Može li Hajdukov prekid 16-godišnjeg europskog posta i Dinamov neulazak u Ligu prvaka išta promijeniti na hrvatskoj klupskoj nogometnoj karti?
Tri vijesti o kojima se priča
Drugim riječima, može li se Hajduk kvalitativno približiti Dinamu i zaprijetiti mu u borbi za naslov prvaka? U ovom trenutku to se čini jako teškim i malo vjerojatnim. Razlika u kvaliteti i širini kadra prevelika je da bi došlo do većih pomaka preko noći, no može se očekivati da će se u duljem razdoblju taj jaz smanjiti.
Naime, iako će Hajduk u Konferencijskoj ligi zaraditi osjetno manje nego Dinamo u Europskoj ligi, njemu bi taj novac mogao više značiti. Modri imaju puno veći proračun koji će bez Lige prvaka drugu sezonu zaredom jako teško održavati.
Može li se Hajduk približiti Modrima?
I Hajduk i Dinamo morat će obilno prodavati, ali Hajduk se već naučio boriti s takvim problemima, dok Dinamo polako, ali sigurno ulazi u fazu ekonomičnije potrošnje – i pitanje je kako će se u Maksimiru snaći u novim uvjetima. Naučili su trošiti kao nosač aviona; Dinamov proračun od 73 milijuna eura za hrvatske prilike izgleda fabulozno, pa čak i za norveške (primjerice, Viking ima triput manji proračun).
Dinamo će morati prodavati više nego ranijih godina – i da bi zatvorio rupe u proračunu, ali i zato što njegovi igrači na tržištu ne dostižu cijene kakve su dosezali prije. U prijevodu: prije se moralo prodati jednog igrača za 15 do 20 milijuna eura, a sada će morati otići dvojica ili čak trojica da bi se došlo do te brojke.
Začarani krug prodaje i slabljenja momčadi
A ako se intenzivnije prodaju najbolji igrači, logično je da se momčad slabi, čime se smanjuju šanse za plasman u Ligu prvaka sljedeće sezone, pa u konačnici i cijena preostalih igrača pada. Sve je to povezano i utječe jedno na drugo. Začarani je to krug iz kojeg se teško izlazi, a koliko je to mukotrpno, najbolje pokazuje dugogodišnji Hajdukov primjer.
Ako bi pak Dinamo i treću sezonu zaredom ostao bez Lige prvaka, a u međuvremenu prodao najvrjednije eksponate, to bi već bio ozbiljan udarac, ako već i sada nije. U takvim uvjetima može se dogoditi ono što na Poljudu jamačno već dugo priželjkuju: ako već Hajduk ne može kvalitativno značajno napredovati, barem da Dinamo padne na njegovu razinu, odnosno da mu se približi u negativnom smislu.
Kriza maksimirske nogometne škole
Jasno se vidi da Dinamu već sada nedostaje igračke supstance te da se ona osula. To je proces koji traje već neko vrijeme. Nije da nema eksponata za prodaju, ali pitanje je po kojoj cijeni. Dinamova nogometna škola posljednjih je godina zakazala – barem je takav dojam jer do prve momčadi nije stiglo previše dobrih igrača iz omladinskog pogona. Možda je talenata i bilo, ali nisu do kraja razvijeni i dovoljno ispolirani.
Da bi se popravio rad u školi i stvorila nova visoka vrijednost u seniorskoj momčadi, potrebno je vrijeme, a vremena u Dinamu nikada nema dovoljno. Nervoza je oduvijek prisutna, rezultat se stalno traži, a blagajna mora biti dobro popunjena. U Maksimiru nisu naučili raditi sa skromnim financijskim sredstvima. Nova je vlast pri preuzimanju žezla obećavala smanjenje proračuna, o tome se trubilo naširoko mjesecima, a na kraju se dogodilo povećanje i rekordni iznos od 73 milijuna eura.
