Ne mogu Vatreni bez drame. Nadali smo se da posljednja utakmica neće odlučivati o prvom mjestu, da će Vatreni to riješiti prije zadnjeg kola i okršaja s Rusima u Splitu, no vjerujem da smo svi skupa osjećali da to neće ići tako lako.
Jednostavno, ako pogledate povijest kvalifikacija hrvatske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo, uvijek je bila drama, uvijek je odlučivala zadnja utakmica o prvom ili drugom mjestu. Slično je bilo i u kvalifikacijama za Euro kada se igrao sa 16 reprezentacija.
Nadali smo se da zadnja neće odlučivati, a na kraju je ispala još gora varijanta. Ne samo da će zadnja utakmica odlučivati nego će Hrvatska najvjerojatnije morati pobijediti u toj utakmici. Nije baš isto treba li vam remi ili pobjeda.
Hrvatska još uvijek odlučuje o sebi, ali dovela se u nezgodnu situaciju
Dobra je stvar što Hrvatska još uvijek ima sve u svojim rukama. Da je Hrvatska i izgubila u Osijeku, opet bi ovisila o sebi. Gol-razlika je odlučujući faktor, a Vatreni su od Rusa bolji za dva gola. Kad bi Rusi i pobijedili Cipar s dva gola više nego Hrvatska Maltu u pretposljednjem kolu, opet bi s porazom u Splitu imala lošiju gol-razliku.
Naravno, ne treba unaprijed upisivati bodove, Malta je već znala zagorčati život Hrvatima, a možda se i Cipar pokaže tvrd orah protiv Rusa. Vidjet ćemo kako će se pretposljednje kolo rasplesti, ali realno je prognozirati da će Rusi u zadnje kolo ući s dva boda prednosti i da će Hrvatskoj trebati pobjeda za prvo mjesto.
Ako ćemo biti iskreni i realni, Slovaci su zaslužili remi. Imali su šansi, bili su ravnopravan suparnik. Osim toga, treba se prisjetiti da je Hrvatska dosta sretno pobijedila u Bratislavi. Imala je dosta sreće u još nekim utakmicama, ako se samo prisjetimo Cipra u Rijeci. Fortuna te negdje nagradi, a negdje ti uzme. To je tako u nogometu.
Modrić odigra odlično, Krama konačno zabije, Hrvatska ipak ne pobijedi
Hrvatska cijele kvalifikacije ne igra na odveć visokoj razini, dosta oscilira, to je činjenica. Nakon utakmice sa Slovenijom nadali smo da je ubacila u petu brzinu i uhvatila formu, ali protiv Slovačke nije bila tako dobra, iako se ne može reći ni da je bila loša.
Hrvatska je vodila igru, imala je veći posjed i više udaraca na vrata, ali nije to bila ni približna dominacija kao protiv Slovenije. Imala je i previše pogrešaka u obrani. Razlog je i taj što su Slovaci ipak kvalitetniji od susjeda. Nije isto igrati protiv Cipra ili Slovačke, to je jasno.
Ne mogu se vući te paralele. Protiv Cipra prikazana igra bila bi dovoljna za pobjedu s više golova razlike, protiv Slovačke se s takvom igrom pleše po rubu.
Kakva ironija sudbine, Luka Modrić odigrao je odličnu utakmicu, a Hrvatska nije pobijedila. Kad ga nije bilo u Bratislavi, Hrvatska je uz realno lošiju igru slavila. Uz to, konačno je gol postigao i Andrej Kramarić, a Hrvatska je ostala bez pobjede. To je nogomet, često kontradiktoran.
Stari problemi u obrani izašl na vidjelo
Igra je bila dosta rastrzana, nepovezana, na trenutke kaotična, ali bilo je i dobrih perioda. Bilo je i sreće i nesreće. Slovaci su također dobili golove nakon dvije grube obrambene pogreške. Neke stare boljke ipak su izašle na vidjelo. Centaršut sa strane opet je probio hrvatsku obranu. Mario Pašalić je zaspao, Schranz mu je pobjegao i zabio glavom.
Izbornik Dalić često je isticao da je u prekidima problem u koncentraciji, da igrači moraju držati svoje igrače. I drugi gol je pao nakon pogreške koja se lako mogla spriječiti.
Joško Gvardiol napustio je poziciju, to mu je stalna taktička boljka. Bespotrebno je otišao za loptom nalijevo gdje su bila dva hrvatska igrača i ostavio svog igrača koji mu je iza leđa utrčao u prazan prostor kroz sredinu, pa je Stanišić morao sužavati i zatvarati centralu, a onda je ostala desna strana prazna.
Možda bi se Hrvatska i ovaj put osladila s tri boda da je na vratima bio Ivica Ivušić, koji je otpočetka sezone u boljoj formi od Dominika Livakovića.
Livaković nije u formi, djeluje nesigurno
Dinamov vratar pao je u formi nakon Eura, to se mora primijetiti i reći. Dojam je da je mogao bolje reagirati kod oba gola. Kod prvog je ostao na crti, duga lopta mu je pala praktički na metar-dva od druge stative. Da je izašao na loptu, vjerojatno bi je uhvatio ili u najmanju ruku izboksao. Međutim, on se odlučio povući.
Kod drugog je izašao, a možda bi bilo bolje da je ostao. Kad je već izašao, trebao je ići do kraja i pokušati ući u šut, braniti rukama. Odlučio je ostati na pola puta, što je u principu najgora varijanta. Livaković često brani nogom, ponekad mu to uspije, ali najčešće zato što ga lopta pogodi. Ovaj put mu je prošla ispod.
Ali nisu u pitanju samo te reakcije, Livaković u posljednje vrijeme djeluje dosta nesigurno, ne samo u igranju nogom. Izlasci s vrata su mu najveći problem, procjene mu nisu najbolje. Kao i svakome, i vratarima se događaju bolji i lošiji periodi. Nadajemo se da će Livaković biti pravi do utakmice u Splitu.
Josip Stanišić opet je izgledao suviše impresionirano. Mlad je igrač i ne treba ga previše kritizirati. On će sigurno igrati bolje kako vrijeme bude odmicalo, no Hrvatska nema više pravo na pogrešku, obje utakmice mora pobijediti ako želi izravno u Katar. Imat će meč-loptu u Splitu, to je najvažnije saznanje.
