Igrala se 89. minuta na Allianz Areni. Augsburg je držao 1:1 protiv Bayerna i onda - lakrdija. Douglas Costa zabio se u igrača Augsburga, a sudac Knut Kircher spremno je pokazao na bijelu točku. Uzalud su se igrači Augsburga žalili i čupali kosu, sudac je ostao neumoljiv, a igrači Bayerna i čitava Allianz Arena bez trunke srama s odobravanjem su prihvatili njegovu odluku, iako je svima bilo jasno da nema ni govora o jedanaestercu.
Tri vijesti o kojima se priča
Nijemci bijesni na suca Kassaija: "Odlučno je desetkovao Bayern"
Dugo nakon utakmice igrači Augsburga nisu željeli napustiti travnjak. Bio je to izraz očaja i protesta protiv očite nepravde. Stajali su tako na travnjaku dok se stadion praznio, no nitko nije mario; ni suci, ni navijači, ni igrači Bayerna, a bogme ni čelni ljudi lige. Jer, eto, dogodilo se, suci griješe kao i svi ostali, i oni su samo ljudi, a to što „malo“ više griješe u korist uvijek istih klubova, to je tek puka koincidencija.
Ovo je sekvenca iz jesenskog dijela prošle sezone Bundeslige, elitne njemačke lige u kojoj Bayern suvereno vlada već desetljećima. Bayern uglavnom jest igrački najjači, ali ako pitate navijače konkurentskih klubova u Njemačkoj, mnogi će reći da su Bavarci privilegirani kod sudačke organizacije i da je to toliko očito da se ne može previdjeti. O nekim drugim stvarima koje se događaju u i oko Bayerna, ovom prilikom nećemo govoriti, ali dovoljno je spomenuti slučaj njihova predsjednika Ulija Hoenessa.
Svaka liga ima svoj Real
Ovaj dijalektički uvod ironični je osvrt na sramotno suđenje koje se sinoć dogodilo na Santiago Bernabeuu, ali ujedno je potvrda retoričke konstatacije koju sam sinoć čuo iz usta vatrenog navijača jednog od Bayernu konkurentskih klubova u Njemačkoj.
„Sve što je Real večeras napravio Bayernu, to Bayern radi svima u Njemačkoj već godinama. Sad vide kako je to.“
Ne, nije nam cilj relativizirati sinoćnju lakrdiju u Madridu ili ne daj Bože braniti Kraljevski klub, čija je povijest prepuna sličnih večeri i stoga nam nije jasno zašto su mnogi toliko iznenađeni, nego razotkriti licemjerno ponašanje velikih europskih klubova, koji su navikli da imaju sudački vjetar u leđa, posebice u domaćim ligama, a kada u Europi nalete na klub koji je u piramidi moći iznad njih, a Real je na vrhu te piramide, i to nije nikakva tajna, onda se žale i kmeče.
Svaka liga ili natjecanje imaju neki svoj Real, Bayern, Juventus, Manchester United ili Dinamo. U svakoj ligi ili natjecanju, bilo klubova ili reprezentacija, događaju se učestale pogreške u korist velikih i na štetu manjih. Naravno, posve slučajno. I tomu smo svjedoci već desetljećima i nikome ništa.
Licemjerstvo i dvostruki standardi
U nogometu, kao uostalom i u životu, pravde i poštenja, o moralu da i ne govorimo, nema već odavno, ako ih je ikada i bilo. Veliki bez milosti gaze male i manje, a tek kada se međusobno sudare, počinju žalopojke. Do tada u pravilu ništa ne vide i ništa ne čuju, vapaj bespomoćnih odlazi niz vjetar ili ako želite, psi laju, a karavane prolaze. Klasično licemjerstvo bogatih i moćnih. Dvoličnosti i dvostrukih standarda u sportu ima gdje god se okrenete, politiku da i ne spominjemo.
Najbolji su primjer reakcije koje dolaze iz redova Barcelone i katalonskih medija. Stječe se dojam da su Katalonci ogorčeniji od Nijemaca ili su barem podjednako ljutiti. I sve bi to bilo u redu da se utakmica s PSG-om još nije ni osušila, a da se i ne spominju one iz nešto dalje prošlosti.
Real vjerojatno jest klub iza kojeg se u povijesnom smislu vuku najveći repovi, ali ni ostali velikani nisu baš bezgrešni, počevši od Barcelone, ali i Bayerna. Pitajte, primjerice, navijače Leeds Uniteda što misle o suđenju u kontroverznom pariškom finalu s Bayernom. Ili ako hoćete iz bliže povijesti, londonsko finale s Borussijom Dortmund kada Rizzoli nije dao ni žuti karton Danteu, što bi mu bio drugi isključujući, a stoper Bayerna je skrivio jedanaesterac napravivši prekršaj za izravni crveni karton. Zar Borussia tada nije bila teško oštećena!?
Podsjećamo da je turski sudac Çakır iste sezone za sličan prekršaj Nanija na Arbeloi, i to na centru igrališta, u ogledu Real Madrida i Manchester Uniteda pokazao napadaču Crvenih vragova izravni crveni karton, a suci širom svijeta upirali su se dokazati kako nije pogriješio. Talijanski sudac se nije usudio reagirati niti kada je Ribery laktom udario Lewandowskog u istom finalu. Za mnoge je sudačke eksperte to bio izravan crveni karton. Tada su u Münchenu mudro šutjeli i nisu vidjeli ništa sporno u suđenju.
Veliki klubovi u pravilu traže pravdu tek kada i sami postanu žrtve nepravde. Ne želim moralizirati, ali mislim da je jasno kako istinske pravde i poštenja u nogometu neće biti dok aršin ne bude za sve jednak. I u svakoj prilici. Sve dok prevladavaju dvostruki standardi, hipokrizija će cvjetati.
