Iako smo se svi skupa nadali da će ostati barem do Eura, u krugovima bliskim Rakitiću šaputalo se da ozbiljno razmišlja o odlasku. Nije to došlo odjednom, dugo se već kuha, još od prošlog ljeta. Moglo se to zaključiti i po nedefiniranim odgovorima izbornika Zlatka Dalića prilikom posljednjeg okupljanja.
Raketa je odlučio reći zbogom i ne treba mu ništa zamjeriti. No nekako nam se čini da je otišao s malom gorčinom i uvjerenjem da ga se dovoljno ne cijeni. Očigledno se nećkao, a što je presudilo da kaže zbogom, možemo samom spekulirati.
Nije to nikada rekao izrijekom, ali dao je za naslutiti da je nezadovoljan tretmanom. Ne toliko u reprezentaciji koliko općenito. Ta nije izabran ni među 10 najboljih hrvatskih nogometaša u velikoj anketi Sportskih novosti, da ne govorimo da su ga zaobilazile glavne nogometne nagrade, čak i kada je zabijao u finalu i osvajao Ligu prvaka.
Među pet najvećih Hrvata
Ne treba biti ljutit na novinare. Kada je samo sedma sila birala, izabiran je za najboljeg sportaša godine. U ostalim anketama uglavnom su to bili nogometaši i treneri.
Prema mojem osobnom mišljenju, Rakitić je sigurno među pet najvećih hrvatskih nogometaša. Treba samo pogledati kakvu je karijeru napravio i sve je jasno.
Odigrati 310 utakmica za klub poput Barcelone i biti godinama među 6-7 njezinih najboljih igrača, osvojiti Ligu prvaka i četiri španjolska prvenstva, biti najbolji ili ponajbolji igrač Seville i s njom osvojiti Europsku ligu, te kao šlag na kraju osvojiti srebrnu medalju s hrvatskom reprezentacijom i biti njezin ponajbolji igrač na Mundijalu, dosezi su kakvim se može pohvaliti jako malo hrvatskih nogometaša.
Ivan Rakitić oprostio se od hrvatske reprezentacije: ''Ovo mi je najteža odluka u karijeri''
Svi stanu na prste jedne ruke. Samo je Luka Modrić u karijeri napravio više od Rakitića. Svi ostali manje ili tu negdje, ako gledamo suhu statistiku. I Prosinečki, i Boban, i Šuker…
Ne kažemo da je Rakitić od njih bolji, sve ovisi koji se kriteriji gledaju, ali glavni kriterij bi trebao biti: što je tko napravio u karijeri i za koga je i koliko igrao. Nakon toga dolazi osobni dojam.
Tko je imao takvu karijeru?
Možda je Rakitić ponekad bio previše osjetljiv na kritike, možda nije dobro procjenjivao koliko je poštovan i cijenjen u Hrvatskoj, i od strane novinara, a još više od navijača, no uvijek je za Vatrene igrao svim srcem i žarom. To mu nitko ne može osporiti.
Dao je sve što je mogao i imao u danom trenutku. A dao je jako, jako puno… Teško bi se Hrvatska bez Rakitića u momčadi plasirala na ruski Mundijala i još teže tamo osvojila srebro.
Ledena mirnoća kod onih sudbonosnih penala pamtit će se dok je nogometa u Hrvata. Glatko je mogao biti izabran i za Zlatnu loptu Svjetskog prvenstva. On i Modrić bili su tu negdje, al pari. Uostalom, kako i priliči glavnim zvijezdama i ključnim igračima.
Vjerojatno mu nije bilo lako biti u Modrićevoj blagoj sjeni. Luka je nekako uvijek bio ispred, više cijenjen, nagrađivan, lider i kapetan, a Rakitića se često zaobilazilo.
Svi smo mi krvavi ispod kože, svi smo tašti više ili manje, a vrhunski nogometaši još malo više. S druge strane, da njih dvojica nisu bili dio iste generacije, Hrvatska bi jako teško ili nikako napravila što je napravila u Rusiji. Modrić i Rakitić su kao jin i jang Vatrenih. I konkurenti za lidersku palicu i nerazdvojni tandem hrvatskog uspjeha.
Rakitićevu veličinu tek ćemo spoznati
Kako to često biva u životu, Rakitićeva slava i ugled rast će kako vrijeme bude protjecalo. Sigurno će se gledati drugim očima već za dvije ili tri godine. Njegova veličina spoznat će se u bliskoj budućnosti.
Jer tko će i kada napraviti u jednoj Barceloni to što je napravio Rakitić? Vrlo brzo sjetiti ćemo ga se svi skupa. I njega i Modrića. Daj Bože da ne bude tako jer će to značiti da su Vatreni nastavili ubirati medalje. No nije to baš tako izgledna prognoza, mislim da ćemo se svi složiti.
Bjelica opako spustio ogorčenom Mamiću: Ljubomora eksplodirala, Dinamo se boji Osijeka na duže staze
Cijelu je karijeru u potrazi za respektom, u borbi sa sumnjama, najviše u Barceloni, a ponekad i u Hrvatskoj. Nije li Mourinho rekao da je jedan od najpodcijenjenijih igrača današnjice?
Svugdje se morao žestoko boriti i naposljetku se uvijek izborio. Rođeni borac. Ostvario je briljantnu, ma famoznu karijeru. Načekat ćemo se da opet imamo takvog igrača. I tko zna hoćemo li dočekati. Raketa za povijest.
