Dana 12. listopada 1991. engleski multimilijunaš Jack Walker doveo je Kennyja Dalglisha na klupu tadašnjeg drugoligaša Blackburna. Možda se u tom trenutku nije tako činilo, ali s ove distance se može reći da je to bilo svojevrsna prekretnica i početak drastičnih promjena u engleskom klupskom nogometu, koji je rezultirao kreiranjem Premiershipa, odnosno novim brendiranjem elitne engleske lige koja je narednih godina postala primjer uspješnog poslovanja i uzor ostatku svijetu.
Tri vijesti o kojima se priča
Premierliga danas je najbogatija nogometna liga svijeta, vrijedna milijarde eura, no sredinom i krajem 80-ih priča je bila skoro pa dijametralno suprotna. Engleski nogomet patio je od mnogih bolesti, nagrižen huliganskim ispadima navijača, nerijetko i samih igrača, imao je toliko negativan publicitet da su klubovi za televizijska prava dobivali smiješne svote u usporedbi s današnjim vrtoglavim ciframa.
'Abramovič prije Abramoviča'
Početkom 90-ih donijeta je odluka o rebrendiranju engleskih liga, zapuhali su neki novi vjetrovi, a jedan od pionira i nositelja noviteta bio je upravo Walkerov Blackburn.
Walker je bio Roman Abramovič prije Abramoviča ili ako hoćete, šeik Mansour prije šeika Mansoura. Rođen je u Blackburnu 1929. i od malih nogu bio je gorljivi navijač Blackburn Roversa, relativno malog ali u povijesnom smislu značajnog engleskog kluba iz pokrajine Lancashire, koja je dala još dva nekadašnjeg velikana, Blackpool i Preston. Blackburn se desetljećima taljigao između druge i treće engleske lige, a onda je Walker odlučio kupiti klub i uložiti silne milijune, za tadašnje vrijeme nepojmljive svote.
„Moje su ambicije takve da će Manchester United pored nas izgledat će poput jeftinih cipela“, izjavio Walker i naravno da mu je u tom trenutku malo tko vjerovao.
No, bio je smrtno ozbiljan i uskoro je to jasno demonstrirao. Walker je bio klasični engleski industrijalac koji se obogatio na proizvodnji željeza i čelika. U tom trenutku „težio“ je oko 300 milijuna funti, što je u ono doba bila enormna suma. Jedan dio kapitala odlučio je odlučiti u voljeni klub na dotada neviđen način u Engleskoj. Kada je doveo Dalglisha, tada najprominentnijeg menadžera na „Otoku“, koji je s Liverpoolom osvojio tri naslova prvaka, među njima i posljednji naslov koji su „Redsi“ osvojili 1990. godine, Blackburn je bio drugoligaš. Jasno da je dolazak Dalglisha izazvao veliki publicitet u Engleskoj, jer kada slavni bivši igrač i uspješni menadžer prelazi iz najvećeg i tada najuspješnijeg engleskog kluba u redove drugoligaša, to je vijest koja izaziva pažnju.
„Želim vratiti naslov prvaka u Blackburn“, grmio je Walker dok mu se pola Engleske smijalo smatrajući da priča budalaštine.
Blackburn osvojio naslov prvaka 1995.
Malo tko se uopće sjećao kada je Blackburn posljednji put igrao u 1. ligi, a kamoli kada je osvojio do tada jedina dva naslova prvaka, jer to je bilo još u „pretpotopnom dobu“, 1912. i 1914. Međutim, uskoro se moglo nazrijeti da Walker priprema nešto veliko. Blackburn je iste sezone izborio povratak u elitnu ligu nakon 27 godina izbivanja, a samo tri godine kasnije osvojio je treće izdanje Premiershipa, novobrendirane elitne lige i ukupno treći naslov prvaka. Što je prethodilo osvajanju Premiershipa iliti Premierlige, koji su osim Blakcburna osvajali još samo Manchester United, Arsenal, Chelsea i Manchester City? Walker je doveo u Blackburn sve što hoda, gmiže i puže „Otokom“, u kratko vrijeme potukao je sve transferne rekorde u Engleskoj.
„Morao sam pozorno čitati novine da bih pohvatao koga smo sve kupili proteklog tjedna“, prisjetio se tih dana Tony Parkes, takozvani „caretaker manager“, koji je u šest navrata privremeno obnašao dužnost menadžera Blackburna u razdoblju od 1986. do 2004.
Walker je 1992. senzacionalno doveo Alana Shearera za tada rekordnih 3.6 milijuna funti, a dvije godine kasnije „podebljao“ je rekord kupivši Chrisa Suttona od Norwicha za 5 milijuna funti. Walker je bio svojevrsni pionir i kada su u pitanju investicije u infrastrukturu. Bilo je to vrijeme kada su engleski stadioni i trening kampovi uglavnom bili stari i manje-više zapušteni, u najmanju ruku načeti zubom vremena. Poznata je izjava Juergena Klinsmanna kada je 1994. prešao u Tottenham.
„Tek kad sam ušao u svlačionicu Tottenhama i vidio pomoćne terene, postao sam svjestan kakve uvjete imamo u Njemačkoj“, izjavio je veliki njemački nogometaš, a danas izbornik američke reprezentacije.
Prvi moderni stadion i kamp u Engleskoj
Walker je uložio milijune funti u rekonstrukciju Ewood Parka, koji je praktički preko noći postao najmoderniji stadion u Engleskoj. Nije se na tome zaustavio, izgradio je i moderan kamp u Brockhall Villageu, koji je u to vrijeme bio najbolji u Engleskoj.
Walker je preminuo 2000., iste godine Blakcburn je ponovno ispao iz lige, ali poživio je dovoljno dugo da bi doživio ostvarenje sna, odveo je voljeni Blackburn do naslova prvaka Engleske. I još nešto vrlo važno za navijače Blackburna - nije dopustio da Shearer prijeđe u omraženi im Manchester United.
„Imam osjećaj da se taj transfer nije ostvario samo zato što je Walker mrzio Manchester United“, kasnije je izjavio Alex Ferguson. I bio je potpuno u pravu. Jedan od razloga zašto su Walkera obožavali i još uvijek ga obožavaju u Blackburnu, i zašto su mu digli spomenik ispred stadiona. Možda se može reći da je prije svega iz ljubavi prema Blackburnu, ali i animoziteta prema Manchester Unitedu, kojeg je htio srušiti i nadmašiti po svaku cijenu, uložio značajan dio imetka u nogomet i posljedično pokrenuo svojevrsnu revoluciju. Vjerojatno nije ni slutio do kuda će to otići i u što će se liga pretvoriti.
Kada se vidi gdje je danas Blackburn, postavlja se pitanje je li vrijedilo tog novca? Za Walkera sigurno ne bi bilo sumnje, uvijek je govorio da ne žali niti jednog centa uloženog u Blackburn. Desetak godina kasnije Walkerovim putem krenuo je i Roman Abramovič, nešto kasnije u ligu su ušli arapski, američki, kineski i ini milijarderi. Engleski nogomet zauvijek je promijenjen, nemoguć je povratak na staro, u doba nogometne romantike, milijarderi neće tako lako izaći iz najbogatije i najglamuroznije lige, a da paradoks bude veći, svima je put utabao engleski industrijalac starog kova i meka srca kojem je Blackburn bio najveća ljubav, pa tek onda posao. Razlika u odnosu na spomenute vlasnike engleskih klubova više je nego očita.
