Philippe Coutinho prešao je u Barcelonu za 160 milijuna eura, što je rekordni ulazni transfer Barcelone i španjolskog nogometa. Vrijedi li toliko nogometaš koji je ove godine bio 30. na listi kandidata za Zlatnu loptu, prilično je relativno pitanje, ali činjenica je da se cijene nogometaša posljednjih godina povećavaju, karikirano, gotovo aritmetičkom brzinom.
Tri vijesti o kojima se priča
Barca finišira novi svemirski transfer: "Perverzna" momčad za dugu dominaciju
Šest od deset najvećih transfera svih vremena realizirani su u posljednje dvije godine. Logično je da se ljeti obrne najviše novca, ali veliki transferi sve frekventnije događaju se u zimskom prijelaznom roku. Trenutačni je praktički tek počeo, a već su ostvarena tri velika transfera (Coutinho, Van Dijk, Diego Costa).
Sve veća potrošnja izravno je vezana uz rast cijena televizijskih prava. U posljednja tri desetljeća zarada najvećih europskih liga od televizijskih prava skočila je u neslućene visine. Španjolci su, primjerice, 1990. potpisali osmogodišnji ugovor na 325 milijuna eura, dakle oko 40 milijuna po sezoni, a sada je taj ugovor dosegao 1,7 milijardi, što je 42 puta više na godišnjoj razini.
TV prava podigla cijene nogometašima
Na tv pravima profitirali su najviše veliki klubovi, ali ona život znače i takozvanim malim klubovima. U slučaju Real Madrida, zarada od TV prava iznosi 20 posto od ukupnog proračuna kluba, a Eibaru čak 90 posto. Slični su omjeri i u ostalim najvećim europskim ligama. Premierliga inkasirala je 1992. 51 milijun eura od teelvizijskih prava, a danas zarađuje 2,3 milijarde.
TV prava nisu jedina koja su bitno utjecala na ekstremno povećanje zarade i posljedično potrošnje. Dobrim dijelom pripomogao je i ulazak inozemnih milijardera u najveće europske nogometne lige. Ruski oligarsi, američki i kineski tajkuni te arapski šeici ubrizgali su goleme svote novce u najdraže igračke. Neki od njih poput Romana Abramoviča, Malcolma Glazera ili Mansoura bin Zayeda davno su probili milijardu eura investicija.
Međutim, još nisu dostignuli predsjednika Real Madrida Florentina Pereza koji je u dva mandata na čelu Kraljevskog kluba potrošio blizu dvije milijarde eura. Kada tomu dodamo i trogodišnje razdoblje između tih dvaju Perezovih mandata, dolazimo do zaključka da je Real u posljednjih 18 godina potrošio preko dvije milijarde eura. Barcelona također nije pretjerano daleko. Barcelona i Real već desetljećima kupuju uglavnom najveće zvijezde.
Koliko bi dansa iznosili transferi Cruyffa i Maradone?
Najbolji nogometaši oduvijek su vrijedili kao suho zlato, ali danas su skupocjeni čak i oni prosječni. Slavni Johan Cruyff prešao je 1973. iz Ajaxa u Barcelonu za rekordnih 100 milijuna pezeta, po današnjem tečaju to je oko 600 000 eura. Međutim, to nije realan iznos, jer treba uzeti u obzir inflaciju i druge faktore.
Kada se u jednadžbu ubaci indeks potrošačkih cijena (IPC), to bi u današnje vrijeme bilo blizu deset milijuna eura. Danas za taj novac u Engleskoj ne možete kupiti ni osrednjeg braniča. Po istom izračunu transfer Diega Maradone 1982. iz Boce Juniors u Barcelonu danas bi iznosio oko 30 milijuna eura. Za taj novac i danas se može kupiti klasan i provjeren igrač.
Ostaje pitanje što se moglo kupiti u Španjolskoj 1973. za 100 milijuna pezeta? Čuveni Seat 600 stajao je 89 000 pezeta pa je lako izračunati da Ajax je prodajom Cruyffa mogao kupiti 1,123 istih automobila. Leon je nasljednik Seata 600 i danas stoji 13,990 eura. Liverpool zaradom od transfera Coutinha može kupiti 11,436 automobila iste marke. Po toj logici Coutinho stoji 11 puta više od Cruyffa. Cinici bi rekli da je Cruyff bio otprilike isto toliko puta bolji igrač od Coutinha.
Psihološki faktor
Međutim, kad se uzme u obzir psihološki faktor, 100 milijuna pezeta u ono je vrijeme više vrijedilo, jer taj novac tada su mogla izdvojiti možda dva ili tri kluba u Europi, ako i toliko. U ono vrijeme malo tko je na svijetu imao toliko novca. Milijardera 70-ih u Europi, barem službeno i ako ne računamo članove kraljevskih obitelji, nije ni bilo, a nije bilo previše ni multimilijunaša. Još početkom 90-ih jedan od najbogatijih Engleza Jack Walker težio je oko 300 milijuna funti. Kupio je Blackburn i doveo je Alana Shearera za rekordnih 3.6 milijuna funti.
Dakle, investirao je otprilike osamdeseti dio svog bogatstva u jednog igrača. U međuvremena se dogodila u povijesti neviđena koncentracija kapitala koja je posljednjih godina dosegla mitske proporcije. A nogomet je samo refleksija društva u kojem živimo, zar ne? Prema procjenama Forbesa, danas na svijetu ima više od 1500 milijardera. U tom smislu postavit ćemo retoričko pitanje: Što katarskom emiru, koji je na čelu države koja raspolaže sa stotinama milijardi eura deviznih rezervi, znači 222 milijuna eura isplaćenih za Neymara?
