Nova runda verbalnih okršaja na relaciji München – Dortmund. Uli Hoeness u svojem je stilu još jednom zapalio atmosferu. Bilo je dovoljno nekoliko sočnih izjava da Dortmunđanima eksplodira tlak.
Nakon sportskog direktora Borussije Dortmund Michaela Zorca, u javne prepirke s počasnima predsjednikom Bayerna uključili su se čelnici Žuto-crnih Hans-Joachim Watzke i Reinhard Rauball. Reagirao je i bivši vratar Dortmunda Roman Weidenfeller.
Nakon što je "lajavac i huškač" iz Münchena, kako ga najveći konkurenti često zovu, u razgovoru za FAZ opisao transfernu politiku Dortmunđana nerazumnom, Zorc se očito osjetio prozvanim. Uzvratio je rafalnom paljbom:
Uli Hoeness zapalio atmosferu
"Smatram da su Hoenessove izjave prilično arogantne, ali neke su stvari zapravo de facto pogrešne. U osnovi: Ako imate 250 milijuna eura više u džepu svake godine, možete smrdjeti s punim hlačama", kazao je Zorc aludiravši na Bayernove sponzorske ugovore s najvećim tvrtkama u Njemačkoj.
Generalni direktor Hans-Joachim Watzke također je komentirao Hoenessove izjave.
"Karl-Heinz Rummenigge i ja godinama pokušavamo održavati međusobno poštovanje između dva najveća njemačka kluba. Hoeness u redovitim intervalima to pokušava razbiti. Smatram da je to sramotno ponašanje."
Predsjednik dortmundskog kluba Reinhard Rauball iznenađen je tajmingom izrečenih izjava.
"Hoeness bi trebao paziti što govori. Trenutak je također vrlo iznenađujući. Bayern sljedeći tjedan očekuje nastup u Ligi prvaka. Bolje bi im bilo da se koncentriraju na utakmicu."
U Dortmundu poludjeli
Oglasio se i bivši Dortmundov vratar i kapetan Roman Weidenfeller. Ima zanimljivo objašnjenje, za njega je jasan motiv Hoenessovih izjava.
"Još jednom pokazale su se duboke frustracije jer se Jude Bellingham odlučio za Dortmund, a ne za Bayern", kazao je Weidenfeller.
Radi se o 17-godišnjem engleskom talentu koji je prihvatio poziv Žuto-crnih iako su ga željeli mnogi veliki klubovi. Weidenfeller puca na to da je počasni predsjednik Bayern zavidan Borussiji zbog toga što uspijeva dovesti ponajveće europske talente pod svoje skute; od Jadona Sancha i Erlinga Haalanda do Bellinghama.
Hoeness je prije nekoliko dana podigao prašinu kritizirajući transfernu politiku dortmundskog kluba:
"Ako Dortmund kupi izuzetno talentiranog igrača i taj zaigra dobro, iz samog kluba ili njegove okolice nekoliko mjeseci kasnije možete čuti da će na kraju postati prodajni objekt."
Trgovačka politika
Hoeness je dodao:
"Kako da igrač upije DNK kluba ako osjeća da je pokretna nekretnina za prodaju? Mi to tako ne radimo. Kad dovedemo igrača za kojeg mislimo da odgovara Bayernu, nikad s njim ne trgujemo."
Prema Hoenessu, takav odnos prema svojim igračima stoji Borussiju deset posto pristupa u važnim utakmica.
"Igrač se mora osjećati kao da će u klubu ostati zauvijek. To je Bayernova filozofija", zaključio je Hoeness.
Iako Hoeness licemjerno zaobilazi činjenicu da je Bayern osjetno bogatiji klub od Borussije Dortmund, ima puno jače i izdašnije sponzore, desetljećima je miljenik bavarske visoke politike, nije tajna da CSU odigrao veliku ulogu u stvaranju moćnog Bayerna, koji početkom 60-ih nije bio ni prvi klub u Münchenu, a kamoli u Njemačkoj, činjenica jest da Bayern u principu ne prodaje svoje najbolje igrače, dok Borussia to redovito radi.
Razvojni klub za mlade igrače
Neki će reći da su Žuto-crni postali razvojni kub za engleske i ine europske talente, kao i uostalom i veći dio klubova iz Bundeslige.
