Hrvatska je reprezentacija na Euru ostvarila minimalni cilj, prošla je u drugi krug natjecanja, u osmini finala časno je ispala od Španjolske, no ostaje dojam da se, s obzirom na kvalitetu momčadi u odnosu na suparnika, ipak moglo više.
Tri vijesti o kojima se priča
A zašto se nije dogodilo, što je glavni razlog? Naravno, mogli bismo prašinu pomesti pod tepih, gurnuti glavu u pijesak i praviti se da nismo ništa vidjeli i čuli, no s takvim ponašanjem problemi se ne rješavaju. Negiranjem se problemi samo produbljuju. Osim nekoliko bitnih igrača, rekao bih da je unutar momčadi ponajviše nedostajala ona inspirirajuća atmosfera iz Rusije.
Niste trebali biti na Euru ili u blizini kampa hrvatske reprezentacije da biste osjetili kako atmosfera nije na vrhunskoj razini. Jednostavno se osjećalo da nešto ne štima, da je previše nezadovoljnih. To se moglo vidjeti golim okom.
Osjećalo se da nešto nije u redu
Tijekom Eura mnogi prijatelj i znanci, i oni koji imaju i koji nemaju izravne kontakte u reprezentaciji, slali su mi poruke s upitima što se to događa i konstatacijama da je očito kako postoje trvenja.
U jednom od javljanja uživo iz Glasgowa, mislim nakon utakmice s Češkom, rekao sam da će tek nakon završetka Eura, nekoliko tjedana poslije, početi izlaziti konkretnije informacije. Čisto iz iskustva rečeno, jer uvijek je tako bilo, pogotovo ako bi se ostvario nezadovoljavajući rezultat.
Ipak sam se prevario, počelo je praktički odmah nakon ispadanja s turnira, i to s najneočekivanije adrese, pogotovo za izbornika Zlatka Dalića.
Rafalnom paljbom sasjekao ga je igrač za kojeg bi mnogi stavili ruku u vatru da je izbornikov najveći ljubimac. Riječ je o Anti Rebiću i njegovoj kontroverznoj objavi na službenom profilu na Instagramu. To što je on to kasnije pobrisao ne mijenja ništa na stvari. Dapače, samo još bolje oslikava situaciju.
Dalić takav otvoreni napad iz svlačionice nije doživio otkako je sjeo na klupu Vatrenih. Paradoks cijele priče jest taj da je Rebić zadnji za kojeg je mogao pomisliti da će ga na taj način napasti. Blatantno ga je torpedirao igrač zbog kojeg je trpio žestoke kritike javnosti i medija, koji su mu zamjerali da Rebića forsira preko svake mjere.
Rebićev napad na izbornika
U kakvoj je formi došao na Euro i kako je igrao, Rebić nije trebao biti ni blizu udarne momčadi, a startao je u tri od četiri utakmice. Da stvar bude još gora, napravio je nevjerojatan gaf s onim mijenjanjem kopački u završnici prvog poluvremena sa Španjolcima.
Dalić mu je ukazao neograničeno povjerenje, praktički na temelju starih zasluga, nikako trenutačne forme, što bi trebalo biti jedino mjerodavno, a on mu je vratio na opisani način.
Spektakl! Pogledajte kako je španjolska televizija ispratila Messijev "odlazak" iz Barcelone
Nakon svega bi se reklo da će se takav igrač posuti pepelom i čvrsto držati jezik za zubima. Ali ne, on kreće u frontalni napad i nasrće na čovjeka koji mu je omogućio da bude standardni prvotimac na Euru, a hladno ga je mogao, pa i trebao zalijepiti za klupu, čak i tribinu.
Dalić je prilično neosnovanim forsiranjem Rebića generirao nezadovoljstvo kod igrača koji su to morali gledati i zapravo je na taj način sebi učinio najveći problem.
Rebić je naposljetku reagirao kao da Dalić njemu duguje uslugu, kao da je on njemu nadređen, a ne obratno. U najmanju ruku čudno, u biti zapanjujuće ponašanje. Okarakterizirajte ga kako hoćete; bahatost do neba ili totalna nepromišljenost, nema veće razlike. Vidjet ćemo hoće li sve ostati na ovome ili će biti još bombi, možda i od nekih drugih igrača? Vrijeme će pokazati.
Dalić treba povući oštre rezove
Rebić se vjerojatno pronašao u Dalićevoj izjavi da su neki igrači potrošili kredite. Vjerojatno je ta izjava bila povod za otvoreni napad, ali samo povod, ne i glavni razlog, jer svaki konflikt ima svoju dublju pozadinu.
O čemu se tu radi i kakav je točno odnos između Rebića i Dalića, znaju samo njih dvojica. U ovom trenutku mnogo je važnije kako će izbornik reagirati. Ta će reakcija reći mnogo.
Hajduk kupio napadača iz Premierlige: Englezi su ga prije dvije godine platili tri milijuna eura
Dojam je da je krajnje vrijeme da Dalić udari šakom o stol. Dođe vrijeme kada se neke stvari mogu riješiti samo oštrim rezovima. Stalno povlačenje obično se protumači kao znak slabosti. Život nas uči da izbjegavanje konflikta može ići do jedne mjere, ali dođe trenutak kad ili pokažeš zube ili vječno ostaneš zgrbljen.
Uvjetno rečeno, svlačionica je džungla u kojoj vlada zakon jačega, a najjači bi trebao biti izbornik. Način na koji će Dalić riješiti Rebićev slučaj reflektirat će se na sve ostale. Na Rebićevu slučaju lomi se Dalićeva budućnost, pa možda i budućnost reprezentacije, kojoj je sada glavni cilj plasman na Svjetsko prvenstvo 2022.
Moraju igrati najbolji u danom trenutku
Nije Rebić jedini, nezadovoljnih ima mnogo više. Rebić je možda jedini koji nema nikakav argument da bude nezadovoljan, štoviše trebao bi skakati od sreće koliko je igrao, a koliko je u osnovi zaslužio. Kada ne igraju najbolji, nego po starim zaslugama, to se na kraju uvijek pretvori u problem.
Izbornik je imao objektivnih problema sa sastavljanjem momčadi, ali bilo je i propusta i loših procjena. Ako je Mislav Oršić morao s klupe gledati kako Rebić unedogled dobiva šanse, i stoga je bio s pravom nezadovoljan, netko je isto tako morao gledati primjerice Joška Gvardiola, Brunu Petkovića, Andreja Kramarića ili Marcela Brozovića, čije partije, realno, nisu bile mnogo bolje.
Kad bi van izašao barem dio onoga što pojedine bliske osobe igrača šalju novinarima, tek bi se onda digla prašina, ma pravi uragan. Ne može se sve napisati, neke stvari ipak nisu za javnost. Dalić je na potezu, autoritet mu je u pitanju.
Nema puno vremena da postavi stvari na svoje mjesto. Prevažna kvalifikacijska utakmica s Rusima praktički je iza ugla. Do te utakmice Dalić mora riješiti sve probleme i dileme. Nepoznanica više ne smije biti, slika mu mora biti kristalno jasna. Točno mora znati tko što može i kako odigrati u danom trenutku. Jednostavno, moraju igrati trenutačno najbolji. S naglaskom na trenutačno. To što je netko nekoć bio dobar ne znači mnogo za sadašnjost.
Hrvatska ima igračku kvalitetu, to je najvažnije, no to treba posložiti kako treba. Nadamo se i vjerujemo da je izbornik u stanju riješiti rebus na najbolji mogući način.
