Došla je službena potvrda s Allianz Arene. Niko Kovač zamijenit će naljeto Juppa Heynckesa na klupi Bayerna. Niko će prijeći u Bayern zajedno s bratom Robertom koji će mu biti jedan od pomoćnika uz Petera Hermanna, koji tu ulogu obnaša i u Heynckesovu stožeru.
Informaciju o dolasku Hrvata u Bayern u četvrtak je pustio tabloid Bild, koji je po pitanju nogometa u pravilu dobro obaviješten, pa su je s tek malom rezervom preuzeli gotovo svi ugledniji njemački mediji. Kovačevi portreti u petak osvanuli su na svim naslovnicama tako da je bilo jasno kako je prelazak u Bayern gotova stvar.
U Frankfurtu razočarani
Ugledni Kicker piše da su u trenutačnom Kovačevom klubu Eintrachtu iz Frankfurta prilično razočarani, posebice navijači kluba s Waldstadiona. Ističe se da je Kovač praktički još do jučer slao signale da neće napustiti Eintracht do isteka ugovora 2019. te da su mu u ustima često bile riječi kao što su „moral i skromnost“.
„S Eintrachtom imam ugovor do 2019. godine i želim raditi, a vidjet ćemo što će budućnost donijeti“, izjavio je Kovač za njemačke medije početkom ožujka.
Autor teksta Julian Franzke smatra da možda nije najbolje iskomunicirao situaciju s frankfurtskom sportskom javnošću, misli da bi bolje postupio da je bio iskreniji i jednostavno rekao kako nema tog trenera koji bi odbio ponudu Bayerna, ako bi ona, naravno, došla na njegovu adresu. Autor smatra da se hrvatski trener odlučio na taktiku tek malo odškrinutih vrata kako bi izbjegao otvorenu agitaciju i razvlačenje po medijima. Čini se da je, misli autor, pogriješio jer je nedefiniranim i ponekad proturječnim izjavama zapravo potakao medijsku histeriju.
Ponuda koja se ne odbija
Međutim, Franzke zaključuje da je potpuno jasno kako Kovač jednostavno ne može propustiti ovu šansu, jer to je šansa karijere za bivšeg hrvatskog izbornika. Kovač je trenutačno u modi u Njemačkoj, napravio je odličan rezultat s Eintrachtom, nekoć velikim klubom koji već dugo nije na razni slavne povijesti. Oko Kovačeva imena stvorila se pozitivna „vibra“, u kratko vrijeme stekao je veliki ugled, medijski je sjajno eksploatiran, ima doista odlične kritike za svoj rad tako da je jasno kako je upravo sada pravi trenutak da napravi značajan iskorak, a prelazak u Bayern puno je više od toga, to je zapravo skok od nekoliko milja za još uvijek relativno mladog trenera.
Kovaču je jasno da je s Eintrachtom napravio znanto više nego što se očekivalo, vjerojatno više i od onog što je i sam očekivao. Koliko god da je ambiciozan i optimističan, teško da je prilikom preuzimanja klupe Eintrachta mogao pretpostaviti da će u tako kratkom vremenu od višegodišnjeg davljenika napraviti ozbiljnog kandidata za plasman u Ligu prvaka.
S obzirom na to da Eintracht i nema neku odveć kvalitetnu momčad u odnosu na glavne konkurente, te na dobru poznatu činjenicu kako se u Bundesligi situacija brzo mijenja, lako je moguće da već u idućoj sezoni padne na osrednje kote bez obzira tko ga vodio.
Kovač je to bilo kristalno jasno i stoga je posve logično da nije dvaput razmišljao kada mu je na stol došla ponuda Bayerna. Iako je Kovač odašiljao signale da ne zna ništa o interesu Bayerna, njemački mediji spekuliraju kako su se pregovori vodili već neko vrijeme te da je zapravo sve dogovoreno prije dva tjedna, a da je to tek sada procurilo u javnost.
Hrvatski treneri Čajkovski i Zebec stvorili veliki Bayern
Kako god, velika je čast kako za Kovača tako i cijeli hrvatski nogomet što će postati novi trener tako velikog kluba kao što je Bayern. Prije njega tu je čast imao tek 21 trener otkada je Bundeslige.