Bayern je, naravno, neka druga priča. No bilo je slučajeva kada su Bavarci zbog raznih razloga prodavali igrače koji su imali odličnu sezonu i bili naponu snage. Jedan je od takvih igrača i hrvatski reprezentativac Mario Mandžukić.
Iako je s Bayernom osvojio trostruku krunu i odigrao jako dobru sezonu pod dirigentskom palicom Yuppa Heyneckesa, Mandžukić je morao otići kada je na klupu Bayerna stigao Pep Guardiola. No nije otišao zbog velikog novca koji je Bayern zaradio na transferu, već zbog toga što se nije uklapao u Guardiolinu viziju igre.
Neke igrače Bayern je prodao možda i zbog novca, a druge zbog loše procjene. Jedan od njih je Douglas Costa. Možda je najveća pogreška bila prodaja Tonija Kroosa Real Madridu.
Bayernovi promašaji
Kroos je nakon odličnih partija na Svjetskom prvenstvu u Brazilu i osvojenog naslova prvaka svijeta s Elfom tražio povišicu, odnosno da kao jedan od najboljih veznjaka svijeta uđe u elitni platežni rang, no u Bayernu su ga glatko odbili i prodali ga Realu za smiješnih 25 milijuna eura.
Čim je stavio potpis na ugovor s Realom, Kroosu je cijena višestruko skočila. U Realu su tvrdili da ga ne bi prodali ni za pet-šest puta veću svotu.
Treba podsjetiti i na to da je Hoeness prilikom potpisivanja ugovora s Guardiolom, a to je bilo pola godine prije završetka spomenute trofejne sezone, kada mu ni u peti nije bilo da će tada žestoko kritizirani Heynckes (sjetite se paljbe nakon Chelseaja) osvojiti trostruku krunu, izjavio da dovode u Bayern španjolskog stručnjaka jer žele uspješnije parirati Barceloni i Real Madridu te frekventnije osvajati Ligu prvaka.
Licemjerni gazda Bundeslige
S ove distance gledano, ta izjava, koje se Hoeness nerado prisjeća, odnosno pravi se da je nije izrekao, izgleda jako ironično. Za Bayern je u Ligi prvaka krenulo po zlu upravom u tom trenutku.
Za razliku od Heynckesova Bayerna koji je pobjeđivao Real i pomeo Barcelonu u obje utakmice polufinala te naposljetku osvojio Ligu prvaka, Guardiolin Bayern izgubio je sve ključne oglede sa španjolskim divovima, uključujući i Atletico. I ne samo to, nije uspio postići niti jedan pogodak u gostima u tri polufinalna ogleda sa Španjolcima.
Mnogi su uvjereni da bi Bayern vladao još nekoliko godina Ligom prvakom da je na klupi ostao Heynckes, za kojeg su Hoeness i društvo iskonstruirali na kraju sezone da odlazi u mirovinu jer su već potpisali bajoslovni ugovor s Guardiolom i jasno da ga nisu mogli raskinuti.
Vidjelo se da Heynckesu nije bilo svejedno, no šutio je jer dobio bogati bonus. Vrijeme je pokazalo da nije namjeravao u mirovinu. Da jest, ne bi se godinama poslije vraćao na klupu.
Hoeness najodgovorniji što Bayern nije nastavio vladavinu Europom
Bayern se odrekao pobjedničke igre i prešaltao se bez ikakve potrebe na Guardiolinu viziju, koja naposljetku nije urodila plodom, ako uspjehom ne smatrate osvajanje Bundeslige, koju je Bayern mogao osvojiti s bilo kojim trenerom, pogotovo s onom momčadi.
Uostalom, sam je Hoeness prilikom Guardioline inauguracije rekao da se osvajanje Bundeslige za Bayern smatra normalnim i da oni pucaju na znatno više, odnosno na Ligu prvaka.
Tako ispada da je upravo Hoeness najodgovorniji što je Bayern osvojio samo jednu Ligu prvaka s generacijom koja je mogla mnogo više, a sada soli pamet konkurentima iz Dortmunda.
Pravomoćni osuđenik, da ne kažemo robijaš, koji je godinama tvrdio da ništa ne krije ili tek nešto sitno, a na kraju je završio u zatvoru, doduše više u hostelu nego zatvoru, zbog utaje pišljivih 28 milijuna eura, u vlastitom oku ponekad teško vidi i balvan.
Brentford: Priča o uspjehu, brojke ne lažu
This browser does not support the video element.