Na kraju ostaje žal. Hrvatska je bila na pragu velike pobjede protiv Grčke, ali na koncu se sve preokrenulo na stranu staloženije i iskusnije momčadi. Naši košarkaši i navijači bili su jedno. I takvima trebaju ostati. U prilog tome ide odlično otvaranje i fanatična igra protiv ponajbolje reprezentacije na prvenstvu. Nažalost, nedovoljno za konačni trijumf. Borili su se i ‘umrli muški’.
Tri vijesti o kojima se priča
Perasović: Ovaj poraz peče, jer smo bili blizu
Ukić razočaran i ljut: Uhvatili su nas na glupe grčke baze
Grčkoj velika drama u Areni: Hrvatska vodila cijelu utakmicu pa ispustila pobjedu
Vidjelo se da je nestao grč iz prve utakmice te su Perasovi momci kao u transu zaskočili svog suparnika kojemu nisu dopustili da se razmaše i nametne svoj ritam. Glavni protagonist odličnog otvaranja bio je razigrani Šarić, taman prije nego mu je nepotrebno dosuđen drugi prekršaj pa je morao rano napustiti igru. Obrambeno je dobro reagirala i vanjska linija s Ukićem i Draperom koja je više nego solidno parirala Spanoulisu i Calathesu. Nametnuli su trku i nekako uspjeli neutralizirati grčku kreativnost.
Simon i Žorić opet sjajni
Hrvatska je polako održavala prednost strpljivom igrom nošena ponovno nevjerojatno raspoloženim Simonom. Kruno je otvorio susret s 13 poena bez promašaja iz igre. Kao da u subotu nije bio dovoljno dobar pa se morao iskupiti. Samo neka potraje. Ni Žorić nije bio daleko od subotnjeg izdanja. Ovaj put uz podršku puno angažiranijeg Ante Tomića. Sve to nudilo je nadu. Nadu da naši imaju Grke u šaci. Ali izgorjeli su u toj želji.
U prvom poluvremenu dobro je funkcionirala zonska obrana kojom je Perasović htio natjerati Grčku da više šutira i manje dolazi do lakih poena nakon ‘picka’ i protrčavanja. I uspio je. Na pokretljivu obranu nadovezalo se i nekoliko lopti koje su Grcima ispale iz obruča. Ponovno se priključio i Šarić, koji je iskočio na obje strane parketa. Međutim, nije se moglo otpisati tako organiziranog protivnika sve do kraja utakmice. Njihova kvaliteta jednostavno to nije dopuštala. Pogotovo jer Spanoulis još ništa nije odigrao. A onda je krenuo...
Nevjerojatni Spanoulis
Držali su se naši košarkaši do sredine četvrte četvrtine. Imali su pozitivan rezultat, navijače i momentum na svojoj strani. No, onda je ponestalo snage i energije, a s druge strane stajala je preiskusna reprezentacija koja je znala iskoristi svoju priliku. Odnosno Spanoulis. Taman kad je netko trebao preuzeti odgovornost, ukazao se čovjek od zadatka. Igrač s petljom. Napravio je sve što je bilo potrebno za hrvatski slom. Kod nas jednostavno nije bilo igrača od takvog raspoloženja. Dovoljno govori podatak da je Katsikarisova družina imala čak 11 asistencija više te zabila 44 poena u drugom dijelu.
Probali su Perasovićevi igrači na sve načine, ali kao da su se ispuhali te na kraju ostali bez rješenja u napadu kojim bi se vratili u igru. Bilo je tu i ishitrenih poteza, a spretni i sretni Grci znali su to kazniti. Oduzeli su Hrvatskoj tempo s početka utakmice i polako tjerali vodu na svoj mlin. Doveli je do toga da sama pukne i počne puštati u obrani. Uslijedilo je sve više protrčavanja i kažnjavanja s njihove strane, a rezultat svega bio je bolan preokret. Pad kad je najviše trebalo ostati hladne glave. Ali momcima se stvarno nema što zamjeriti, odigrali su borbenu i čvrstu utakmicu. Bez Bogdanovića i Tomasa.
S njima u rotaciji, Hrvatska bi sigurno imala više mogućnosti. No, ne treba se previše vraćati na to. Pokazalo se da postoji potencijal i zajedništvo. Da igrači dišu kao momčad, iako na kraju nisu odreagirali tako (nekoliko loših individualnih odluka), ali iskustvo ovakvih završnica ne skuplja se preko noći. To su situacije u koje se treba dovesti i koje onda treba znati kontrolirati. Nadamo se da je ovo bila dobra škola i da će već u sljedećoj sličnoj prilici biti priča sa sretnim završetkom. Glave gore, dečki.
