U Stavangeru se odvio vrlo sličan scenarij kao u Zagrebu. Dinamo je opet odlično otvorio utakmicu, ovaj put poveo 1:0, imao šanse zabiti još pokoji pogodak, a onda su Modri po tko zna koji put počinili samoubojstvo s predumišljajem.
Tri vijesti o kojima se priča
Kazneni udarac za Viking još se i može proglasiti nesrećom, ali sve što je uslijedilo – pogotovo u drugom poluvremenu – nema nikakve veze sa srećom. Je li riječ o lošoj fizičkoj spremi, taktičkoj nedisciplini ili jednostavno nižoj kvaliteti igrača zbog koje padne koncentracija, pa onda krenu serije kardinalnih pogrešaka? To je pitanje za ozbiljnu raspravu. No količina darova i šansi koje su Modri poklonili suparniku u ove dvije utakmice graniči s nevjerojatnim.
Skupa cijena propusta i krivih procjena
To su propusti koji se ne mogu opravdati i koji su naposljetku skupo stajali Modre. Cinici će reći da je moglo biti i gore da su ispali već od Thuna, što nisu bili daleko. Protiv Švicaraca su se izvukli za dlaku, onaj crveni karton obilato im je pomogao, a protiv Norvežana nije bilo pomoći s neba. Izravno je izgubljeno dvadesetak milijuna eura, a neizravno i osjetno više kada se u obzir uzmu svi ostali financijski i reputacijski aspekti igranja u elitnom natjecanju.
Možemo sada razglabati o tome što bi bilo da je uprava Dinama na čelu s predsjednikom Zvonimirom Bobanom na vrijeme dovela kvalitetnog vratara – da je na vratima kojim slučajem bio Dominik Livaković ili netko sličnih gabarita – no ostaje jasan dojam da je i Mario Kovačević mogao bolje pripremiti i voditi ovu utakmicu.
Trener je zadužen za pripremu utakmice
Modri uporno ponavljaju iste pogreške, a na treneru je da ih dijagnosticira i ispravi. Nitko drugi to ne može napraviti umjesto njega. Kovačević je, doduše, prilično logično postavio momčad: izvadio je Mislava Oršića i u prvih 11 uvrstio Arbëra Hoxhu, što se pokazalo kao pogodak.
No mogao je mirne duše na klupi ostaviti i Mihu Zajca, koji je u očiglednom padu forme – neki će reći i upitne igračke kvalitete za ovu razinu. Vidljivo je da Slovenac protiv jačih suparnika prečesto nestaje s terena. Za HNL je to vrlo dobar igrač, ali za Europu ipak pretanak. Doduše, to se može reći za većinu Dinamovih igrača, no mnogi od njih nisu opisani kao velika pojačanja.
Što se dogodilo u svlačionici na poluvremenu?
Kovačević je možda mogao reagirati i ranije, iako nakon prvog dijela doista nije imao pretjerano ozbiljnog razloga za drastične rezove. To mu se mora priznati. Nije mogao predvidjeti kakve će neshvatljive gluposti njegovi igrači raditi na otvaranju drugog poluvremena, ali morao je učiniti sve da se takav raspad sustava spriječi.
Kakva je bila priprema za nastavak i što se pričalo u svlačionici, znaju samo oni koji su bili u njoj, ali ulazak u drugi dio bio je poguban. Koliki je točno Kovačevićev udio u Dinamovu neuspjehu protiv Vikinga, teško je precizno izmjeriti, ali neosporno je da je mogao odraditi bolji posao.
Ako dojam ne vara i ako je Dinamo doista kvalitetniji od Vikinga, onda trener snosi popriličnu krivnju. Ako pak nije kvalitetniji, postavlja se pitanje kako je to moguće kad ima triput veći proračun od Vikinga!? Međutim, činjenica je i to da čelnici kluba nisu previše pomogli Kovačeviću u slaganju momčadi za napad na Ligu prvaka. Prava, klasna pojačanja nisu dovedena – i to je neoboriva konstatacija.
Jednadžba u kojoj su zakazali svi
Znalo se da Dinamo ima najveći problem na najosjetljivijoj poziciji – vratarskoj. Vratar je u svakoj ozbiljnoj momčadi temeljac nosivog zida. Čak i najjačim sastavima teško je ostvariti vrhunski rezultat ako igrače u polju ne prati barem pouzdan čuvar mreže. Ako je u Maksimiru postojala procjena da su postojeći vratari dovoljno dobri, bila je to kapitalna pogreška.
Uprava će se u samoobrani vjerojatno pozvati na činjenicu da je Kovačević imao rijetku privilegiju za hrvatske prilike da mu tijekom ljeta na okupu ostanu svi ključni igrači. I to stoji. Čak i bez zvučnih pojačanja, bilo je logično očekivati uigraniju i bolju momčad nego prošle sezone. Proveli su godinu dana zajedno i nitko se više ne može vaditi na neuigranost ili proces prilagodbe.
Morat će se prodavati najbolji igrači
Ruku na srce, krivnju dijele svi: i igrači, i trener, i uprava. Svatko je pao na ispitu u svom djelokrugu. Svi su mogli i morali bolje. Ako kažemo da su pojedini igrači precijenjeni, a trener i uprava nedorasli trenutku, možda nećemo puno pogriješiti.
Kako god bilo – šteta je ogromna. Dinamo je imao otvoren put i veliku priliku za svoj jubilarni, deseti plasman u Ligu prvaka. Izgubljen je ogroman novac, što će se neizbježno odraziti na svlačionicu. Proračun će se sada morati krpati prodajom najboljih igrača, a to nikada nije ugodna vijest. Europska liga jest dobra utjeha, ali ipak je samo utjeha.
