Nenad Bjelica razveo se od Dinama. Ili Dinamo od njega, manje je važno. Mnogo je važnije što je prava pozadina jer ona uvijek ostane skrivena od oka javnosti. Ono što smo danas, na kraju cijele ove peripetije saznali, da Nenad Bjelica ne djeli mišljenje svojih sada već bivših poslodavaca oko načina na koji je došlo do rastanka.
Iz kluba su tvrdili da odluku smanjenja ugovora Bjelici i igračima nisu nametali već je prezentirali kao prijedlog na koji su igrači rezolutno odbili. Bjelica je danas kao svoju osnovnu poruku i nekoliko puta naglasio kako nije bilo prave komunikacije.
I to nas dovodi do zaključka da je Bjelica očekivao bolji odnos prema treneru i momčadi zbog svih povijesnih rezultata kojima je Dinamo u svega 15-ak mjeseci pretvorio iz europskog ružnog pačeta u klub koji može pokazati zube i puno bogatijim klubovima Lige prvaka i Europske lige.
Je li Bjelica u tome bio u pravu, je li s pravom očekivao više poštovanja, na svakom je od nas da procjeni sam.
Izgradio si je status velikog nogometnog stručnjaka
No, ono što je činjenica jest to da je Nenad Bjelica u ovih 20-ak mjeseci u Dinamu izgradio status velikog nogometnog stručnjaka, pa čak i autoriteta kojem navijači nisu za zlo uzimali čak ni kad je otkrivao svoja mišljenja koji njegov igrač ima takvu kvalitetu da bude čak pozvan i u reprezentaciju.
A je li taj neupitan autoritet među igračima, ali i navijačima, postao prevelik za jedini autoritet koji cijene i slušaju ljudi koji u posljednje vrijeme vode klub? E, to je vrlo lako moguće.
Doduše, Nenad Bjelica danas je nekoliko puta naglasio da i dalje stoji uz svoje izjave u kojima je hvalio goleme zasluge Zdravka Mamića za ove posljednje uspjehe kluba, ne možemo se oteti dojmu da je upravo tako: da su u klubu Bjelici zamjerili što se "oteo kontroli". A tu kontrolu je trebao provoditi i po funkciji Zoran Mamić, a da nešto između Bjelice i mlađeg Mamića nije štimalo posljednjih mjeseci, moglo se vidjeti u nekoliko situacija.
Najbolji primjer bila je svečana konferencija za medije prije svega 2 mjeseca, prilikom produženja ugovora nekolicine važnih igrača.
Tada je Bjelica išao od igrača do igrača, pružio im ruku i čestitao, a kada je došao do Zorana Mamića koji je stajao uz njih, samo se bez bilo kakvog kontakta s Mamićem, okrenuo i vratio na svoje mjesto.
Bjelica i Mamić nisu bili na istoj valnoj duljini
Uz to su do nas već nekoliko mjeseci dolazile informacije kako se Zoranu Mamiću, kao sportskom direktoru nimalo ne sviđa tretman Bjelice prema igračima koje je on kao sportski direktor doveo. A tu je najbolji primjer švicarski lijevi bek Francois Moubandje. On je u najboljim igračkim godinama (28) prošlog ljeta doveden iz francuskog prvoligaša Toulousea. I to bez odštete, što se činilo kao dobar posao modrog kluba s obzirom da je tada još bio pozivan u reprezentaciju Švicarske i što mu je tržišna vrijednost bila 2,5 milijuna eura.
No, Bjelica je redovito na toj poziciji ispred njega koristio Marina Leovca. Moubandje je posljednje minute u dresu Dinama upisao za svetog Nikolu, dakle početkom prosinca. U slijedećih 11 utakmica u prvenstvu, Ligi prvaka i Kupu nije odigrao niti jedne minute. Sapienti sat, rekli bi neki.
Slično vrijedi i za neke mlade igrače Dinama koje su u Dinamu proglasili projektima kluba računajući na ozbiljniju participaciju seniorskim utakmicama ove sezone. A na sve još nadovezao i jako siromašan prijelazni rok.
Siromašan prijelazni rok
Olmo je otišao, ali za mnogo manju odštetu nego li je već bila unaprijed upisana na maksimirskim užarenim kalkulatorima, a za druge – ponuda gotovo da i nije bilo.
Iz mojih izvora, tek pokoja za Petkovića, ali sve redom s malim rednim brojem ispred svih onih nula koje dolaze u milijunskim iznosima.
Te male brojke oni spomenuti kalkulatori već dugo nisu uspivali, a sigurno neće sada za predvodnika napada Vatrenih koji je oduševio u drugom djelu EURO kvalifikacija. I tako je vjerojatno došlo do raskola. Jer kad već nekaju što zbrajati, prsti iza kalkulatora stvaraju vlastitu matematiku:
Trener koji odbija razvijati klupske projekte + trener koji misli da su povijesni rezultati i poplarnost među navijačkim pukom presudne stvari = trener koji više ne stanuje na Maksimiru.
Jesu li rukovodeći ljudi kluba još jednom nepobitno pokazali/dokazali na kojem se mjestu popisa prioriteta nalazi prodaja igrača, procijenite sami.
Mnogi će možda i Bjelici predbaciti upravo to. Što je to zaboravio, što je ciljnu liniju preusmjerio na neke sportske pravce. I zaključiti: "znao je s kim liježe, trebao je znati i s kim se budi! Nema se što čuditi!"
I možda se Bjelica ni ne čudi. Uostalom, djelovao je više-manje mirno kada se među novinare spustio neposredno nakon raskida najbogatijeg ugovora u životu. A možda se samo vodio zdravom pameti. S "rogatima se nije bosti", kaže stara narodna. Jer s Dinamom se ne ratuje. Iz Dinama se odlazi tako da se – možeš vratiti. Ili danas-sutra preuzeti neku drugu važna klupu hrvatskog nogometa.
Podigao Modri klub na jednu novu razinu
No, to su sad već sfere novinarskog nagađanja. Ono što je činjenica jesu dvije stvari:
1. Da je Nenad Bjelica u relativno kratkom roku u potpunosti preobrazio Dinamo. I možda je samo pogriješio kada je vjerovao da njegov make over trulog Maksimira i razočaranih navijača, u stadion na kojem se igra uzbudljiv i europski nogomet, te u navijače koji jedva čekaju slijedeću utakmicu (barem europsku) svog kluba – odgovara svima. Ili bar da je jedako važan svima.
2. Da je Nenad Bjelica, uz vrhunske rezultate, donio i novu, modernu komunikaciju s javnosti. Pobijedio ili izgubio, Nenad Bjelica bi stao pred mikrofone i svojim navijačima jasnom retorikom bez floskula objasnio svoje viđenje utakmice. U obje realnosti (rezultatske i medijske) podigao je Modri klub na neke više razine.
I upravo će stoga Nenad Bjelica njegovom nasljedniku, a vjerujem i nasljednicima, predstavljati ozbiljan izazov, pa čak i borbu protiv čovjeka - s kojim će ga/ih još godinama uspoređivati.