Astronomska ulaganja bez pravih pojačanja
Prošloga je ljeta potrošen astronomski iznos za hrvatske prilike. Koliko točno – ostaje otvorenim pitanjem. Nije riječ samo o ulaganjima u nove igrače, nego tu treba pridodati i isplate otpremnina igračima koji su napustili Dinamo. Kad se sve zbroji, to je debelo više od 20 milijuna eura.
Stvaranje nove momčadi ili barem temeljita rekonstrukcija uvijek košta. Procjena je bila da je to nužno. Išlo se all in kako bi se obnovila momčad i vratio naslov prvaka. Plan je barem nakratko uspio, ali ovaj ljetni prijelazni rok sugerira da su ostale i neke posljedice. Kad se sve zbroji i oduzme, nije dovedeno nijedno pravo pojačanje. U Maksimiru će reći da su ostali svi najbolji igrači, s čime se nećemo do kraja složiti jer je prodan Bakrar, a njega su mnogi vidjeli kao jednu od perjanica prošle sezone, barem po učinku ako ne po tretmanu.
Rizik na najosjetljivijoj poziciji
Što sugerira činjenica da Dinamo nije nabavio novog vratara, iako je svima bilo jasno da je to najakutnija pozicija u momčadi? Ili su u Maksimiru jedini procijenili da imaju dovoljno dobre vratare ili je propuh u blagajni takav da su morali riskirati. Novi vratar ne bi jamčio prolaz u Ligu prvaka – nijedan igrač to ne može sam – ali logično je pokušati složiti što bolju momčad, pogotovo zakrpati najdeficitarniju poziciju.
Zna se da je vratarska pozicija najdelikatnija; ako nemate pravog čuvara mreže, teško možete ostvariti velike rezultate čak i s najboljim igračima u polju, koje Dinamo zasigurno nema. Na stolu je bilo četrdesetak milijuna eura, koliko bi značio sam ulazak u Ligu prvaka, no unatoč tome novi vratar nije doveden. Ulaganje u, primjerice, Livakovića stajalo bi znatno manje i postojala je velika šansa da se višestruko isplati. To nije učinjeno.
Oštri rezovi na horizontu
Sve to sugerira da je Dinamova financijska moć već ovog ljeta okopnila i da su prošlogodišnji troškovi ostavili posljedice. Kada se u tom kontekstu sagledaju pitanja s početka teksta, može se zaključiti da maksimirski klub očekuje prilično izazovno razdoblje. Oštri rezovi naziru se na horizontu – ne zato što u Maksimiru to žele (pokazali su da ne žele kada su obećavali smanjenje proračuna pa ga povećali), nego zato što će to biti čista nužda.
Sve bi to moglo dovesti do toga da se Dinamo malo više približi Hajduku u nekvaliteti. Jasno je da je taj jaz još uvijek prilično velik i Dinamo sigurno ostaje golemi favorit za naslov prvaka, ali dalje je razdoblje dosta diskutabilno.
Različita percepcija uspjeha
Psihološki aspekt cijele priče dodatno bi mogao utjecati na smanjivanje razlike. Da je Dinamo ušao u Konferencijsku ligu, to bi se tumačilo kao veliki neuspjeh, no za Hajduk je to uspjeh – što je više žalosno nego pohvalno i najbolje govori na kakve je grane spao nekoć veliki klub.
Hajdukov povratak u Europu donijet će novu pozitivnu energiju na Poljud. Hoće li Splićani znati iskoristiti taj zamah i europski vjetar u leđa, drugo je pitanje.
Vjetar u leđa za hrvatski klupski nogomet
Ipak, sve skupa donosi malo dinamike u hrvatski klupski nogomet jer odnosi između naših dvaju najvećih klubova diktiraju cijelu priču. Hajdukov plasman u Konferencijsku ligu povećat će interes navijača i cjelokupne javnosti.
Dakako, bitno je i skupljanje europskih bodova te podizanje ligaškog i klupskog koeficijenta. Hrvatska je liga trenutačno 21. na UEFA-inoj ljestvici. Ako se već ne može bitno popraviti, neka se barem zadrži ta razina.
