Ovo je kratka priča o Boži Starčeviću, četvrtom Hrvat u hrvanju na Olimpijskim igrama. Kakav je osjećaj uoči Rija?
''Osjećaj je predivan zaista, nakon 18 godina treniranja pružila mi se prilika da predstavljam Hrvatsku na OI'', kaže Starčević.
Ovaj 27-godišnjak je prije tri godine osvojio europsku broncu i pokazao potencijal. Bio je nekoliko puta tik do igara u kvalifikacijama i onda je konačno nagrađen.
''Dobio sam poziv od Svjetske hrvačke federacije po principu izvrsnosti s obzirom da sam bio prvi ispod crte tri puta.''
Kako to i obično biva, netko stariji iz obitelji, njegov brat, poveo ga je na hrvački trening s neke druge strunjače. I Božo se zaljubio u ovaj sport.
''Inače, bio sam prije na gimnastici. Svidjelo mi se iz prve. Dinamičan je sport iako izgleda malo grublje. Jednostavno sport u koji sam se zaljubio na prvu i ostao sam u njemu.''
Ne zanima ga slobodna borba, ali posebno ističe. Zašto je hrvanje najbolja baza za slobodnu borbu?
''Zato što je bazični borilački sport. I mi definitivno, nije da podcjenjujem neki drugi borilački sport, imamo najveću bazu klasične snage. Radimo dosta dizanja olimpijskih utega i najkompletniji smo po snazi, okretnosti, koordinaciji, eksplozivnosti i svemu.''
Pa pogledajte sada kako ta demonstracija moći izgleda uživo s užetom. I tako on kao lift stalno gore dolje. Osim špage ovo je omiljeni intimni partner svakog hrvača – lutka Bil s kojom trenera. Pretpostavljam da si više zagrljaja dobio od ovog gospodina ili dame, kako god želiš, nego od cure, tate, mame..?
„Pa sigurno da sam puno vremena proveo s njim, ali sad sam u braku tako da su mi se sad izjednačile minute provedene s Bilom i sa ženom'', šali se Božo i poentira:
''Ženo volim te, ali i Bila isto, ha, ha, ha... Nadam se da ću za mjesec dana slaviti medalju iz Rija. Ja i moj prijatelj Bil.''
