Nakon visoke pobjede (4:1) nad Grčkom u Zagrebu, Hrvatska je uoči uzvrata u Pireju realno na korak od Rusije. To govore i koeficijenti najvećih svjetskih kladionica. Willima Hill plaća pobjedu Grčke s tri razlike 21.00. Grčka je po tome teški autsajder, no u nogometu se nikad ne zna i nije gotovo dok nije gotovo.
Stoga je dobro što u hrvatskom taboru ne vidimo neku posebnu euforiju, izbornik Zlatko Dalić u svakom obraćanju poziva na ozbiljnost, staloženost i maksimalnu koncentraciju, reprezentativci također odaju slično raspoloženje. Dalić je najavio da Hrvatska neće braniti stečenu prednost, nego će igrati napadački slično kao i u Zagrebu. Izbornik je dobro konstatirao da Hrvatska praktički ne zna igrati defenzivno i da mu takva taktika ne pada napamet.
Dakle, na Karaiskakisu ne bi trebalo biti neugodnih iznenađenja po hrvatsku vrstu, prema svemu sudeći „balkanski sindrom“ ne bi se smio dogoditi; ni lako ćemo, a ni preplašeno, nego ozbiljno i hrabro.
Hrvatska će istrčati najvjerojatnije s tek jednom promjenom u odnosu na utakmicu u Zagrebu. Mario Mandžukić se, čini se, vraća u početni sastav, a ostaje dvojbeno hoće li na desnom krilu krenuti Andrej Kramarić ili Nikola Kalinić.
Ako se ispune Dalićeve najave, Hrvatska će u Pireju igrati na pobjedu kako i doliči reprezentaciji koja je objektivno dosta kvalitetnija od suparnika. Radi zadržavanja pozitivne atmosfere i pobjedničkog duha bilo bi dobro da Hrvatska ne izgubi. Jer, nije teško predvidjeti da bi i minimalan poraz barem donekle pomutio raspoloženje i postavio nove upitnike.
Jest, najvažnije se plasirati, ali treba pokušati što duže zadržati pobjednički mentalitet. Nemojmo se zavaravati, plasman na Svjetsko prvenstvo ionako je očekivan i prije početka kvalifikacija. To što je Hrvatska morala u doigravanje, zapravo je podbačaj, a ne razlog za neko veliko slavlje. Hrvatska je bila glavni favorit skupine i završila je tek druga, i to hvatajući doigravanje u posljednjem kolu.
Ni, uvjereni smo, ukupna pobjeda nad Grčkom nije razlog za pompozni vatromet i bjesomučno slavlje. Jer, ako Hrvatska nije u stanju manje-više hladno izbaciti Grčku, realno sasvim prosječnu reprezentaciju kojoj bi plasman u Rusiju bio veliki rezultat i krajnji domet, onda zapravo nema što raditi na SP-u. Čemu se nadati u Rusiji ako ćemo od pobjede nad Grčkom raditi bjelosvjetsko čudo? Nemojmo od Grčke raditi Njemačku i Brazil!
Izbornik je, čini nam se, najbolje odgovorio na klasičnu hrvatsku euforiju dijela medija i navijača koji na temelju pobjeda protiv Ukrajine i Grčke već svrstavaju Hrvatsku među favorite Mundijala. Ako Hrvatska nije bila u stanju biti prva u skupini ispred Islanda, te je morala u doigravanje, ako je daleko od top reprezentacija na FIFA-inoj ljestvici, na temelju čega se može zaključiti da je među najboljim reprezentacijama na svijetu?
Hrvatska mora zaraditi taj status, a gostovanje u Pireju samo je jedna od šansi na tom putu. Prije svega dobrom igrom i pozitivnim rezultatom na Karaiskakisu mogu se udariti temelji za veliki rezultat u Rusiji. Potencijal je tek puka hipoteza bez konkretnog rezultata. Na kraju balade rezultat je jedino mjerilo. Krajnje je vrijeme da ova generacija prestane biti „hipotetički velika". S obzirom da su mnogi u "ozbiljnim" godinama, Rusija im je možda posljednja šansa. I stoga neka put ka velikom ostvarenju krene iz Pireja.
