varijacije, a u kojoj bi Modrić dobio odriješene ruke i mogućnost da se povremeno sakrije i malo odmori.
To su sve teme za raspravu, ali očito je da Dalić mora nešto napraviti. Prepuštanje slučaju i oslanjanje na to da će netko jednim potezom rješavati utakmice, može biti opasno čak i protiv suparnika kao što su Wales ili Armenija.
Najbolji trenuci utakmice Hrvatska - Turska 0:1
