Najveća pobjeda u povijesti hrvatskog nogometa, usuđujemo se reći i hrvatskog sporta. Bio je to trijumf koji izvukao na ulice stotine tisuća hrvatskih građana. Odušak za sve dnevne probleme, ispušni balon ili, ako hoćete, otvoreni čep dobrano izmućkane boce šampanjca. Emocije su naprosto eksplodirale.
Cijela Hrvatska plamtjela je od sreće. Nikada se jače i više nije slavila jedna sportska pobjeda. Pravi urnebes u domovini, delirij na tribinama Lužnjikija. Kad je turski sudac Cüneyt Çakır odsvirao kraj, još uvijek nismo bili svjesni što se dogodilo.
''Čestitam! Hrvatska je bolja i zasluženo ide u finale'', potapšao nas je po leđima i kazao nam nasmiješeni Javier Zanetti u liftu stadiona Lužnjiki dok smo se spuštali, bolje rečeno teturali na press-konferenciju u gotovo oniričkom deliriju, zamagljenoj, somnambulnoj atmosferi koja nam se odvijala u glavi. Stanje koje nogomet rijetko može izazvati.
Luis Figo otkrio: "Promijenio bih mnoge pogrešne odluke. Ronaldo nije ambiciozan"
Nije san, nego java
''Francuska nije favorit , Hrvatska ima podjednake šanse i može biti prvak svijeta'', pričao nam je Zanetti, koji je očito primijetio da ne hodamo, nego da opijeni hrvatskom pobjedom lebdimo.
Taj udarac po leđima argentinskog velikana trznuo nas je iz mjesečarskog sna. Kao da nas je netko čvrsto uštipnuo za obraz. Tek tada smo shvatili da ne haluciniramo, da nije san, nego java, san je pretočen u javu, toliko lijepu da ljepša ne može biti.
Uzbuna u Barceloni: Real u tajnosti radi na megatransferu i ima jakog aduta
Napisali smo tada i ovo:
„Ljudi moji, pa Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva! Jeste li došli sebi, možete li to zamisliti!? Što god rekli, kakve god epitete prosuli, malo je. Vidjeli smo takvu sreću i veselje u očima hrvatskih navijača da se to teško može opisati.“
Povijesni podvig probudio je u svima najdublje osjećaje i emocije. Vatreni su bacili cijelu Hrvatsku i sve Hrvate diljem svijeta u nedoživljeni trans, u ekstazu kakva se doživi jednom ili nijednom u životu.
Dojmovi se još nisu slegli
Očekivali biste da će se godinu dana poslije dojmovi slegnuti, da ćemo konačno posložiti stvari u glavama i dokučiti u razinu pothvata Vatrenih. Shvatili smo, ali samo djelomično. Još uvijek se znamo probuditi i na trenutak uhvatiti u razmišljanju: zar je moguće da je Hrvatska viceprvak svijeta?
Kada si postavimo to pitanje, sa širokim osmijehom na licu sami sebi u bradu promrmljali bismo: „Moguće je, moguće je…“ I kada se gubilo od Španjolske 6:0, ta nam je spoznaja odmah vraćala slatki smiješak na lice.
Od prošlosti se ne živi u nogometu, znamo to dobro, no srebro iz Rusije i broncu iz Francuske, koja je također osvojena na današnji dan pobjedom protiv Nizozemske, Hrvatskoj nitko ne može oduzeti, ma što se dogodilo i kako god Vatreni igrali sljedećih godina i desetljeća. Te medalje ostaju upisane u anale svjetskog nogometa za sva vremena.
Doista nevjerojatno zvuči podatak da je Hrvatska, zemlja od četiri milijuna stanovnika, u rasponu od dvadeset godina, dakle od 1998. do 2018., osvojila dvije medalje na svjetskim prvenstvima. Znate li koliko se reprezentacija još može podičiti takvim uspjehom u navedenom razdoblju? Samo Njemačka, Brazil, Francuska i Nizozemska.
Hrvatska među pet velikih
Hrvatska je po tome ispred nogometnih velesila kao što su Italija, Argentina i Španjolska i brojnih drugih velikih zemalja. Italija i Španjolska bile su prvaci svijeta u zadnjih dvadeset godina, ali sljedeći najbolji rezultat na svjetskim prvenstvima im je tek četvrtfinale.
Kada tomu još dodate da se Hrvatska plasirala na deset od posljednjih 12 velikih turnira, a da je, recimo, jedna Nizozemska u istom razdoblju propustila tri velika turnira, uspjesi hrvatske nogometne reprezentacije postaju još fascinantniji.
Mislite da je lako prodati nogometnu zvijezdu? Svjetske su klase u izlogu, ali ponuda nema
Hrvatsku u svijetu daleko najviše prepoznaju po nogometu i sportu. Kada i razgovarate sa strancima i shvatite koliko znaju o Vatrenima, osjetite određeni ponos, ali ujedno i žalost, jer je to uglavnom jedino što znaju o Hrvatskoj. I to unatoč malom milijunu političara i sličnih bezveznjaka koji žive na državnom proračunu i nemilosrdno "sišu krv" hrvatskim građanima, a nikada ništa za državu i narod korisno nisu napravili.
Vatreni kao nit vodilja za izlazak iz društvene krize
Upravo i zbog tih i takvih "krvopija" hrvatski građani neobuzdano su proslavili uspjeh Vatrenih u Rusiji. Tih mjesec dana, a napose nakon pobjede nad Engleskom, neviđeno se slavilo i za to što je to bio odušak za napaćeni narod, klasični bijeg iz realnosti sveopće društvene krize.
U jedno su se spojili – s jedne strane grandiozni uspjeh hrvatske reprezentacije i nacionalni ponos, a s druge strane traganje mentalnog obrambenog sustava hrvatskog čovjeka za barem kratkim izlaskom iz svakodnevnih problema i opće apatije.
Hrvatska može biti uspješna, i to svjetski. Nogometaši su to jasno pokazali na najvećoj pozornici u najpopularnijem i najkompetitivnijem sportu na svijetu. Taj uspjeh ohrabruje i daje nadu za budućnost. Jasno, preduvjet je da dođu pravi ljudi na prava mjesta.
Kolike su šanse? Malo tko je vjerovao da Hrvatska može ući u finale Mundijala pa se ipak dogodilo. Mora se vjerovati i – raditi – da bi se dogodilo. Vatreni mogu biti nit vodilja. Možda će Hrvati ubuduće i zbog nekih drugih, životno bitnijih stvari (čitaj ekonomskih) izlaziti na ulice...
