Turneja Vatrenih u Kataru okončana je pobjedom 2:1 protiv Bugarske.
S ove utakmice najviše će se pamtiti pobjeda i majstorija Andreja Kramarića kod drugog gola. Sve drugo brzo će otići u zaborav. Nadam se da je ozljeda Mile Škorića lakšeg karaktera i da će se brzo oporaviti, pa da taj detalj neće ostati dugo memoriran.
Hakl na školskom
Dojmovi su ambivalentni. Potpuno rastrzana utakmica, igra obje momčadi dobrim dijelom utakmice bez glave i repa, s puno pogrešaka, naivnih, pa i nepromišljenih poteza.
U nekim trenucima činilo se kao da se igra neki frendovski hakl na školskom igralištu. Kako drukčije protumačiti brojne zakašnjele startove Duje Ćaleta-Cara, a pogotovo skidanje dresa bugarskog napadača Despodova nakon što je postigao vodeći pogodak, a već je imao žuti karton!? To se rijetko viđa i na amaterskim terenima.
Eskperiment nije uspio
I taj detalj pokazuje zbog čega je bugarski nogomet trenutačno tu gdje jest. Bugara nema na velikim natjecanjima od Eura 2004. Posljednjih godina nisu ni blizu odlaska. Očito nije slučajno.
Gotovo da se ne pamti veći rezultatski i kvalitativni sunovrat neke reprezentacije koja je kroz povijest imala svjetske igrače i momčadi. Na pamet mi pada jedino Mađarska.
Ali to je bugarski problem, nama su nemjerljivo bitniji Vatreni. Mislim da se bez krzmanja može reći kako eksperiment nije uspio, odnosno proba rezervne momčadi i novog sustava.
Obrana plivala i ronila
Početna postava Vatrenih protiv Bugara nije pružila izborniku Daliću puno prostora za razmišljanje. Ako je mogao nešto zaključiti, to je da zapravo nema o čemu razmišljati. Ne može jedna utakmica biti mjerilo, ali puno toga govori da su senatori još uvijek za koplje ili dva ispred konkurencije.
Prvih 10-15 minuta još i nije bilo tako loše, ali onda se dogodio raspad igre hrvatske reprezentacije. Bugarska je bivala sve opasnija i može se reći da je u prvom dijelu ostavila bolji dojam.
Vlašić se mora zamisliti
To mora brinuti jer logično je postaviti pitanje: ako je to ovako izgledalo protiv Bugara, dokazano ne osobito dobre reprezentacije, najblaže rečeno, kako bi to tek bilo da se igralo protiv neke jače momčadi? Ne smijemo ni pomisliti.
Dalićev pokušaj s Mislavom Oršić na desnom boku možda bi prošao bolje da su od prve minute na terenu bili prvotimci. To vrijedi i za neke druge igrače, recimo Lovru Majera ili Bornu Barišića, ali ne i za, recimo, Nikolu Vlašića.
On najviše brine Dalića, njega se ne može prepoznati, i to već duže vrijeme. Vlašić mora hitno nešto napraviti, inače će se postaviti pitanje zbog čega ga Dalić zove, ako se već ne postavlja to pitanje.
U ofenzivi je to još nekako izgledalo, ali u defanzivi je bila koma. Obrana je plivala, a nerijetko i ronila. Bugari su zabrinjavajuće prelako prolazili. Da imaju samo malo više kvalitete, tko zna kako bi završilo.
Obrana plivala i ronila
Hrvatska je postala osjetno ozbiljnija ulaskom Perišića, Kovačića, Modrića i posebice raspoloženog Kramarića, koji je najveći dobitnik ove utakmice, ali i cijele turneje.
Vatreni su njihovih ulaskom ofenzivno bili puno opasniji, ali obrana je i dalje puno griješila. Bugari su imali još neke šanse, jednu mrtvu kada su trojica išla na jednog, no i u toj akciji pokazali su koliko su pali.
Najrealniji ishod možda bi bio remi, da je i Bugarska slavila ne bi bilo nezasluženo, no tako je to u nogometu. Hrvatska je bila dosta bolja od Slovenije, pa na kraju nije pobijedila, a sada kada je odigrala lošije, ipak je slavila.
Senatori mogu mirno spavati
Iako to u nogometnom smislu nije bila neka poslastica, turneja u Kataru imala je smisla. Reprezentativci su dobili šansu malo dulje družiti se i generirati dobru atmosferu za sljedeće akcije, dok je izbornik Dalić mogao donijeti neke konkretnije zaključke; i glede sustava, i glede udarnog sastava.
Ako se po jutru dan poznaje, neće tu biti nekih osobitih promjena. Naravno, ako ne bude ozljeda. Ako je i bilo dileme treba li Kramarić biti u prvom sastavu, sada je to gotovo pa riješeno. Pitanje centarfora ostaje pod najvećim upitnikom, ako će Dalić forsirati Kramarića na mjestu polušpice, a to je izgledno.