Otkako je napustio Barcelonu, Pepu Guardioli nikako ne ide u Ligi prvaka. To više ne može biti slučajno. U tri sezone s tada brutalno moćnim Bayernom i potom u tri sezone s možda tek nešto slabijim Manchester Cityjem nije otišao dalje od polufinala.
Trebali li podsjetiti da je preuzeo Bayern u trenutku kada su Bavarci bili aktualni prvaci Europe. Štoviše, pod vodstvom Juppa Heynckesa osvojili su trostruku krunu. U istoj sezoni demolirali su Messijevu Barcelonu u polufinalu nanijevši joj jedan od najtežih poraza u povijesti. Bayern je u dvama polufinalnim utakmicama razorio Katalonce s ukupnih 7:0 (4:0, 3:0).
Tada se mislilo da je to kraj Barcelonine dominacije u najelitnijem klupskom natjecanju te da Bayern preuzima uzde Lige prvaka. No čelnici Bayerna pobrinuli su se da se to ne dogodi.
U Bayern došao da frekventnije osvaja Ligu prvaka
Nakon poraza od Chelseaja u finalu sezonu prije Heynckes je žestoko kritiziran u Njemačkoj, pa i ismijavan, a čelnici Bayerna već to ljeto sve su dogovorili s Guardiolom, koji je uzeo slobodnu godinu. Oko Božića službeno je potpisao ugovor s Bayernom. U tom trenutku nije se znalo da će Heynckes osvojiti trostruku krunu.
Na kraju sezone nije bilo povratka, insceniran je Heynckesov odlazak u mirovinu, popraćen bogatom apanažom. Koliko je doista htio otići u mirovinu, najbolje pokazuje to što se vratio na klupu Bayerna nakon pune četiri godine.
„Guardiolu dovodimo kako bi frekventnije osvajali Ligu prvaka“, izjavio je Hoeness prilikom objave potpisivanja ugovora s katalonskim stručnjakom.
S ove distance ta izjava izgleda smiješno. Kasnije se Hoeness pravdao koječime, elegantno zaboravivši zbog čega je Guardiola zapravo doveden. Groteskno je galamio kako je Guardiola osvajao uvjerljivo naslove njemačkog prvaka i igrao u „čak“ tri polufinala Lige prvaka, kao da Bayern prije njegova dolaska nije osvojio Ligu prvaka, kao da nije igrao u tri finala u četiri sezone. I naposljetku, kao da s bilo kojim drugim trenerom ne bi imao sličan rezultat.
Svaki put odustao od igre koju je forsirao cijelu sezonu
Tih godina Bayernu su jedini „al pari“ suparnici u Ligi prvaka bili Real i Barcelona. Unaprijed se znalo da će morati njih pobijediti ako opet želi osvojiti Ligu prvaka. U principu, Bayern se za te utakmice pripremo cijelu sezonu.
I na kraju kada je došlo do tih okršaja, Bavarci su potpuno podbacili. Što je još znakovitije, Guardiola je svaki put u odustao od igre koju je forsirao cijelu sezonu. Taj ga krimen prati do današnjih dana. Mnogi mu u Engleskoj zamjeraju da je i s Manchester Cityjem odustajao od svoje igre i taktike u ključnim trenucima. Prošle sezone s Liverpoolom na Anfieldu, a ove sezone s Tottenhamom u Londonu.
Jedan podatak možda najviše potvrđuje tu tezu. U posljednjih sedam Guardiolinih sezona njegovi klubovi u čak šest navrata nisu postigli nijedan gol u gostima kada su ispadali iz Lige prvaka, a ispali su svaki put prije finala. U posljednjoj sezoni na klupi Barcelone momčad mu nije uspjela zabiti gol Chelseaju u Londonu. Može se reći da tada nije imao sreće jer je Barca stvorila pregršt šansi, ali lopta nije htjela u gol.
Gol u gostima nepoznanica
Međutim, u sljedeće tri sezone kada je vodio Bayern, u tri polufinalna gostovanja ne da mu momčad nije postigla gol, nego nije ni stvorila ozbiljniju šansu. Sjetite se utakmica protiv Reala (0:1), Barcelone (0:3) i Atletica (0:1). I u sve tri utakmice Guardiola je mijenjao taktiku, svaki je put odustajao od svoje klasične napadačke igre. Bayern bi cijelu sezonu igrao jedno, a onda u ključnom trenutku nešto sasvim drugo.
Guardiola je potom prešao u Manchester City. Potrošio je stotine milijune eura da bi stvorio momčad kakvu danas ima. U prvoj Guardiolinoj sezoni City je ispao već u osmini finala od Monaca.
U tom je srazu njegova je momčad uspjela postići gol u gostima. To je njegov jedini gol u gostima u posljednjih sedam sezona. Naravno, govorimo o završnom nastupu Guardiolinih momčadi u svakoj od tih sezona.
Prošle sezone City je izgubio od Liverpoola čak 3:0 na Anfieldu u prvoj utakmici četvrtfinala. I u toj utakmici Guardiola je značajno odstupio od svoje igre. Slično je napravio i ove sezone na stadionu Tottenhama. Moglo je završiti drukčije da je Sergio Aguero realizirao jedanaesterac, ali osim tog jedanaesterca City praktički nije stvorio neku izgledniju šansu.
Možda tek jednu ili dvije polušanse. Ukupno gledajući, Građani su odigrali prilično loše. Zamjerili su mu mnogi i kako je složio momčad, ostavio je neke važne igrače na klupi u obje utakmice, no može se reći da Guardiola ovaj put nije imao sreće u uzvratu.
Opet povukao ručnu u ključnom trenutku
Njegova momčad stvorila je tucet šansi i mogla je pobijediti s dva ili tri razlike. Može se govoriti i o tome da City nije imao sreće sa sucima. Llorenteov gol mogao je lako biti poništen zbog igranja rukom.
No Guardiola je opet u ključnom trenutku povukao ručnu. U trenutku dok je City vodio s 4:2 i imao sve u svojim rukama, odlučio je zatvoriti utakmicu uvevši Fernandinha umjesto Davida Silve, već godinama glavnog ideologa Cityjeve igre.
Mnogi su u tom trenutku pomislili kako bi mu se to moglo osvetiti. I osvetilo mu se. Pola sata prije kraja potpuno lude utakmice, Guardiola je očito odlučio prikočiti u trenutku kada je Građanima sve išlo na ruku i kada je bilo vidljivo da se bolje snalaze od Pijetlova u „run&gun“ igri. Umjesto da ide po još jedan gol, Guardiola je odlučio smiriti igru i zatvoriti prilaze svojem golu. Na kraju se pokazalo da je to bio pogrešan potez.
Što je Guardiola bez Barce i Messija?
Opet ističemo, može se reći da nije imao sreće, no teško da možemo govoriti o sreći kada povežemo posljednjih sedam Guardiolinih sezona u Ligi prvaka. S Barcom je ispao od tada osjetno inferiornijeg Chelseaja. S Bayernom je šaptom pao u tri polufinala protiv Reala, Barcelone i Atletica. Sa Cityjem u tri navrata nijednom nije otišao dalje od četvrtfinala.
I u tih sedam posrtaja, u čak šest navrata momčad mu nije postigla gol u gostima. Malo previše da bi bilo slučajno, pogotovo kada se zna koliko je potrošio na pojačanja. Sve je očiglednije da Guardiola u Ligi prvaka teško može do konačnog trijumfa izvan Barcelone. Ili, ako hoćete, ne može bez Messija. A njega teško može dobiti ako se ne vrati u Barcelonu. Tko zna, možda jednog dana.