Nogomet
Nogomet

Kad izgubi, zbriše bez pozdrava: Što se događa s Messijem? Šire se glasine zašto igra tako loše

Argentina u zadnjem kolu skupine D mora pobijediti Nigeriju i nadati se da će joj Hrvatska pružiti ruku...

Lionel Messi (Foto: AFP) (Foto:Afp)

Nigerija je pobijedila Island i Argentina je dobila još jednu šansu. Sve oči četrdesetak milijuna Argentinaca uprte su u Lionela Messija i hrvatsku reprezentaciju, pišu argentinski mediji. 

Argentinci se nadaju da će im Hrvatska pružiti ruku i odigrati protiv Islanda ozbiljnu utakmicu. Remi bi im bio sasvim dovoljan. Međutim, da bi Argentina preživjela na Svjetskom prvenstvu, mora prvo pobijediti Nigeriju, a tek onda se nadati da Hrvatska neće izgubiti od Islanda.

Clarin piše da je u argentinskom taboru preksinoć i u petak ujutro vladala očajna atmosfera. Nije ostalo nezamijećeno da je Messi praktički pobjegao s travnjaka nakon poraza od Hrvatske. Čim je sudac odsvirao kraj, Messi je prvi otišao u svlačionici, a u stopu ga je pratio predsjednik Argentinskog nogometnog saveza Claudio Tapia

Messi pobjegao bez pozdrava, grobna tišina u svlačionici

Clarin posebno ističe da Messi na travnjaku nije čestitao Hrvatima na zasluženoj pobjedi, niti je okupio svoje suigrače na centru i prozborio barem riječ-dvije sa suigračima kako bi im podigao moral. Je li čestitao nekome, možda Rakitiću, kada je ušao u svlačionicu, zasad nije poznato. Međutim, pred kamerama i svjetskim auditorijem nije. Madridski mediji već godinama cinično znaju istaći da Messi pokazuje pravo lice tek kad izgubi, jer onda se najbolje vidi kakav je i koliko je tašt.

U argentinskoj svlačionici nakon utakmice vladala je grobna tišina, Gaučosi su bili su slomljeni, ponašali su se kao da su ispali s turnira, pišu njihovi mediji. Messi se nakon utakmice nije pojavio na zajedničkom objedu u hotelu. Ostao je u sobu jednako kao i izbornik Jorge Sampaoli. Argentinski mediji spekuliraju da je došlo do raskola između igrača i stručnog stožera. Navodno su neki igrači zbijali šale na račun Sampaolija, što je očit znak da je izbornik izgubio autoritet. 

Čak se proširila i glasina da je Tapia odlučio odmah smijeniti Sampaolija i postaviti Jorgea Burruchagu da vodi zadnji utakmicu. Burruchaga je argentinski junak sa Svjetskog prvenstva 1986., strijelac pobjedničkog gola u finalu protiv Njemačke. Argentinski savez je demantirao takve navode, proglasivši ih čistom izmišljotinom pojedinih medija.

Jutarnji regeneracijski trening argentinske momčadi u petak je prošao u potpunoj tišini. Svi su pratili Messija, a on je govorom tijela i izrazom lica govorio da je odsutan duhom, slomljen i totalno utučen. Argentinci se pitaju što se događa s Messijem, zašto igra tako loše u dresu reprezentacije, je li riječ o mentalnoj blokadi ili nečem drugom? 

Već su se počele raspredati teorije da Messi ima nekih problema izvan travnjaka i da je to razlog zašto ne igra dobro. Za argentinske medije to je nedokučiv misterij. Zapravo klasika, traže se opravdanja radi opravdanja i ne želi se ući u meritum stvari, a to je činjenica da Messi nije čudotvorac, takvih u nogometu nikada nije bilo, a niti će ih biti. Nije to bio ni Pele, pa kako će Messi. Isto tako da nije nezaustavljiv, ni takvih nije bilo niti će ih ikada biti. Argentinci sami sebi ne žele priznati da čak i Messi ovisi o sustavu i suigračima, kao i svi ostali igrači. 

Gauči i dalje traže jeftina opravdanja

Osim toga, ovo mu nije prvi put da je odigrao loše, ne samo u karijeri, nego ove sezone. Kada protivnik odigra na visokoj razini, kada ga se zatvori kako treba, Messi može ostati potpuno nevidljiv. I u dresu Argentine, ali i u dresu Barcelone. Što je odigrao u Rimu protiv Rome? Ništa, nula bodova kao i protiv Hrvatske? Kada je najviše trebalo, nije bilo nigdje. Zašto?

Zato što je protivnik bio znatno bolji, nadmoćniji, organiziraniji, zato što je u svim redovima imao igrače koji su u tom trenutku bili bolji. I kraj priče. Čak ni Messi, za mnoge najbolji nogometaš današnjice, ne može biti najbolji kad kog to poželi i neovisno o igri suparnika. Nije u pitanju želi ili ne želi, to je priča za malu djecu, nego može li u pojedinim utakmicama i je li mu od strane suparnika dopušteno.

Čitajući argentinske medije i razgovarajući s njihovim novinarima stječe se dojam da i dalje ne žele priznati te činjenice, i dalje traže jeftina opravdanja, poput ovog zadnjeg da ga nešto drugo muči, ali, eto, neće da kaže o čemu je riječ. Kao da je riječ o dječjem vrtiću, a ne Mundijalu. Nigerija je pobjedom protiv Islanda vratila optimizam u argentinski tabor i među navijače. Argentina je opet živa, ali još je daleko od prolaza u drugi krug. S ovakvom formom, igrom i odnosima u svlačionici, nimalo joj neće biti lako pobijediti mladu i poletnu Nigeriju. Argentina se često u povijesti izvlačila iz sličnih situacija, izvukla se i u zadnjem kolu južnoameričkih kvalifikacija, ali tada je imala sreću da je ovisila sama o sebi i da je gostovala u Ekvadoru, koji prije toga izgubio sve šanse za plasman na SP, pa je tako i odigrao. Tko je gledao utakmicu, zna o čemu govorimo.

Argentinska sudbina u rukama Hrvata

Međutim, Nigerijcima treba, oni se zacijelo neće šetati po terenu, a Argentina s igrom kao u prva dva kola teško će doći do pobjede. Morat će puno bolje odigrati ako želi pobijediti i nadati se povoljnom rezultatu u drugoj utakmici skupine.

Argentinska sudbina dobrim dijelom je u rukama Hrvata. Island ima bolju gol-razliku i ako pobijedi Hrvatsku istovjetnom razlikom kao Argentina Nigeriju, ići će dalje. Islanđani taj film vjerojatno neće gledati ako Hrvatska odigra punim gasom. Hrvatski izbornik Zlatko Dalić je najavio neke promjene u momčadi, ali i da neće kalkulirati. Može se očekivati i pritisak sa strane da Hrvatska zaigra u najjačem mogućem sastavu, jer mnogim zainteresiranim stranama u interesu je da Argentina i Messi ostanu u natjecanju. Mislimo da ne trebamo objašnjavati zašto.  

Možda bi Messiju bilo bolje da je ostao na centru i čestitao na otvorenoj sceni Hrvatima na zasluženoj pobjedi, no i ovako se ne mora previše brinuti. Hrvatska je u povijesti već pokazala da ne rasprodaje ugled tako lako, to najbolje znaju Englezi i domaćini Mundijala, Rusi. Malo je onih koji bi pobijedili Englesku na njezinu terenu, a da su već osigurali plasman dalje.