Hrvatska protiv Slovačke treba pobjedu za mirniji nastavak kvalifikacija. S tri osvojena boda u Bratislavi Vatreni bi napravili veliki korak prema Kataru. Remi bi značio da će se sve najvjerojatnije odlučivati u zadnjem kolu, a uvijek je jako opasno sve svesti na jednu utakmicu.
Izbornik Dalić u posljednje vrijeme krije sastav kao zmije noge i sve je teže doći do pouzdanih informacija koga namjerava poslati na travnjak. Stoga je teško reći tko će istrčati protiv Slovaka od prve minute, no tko god bude igrao i koji god sustav bio, Hrvatska bi trebala ići na pobjedu, a ne igrati na bod.
Bitno je da sustav i postava prate nogometnu logiku, postulate koji su odavno poznati. Ako će Vatreni i dalje forsirati Sosine centašute, onda je logično da u šesnaestercu imaju klasičnog centarfora koji bi bio u stanju te ubačaje iskoristiti.
Za centaršutove je potreban centarfor
Nabacivanja bez istaknute mete nemaju previše smisla. Možete to proći, u nogometu je sve moguće, svakakvi scenariji su mogući, ali na taj način će se olakšati obrana Slovacima.
Ako se izbornik odluči za igru s „lažnom devetkom“, Kramarićem ili Livajom, onda Vatreni moraju forsirati trokute i ulaske krilnih igrača iza leđa obrane. U principu, igrati od noge do zadnjeg pasa ili povratne lopte. Može se i pokoji put centrirati s distance, nije zabranjeno, ali to ne bi trebala biti prevladavajuća koncepcija.
Koliko će i hoće li izbornik išta mijenjati u odnosu na Rusiju, također je teško reći. Utakmica s Rusima nije imala neki visoki tempo, a ni odveć prečvrstih duela. Na trenutke se činila kao prijateljskom.
Želim reći da nije potrošeno previše energije, malo tko se tu mogao nešto jako umoriti, izuzev Duje Ćalete-Cara koji je bio nespreman i ušao je silom prilika zbog bizarne ozljede Joška Gvardiola na zagrijavanju. Istina je da slijedi i treća utakmica sa Slovenijom, ali sada je u fokusu Slovačka i nju treba na pravi način apsolvirati. Ako se bude puno rotiralo i odmaralo, a na kraju rezultat izađe negativan, opet se ništa nije napravilo. Dapače, to bi bio golem kiks. Stoga sumnjam da će Dalić puno mijenjati.
Vida se vraća u postavu
Dominik Livaković zbog ozljede mišića propustit će ovu utakmicu i umjesto njega na vrata će Simon Sluga ili Ivica Ivušić. Domagoj Vida vraća se u sastav nakon odrađene suspenzija. To je poprilično pojačanje za Vatrene jer je Vida u posljednje vrijeme opet u dobroj formi. On daje i dodatnu energiju i samopouzdanje na terenu. Važan je igrač reprezentacije i po pitanju stvaranja dobre atmosfere u svlačionici.
Zajedno s Dejanom Lovrenom sačinjavat će stoperski par. Imaju toliko iskustvo zajedničkog igranja da mogu to odraditi i zavezanih očiju. Trebali bi biti dodatna snaga Hrvatske u odnosu na Rusiju.
Zadnja linija će najvjerojatnije biti složena s četvoricom braniča. Teško da će Dalić riskirati i pokušati s trojicom. Nije to u njegovu habitusu. Nameće se zaključak da će bekovi ostati isti, dakle Borna Sosa i Josip Juranović. Možda Dalić iznenadi i ponovno da šansu Borni Barišiću, a Sosu preseli na klupu. Isto tako je moguće da desno otiđe Filip Uremović.
Mateo Kovačić i Marcelo Brozović gotovo će sigurno držati sredinu terenu. Pitanje je u kojem raspored će igrati; hoće li to biti klasičnih 4-2-3-1 ili romboidna formacija.
Vatreni ne smiju kalkulirati
Ivan Perišić glavni je i vjerojatno najbolji igrač ove momčadi i možda je najlogičnije da se njemu prilagodi formacija, a on najbolje izgleda kada igra na lijevom krilu. Na poziciji polušpice Perišić nije tako dobar. Ima tu puno kombinacija.
Jedna od njih je ova: ako bi Perišić išao lijevo, desno će vjerojatno Nikola Vlašić, a u sredini trolista Mario Pašalić. U vršku napada bio bi Andrej Kramarić ili Marko Livaja.
Postoji mogućnost da se Dalić odluči za Antonija Čolaka kao klasičnog centarfora. U tom slučaju Livaja bi mogao u sredinu trolistu, a Pašalić na klupu. Ako bi Vatreni opet zaigrali u rombu, Čolak i Perišić bi mogli biti napadački duet, Pašalić zadnji, a Vlašić prednji vezni.
U svakom slučaju, Vatreni protiv Slovaka ne smiju kalkulirati, moraju igrati na pobjedu. Kada ste kvalitetniji, a Hrvatska to jest, manji je rizik napasti nego čekati. Sve drugo se može obiti o glavu. Napad je uvijek najbolja obrana.