Real je u sezonu ušao kao apsolutni vladar europskog nogometa. Momčad Zinedinea Zidanea odigrala je sezonu koja se smatra jednom od najboljih u povijesti kluba; prvi put nakon 50-ih godina 20. stoljeća osvojili su španjolsko-europsku duplu krunu, a postali su i prvi klub koji je obranio naslov prvaka Lige prvaka otkad se elitno kontinentalno klupsko natjecanje igra pod tim imenom.
Na početku sezone Real je nastavio u istom ritmu. Sezonu su otvorili pobjedom s ukupnih 5:1 protiv velikog rivala Barcelone i činilo se da će Real nastaviti dominirati, ali situacija se brzo okrenula i nad Madridom su se nadvili tamni oblaci.
Real je danas četvrta momčad Primere sa čak 14 bodova zaostatka (s utakmicom manje) za najvećim rivalom Barcelonom. Polusezona za zaborav završena je ponižavajućim 3:0 porazom od Barcelone na domaćem terenu.
Situacija nije bajna ni u Europi. Tottenham je osvojio njihovu skupinu zahvaljujući visokoj pobjedi na Wembleyju, što bi se moglo pokazati kobnim: Real nije bio nositelj u ždrijebu koji mu je već u osmini finala donio jaki PSG.
Korijeni mnogih problema leže u ljetnom prijelaznom roku u kojem je, pokazat će se kasnije, Real bitno oslabljen za aktualnu sezonu. Real je ostao bez mnogih kvalitetnih igrača koji su davali širinu momčadi kao dio opjevanih Zidaneovih rotacija; upravo sjajni nastupi rezervne momčadi, koja je donijela mnoge ligaške pobjede i tako omogućila Zidaneu redovno odmaranje ključnih igrača, jedan je od glavnih razloga tako trofejne sezone Real Madrida.
Od pet pojačanja četiri nisu bila ni na klupi u El Clasicu
Madrid su u ljetnom prijelaznom roku napustili James Rodriguez, Alvaro Morata, Mariano Diaz, Pepe i Danilo. U Kraljevski klub stigli su Dani Ceballos, Marcos Llorente, Borja Mayoral, Jesus Vallejo i Theo Hernandez.
Od njih pet, četvorica uopće nisu bila u momčadi za El Clasico: na klupi se našao samo Theo Hernandez. Sva pojačanja, uključujući i Achrafa koji je prebačen iz B momčadi, nalaze se ispod 16. mjesta po broju odigranih minuta za Kraljevski klub u svim natjecanjima.
Kovačić propustio dva mjeseca i skupio više minuta od većine novih igrača
Među njima se od igrača koji su igrali za Real i prošle sezone našao samo Mateo Kovačić koji je propustio dva mjeseca zbog ozljede. No, i tako je skupio 504 minute, više od Ceballosa, Mayorala, Llorentea i Valleja. Jedini koji su odigrali donekle bitnu ulogu ove sezone su Achraf sa 777 i Hernandez sa 623 minute.
S druge strane, prognanici iz Reala uglavnom dobro, pa i odlično igraju za nove klubove, a posebno se to odnosi na napadače. Problemi s realizacijom i slaba produkcija napadača jedan je od najvećih Realovih problema ove sezone, što je došlo do izražaja i u El Clasicu u kojem Real nije zabio iz 14 udaraca prema golu Ter Stegena.
Morata je u međuvremenu za Chelsea zabio 11 golova u svim natjecanjima, dok je Diaz postigao 14 kao član ubojitog napadačkog trojca Lyona. Za usporedbu, Karim Benzema je za Real zabio pet golova, a Ronaldo 14, od čega devet u Ligi prvaka i svega četiri u prvenstvu. Ovaj je napadački dvojac u jednom trenutku čak bio najgori u Ligama petice nakon onog Beneventovog.
Je li Real trebao napraviti drastični rez i Benzemu preseliti na klupu?
James je za Bayern odigrao 1214 minuta i zabio dva gola uz četiri asistencije, Danilo je zamjena u Manchester Cityju što se i očekivalo, dok je Pepe standardan u Bešiktašu koji uživa u vrlo dobroj sezoni, posebno u Ligi prvaka u kojoj je osvojio skupinu G.
Kad se sve zbroji i oduzme, jasno je da pridošli igrači nisu ni približno nadomjestili učinak onih koji su otišli, a posebno se to odnosi na napadačku liniju. Naravno, teško je zadržati igrača svjetske klase kao rezervu, ali čini se da je Real ipak morao naći načina da zadrži Moratu ili barem Diaza.
U slučaju prvog, to bi vjerojatno značilo seljenje Benzeme na klupu, ali čini se da Real ne planira odustati od Francuza u vrhu napada. Što o tome misle navijači najbolje su pokazali gromoglasni zvižduci Santiago Bernabeua, kojima su počastili Benzemu u El Clasicu prilikom izlaska iz igre.
