Nakon sinoćnjeg trijumfa na Cipru, Vatreni su još jedan korak bliže Kataru. Bila je to više-manje rutinska pobjeda, bez previše grča, neke posebne dramaturgije i neizvjesnosti.
Nije to bila briljantna partija Vatrenih, nećemo pisati panegirike, no odigrali su tako da se od prve minute vidjelo kamo ta utakmica ide. Statistika posjeda i udaraca prema vratima sve govori.
Naravno, i kada imaš punu terensku dominaciju, gol nije zajamčen, treba loptu ubaciti u mrežu. Kao i mnogo puta dosad, Ivan Perišić otvorio je bravu domaćina na asistenciju Luke Modrića. Gol je pao u pravo vrijeme, a nakon toga sve je bilo puno lakše. Perišić i Modrić i ovaj su se put pokazali ključnim igračima. Ništa novo, to se od njih očekuje.
Gol-razlika jako važna
Mogli su Vatreni pobijediti i s većom razlikom, ali ni 3:0 nije loše. Gol-razlika mogla bi na kraju biti od krucijalne važnosti. Hrvatska sada ima 11-1, a Rusija 11-4. Uz to Hrvatska ima nešto lakši raspored tako da bi pred posljednju utakmicu, međusobni okršaj u Splitu, trebala ući s boljom gol-razlikom.
To je najvažniji faktor u slučaju jednakog broja bodova. Bit će jako važan i ako Hrvatska bude bodovno poravnata s Rusijom uoči zadnjeg kola, ali i ako bude imala tri boda više. Naravno da nije isto ako morate pobijediti ili ako vam je dovoljan remi. Najbolja je opcija da je dovoljan čak i poraz s odgovarajućom razlikom.
Posebno veseli što su Vatreni upisala četvrtu utakmicu zaredom bez primljenog gola. Dakle, obrana se konačno stabilizirala i više ne prima jeftine golove bez obzira na početnu postavu. OK, sve ovisi s kime se igra, suparnici u kvalifikacijama ipak nisu top-razina, ali Hrvatska je donedavno znala primati golove i protiv najslabijih.
Zadnja linija koja je istrčala na Cipru mogla bi obilježiti sljedećih desetak godina hrvatske reprezentacije. Joško Gvardiol pokazao je da se puno bolje snalazi na mjestu stopera, što je i posve logično, to je njegova prirodna pozicija. Odigrao je dobru utakmicu, bio je možda ponajbolji igrač susreta.
Nove snage nadiru
Nove obrambene snage nadiru, što naravno ne znači da su Dejan Lovren ili Domagoj Vida prekriženi, ali Hrvatska pokazuje da može bez svakoga. Ako je mogla izvući situaciju bez Modrića u trima možda i krucijalnim utakmicama kvalifikacija, onda nema tog igrača kojeg ne može odmijeniti. To je jako važno saznanje za Dalića, koji sada ne mora drhtati ako nedostaje poneki standardni prvotimac, kako je to možda bilo donedavno.
Nije dobro što Matea Kovačića neće biti protiv Slovačke, odradit će suspenziju, ali izbornik ima dovoljno kvalitetnih rješenja da ne mora kemijati i izmišljati toplu vodu. Kristijan Jakić novo je lice koje podiže konkurenciju u veznom redu. Razinom igre i brzim snalaženjem u Eintrachtu i Bundesligi pokazao je da se na njega može ozbiljno računati.
Ipak, u igračkom smislu najveći dobitak utakmice s Ciprom jest promocija Josipa Stanišića u seniorskog reprezentativca. Hrvatska je dobila polivalentnog igrača koji kvalitetno može pokriti nekoliko pozicija.
Stanišić najveći dobitak
U ovom trenutku najakutniji je desni bok, a Stanišić to najčešće igra u Bayernu. U budućem razdoblju mogao bi postati za Vatrene ono što je godinama bio Šime Vrsaljko. Vidjelo se da je na početku imao tremu, napravio je dvije-tri pogreške, no kako je utakmica odmicala, bio je sve sigurniji.
Naravno da može puno bolje i ne treba sumnjati da će biti bolji svaku narednu utakmicu. Bilo bi dobro da je Andrej Kramarić postigao gol i konačno prekinuo post. Neće ga gol, a i kad zabije sve pokvari VAR.
Ne može se reći da je loše odigrao, stalno je bio tu negdje kada je bilo opasno, sudjelovao je u akcijama, stvarao je trokute i posluživao suigrače. No i sam je vjerojatno svjestan da to nije dovoljno, da napadač njegova formata mora zabijati.
Možda bi bilo dobro da mu je Modrić prepustio izvođenje jedanaesterca, ne zbog toga što je Modrić promašio, nego jednostavno da razbije maler. Nije bio baš takav prekršaj na njemu da nije mogao, a ni situacija nije bila odveć dramatična.
Kramarić mora zabijati, Vlašićeva forma brine
No dobro, bit će prilike za Kramu da konačno otvori pipu. Jednostavno mora, napadač bez golova ne može prosperirati. Ne može ni momčad, pogotovo u najjačim utakmicama treba napadača koji zabija, ne samo zicere već i polušanse. A Kramarić trenutačno ne može baš ništa gurnuti u mrežu. Zato Livaju ide i kako stoje stvari možda ga istisne iz udarne postave.
Ono što najviše brine jest loše razdoblje Nikole Vlašića, koji je očito ispao iz forme. I njemu treba jedna dobra partija da vrati samopouzdanje.
Protiv Slovačke neće biti jednostavno, logično je očekivati da će biti puno teže nego protiv Cipra. Slovaci su osjetno kvalitetniji, a u Osijeku love zadnji vlak da se pokušaju uključiti u borbu za drugo mjesto. Njima bod ne igra previše, trebaju pobjedu. Možda neće baš sve baciti na napad, sigurno neće srljati, ali mogli bi igrati prilično otvoreno.
Slovačka mora igrati otvoreno, bit će šansi iz kontre
Napadačka igra Slovaka trebala bi odgovarati Vatrenima, bit će prostora za ubitačne kontre. Vidjet ćemo kako će Dalić postaviti igru. Otvara se dosta taktičkih varijanti, pogotovo jer neće biti Kovačića.
Kako god Dalić zamislio postavu i igru, Hrvatska mora ići na pobjedu. Tu nema kalkuliranja. Ako Slovenci pripomognu s pobjedom protiv Rusa, tim bolje. Međutim, na to se ne treba oslanjati.