Kovač će postati tek treći Hrvat na klupi bavarskog diva u posljednjih 55 godina. Prije njega Bayern su vodili samo Zlatko Čajkovski i Branko Zebec. Oni su velikani hrvatskog nogometa postali još za vrijeme igračke karijere, a slavu hrvatskog nogometa nastavili su prenositi i kao treneri u Njemačkoj.
Nije fraza nego povijesna činjenica da su upravo Čajkovski i Zebec kao treneri stvoritelji velikog Bayerna.
„To je prava istina. Čajkovski i Zebec učili su nas nogometu i ujedno digli Bayern u neslućene visine“, kazao nam je slavni Franz Beckenbauer u razgovoru koji smo vodili 2004. prilikom gostovanja njemačke reprezentacije u Splitu.
Uzlet Bayerna
Bayern je pod trenerskom palicom dvojice Hrvata izrastao u jednog od vodećih njemačkih klubova, a sredinom 70-tih na temelju rada Čajkovskog i Zebeca prometnuo se u europskog velikana osvojivši tri uzastopne titule prvaka Europe.
Kada je Čajkovski 1963. preuzeo Bayern, on nije bio prvi ni u Münchenu, a kamoli u čitavoj Njemačkoj. U to vrijeme Münchenom su suvereno vladali „zehcigeri“, odnosno TSV 1860 München, dok je Bayernova navijačka baza bila uglavnom u okolici grada i širom Bavarske. Priča kaže da je politika (CSU) odlučila od Bayerna napraviti najveći njemački klub u relativnom kratkom roku. U Bayern se polako počeo slijevati ozbiljan novac, a Bayernov predsjednik Wilhelm Neudecker odlučio je stvaranje momčadi dati u ruke Čajkovskom, koji je bio poznat i po nadimku „Čik“, koji je najvjerojatnije dobio zbog omalenog rasta (163 cm), pa ga je nepoznati tvorac nadimka, kako priča kaže, usporedio s opuškom cigarete.
Čajkovski je u to vrijeme važio za jednog od najboljih trenera Njemačke. Godine 1962. postao je prvak Njemačke s Kölnom, tada divom njemačkog nogometa, a ipak se odlučio prijeći u tada drugoligaški Bayern, koji se nije našao među klubovima osnivačima jedinstvene savezne lige, Bundeslige, a koja je startala u jesen 1962., jer je svaki grad mogao dati samo jednog prvoligaša i Bayern nije imao šanse pokraj velikog gradskog rivala.
Zašto je Čajkovski napustio Köln i prihvatio se posla u Bayernu i nije tako teško odgonetnuti ako se vratimo na priču o ulasku značajnog kapitala u minhenski klub. Teško da je slučajnost što je Beckenbauer, koji je tada važio za velikog talenta, iznenada prešao iz „zehcigera“ u Bayern.
Vučkov prvi hrvatski igrač u Bayernu
Da je priča o pozamašnim svotama novca koji su ušli u Bayern točna, govori i nikad potvrđena priča da je Čajkovski odbio lukrativnu ponudu Barcelone, a sve zbog, zamislite, suprugine želje da ostane u Njemačkoj, jer u Barceloni, eto, nema „ćevapa i ražnjića“. Naravno da ova urbana legenda, koju su plasirali neki njemački mediji, nema previše veze s istinom, koliko god supruga Rada u nogometnim kuloarima važila za autoritativnu ženu koju je „Čik“ iz zezancije pred novinarima zvao „Komandant“.
Čajkovski je ubrzo po dolasku u Bayern pokazao raskošan trenerski talent. Nije mu dugo trebalo da prepozna tada mladce Beckenbauera, Seppa Maiera i Gerda Müllera te ih ubaci u prvu momčad. Čajkovski je doveo u Bayern i prvog hrvatskog nogometaša, Antu Vučkova, centarfora zagrebačke Trešnjevke, tadašnjeg jugoslavenskog prvoligaša koji je čak igrao i europskim kupovima. Vučkov je došao u Bayern za tada ozbiljne novce, u debiju je zabio pogodak, no nije imao sreće, ubrzo je slomio nogu i nikada se nije vratio u staru formu.
Prvi Hrvati koji su nakon njega zaigrali za Bayern bili su upravo braća Kovač 36 godina poslije. Dvije godine po dolasku na Grünwalder, stari stadion na kojem su igrali Bayern i 1860 München, Čajkovski je uveo Bayern u Bundesligu. Već iduće godine po ulasku u Bundesligu osvojio je njemački Kup, a 1967. donio je Bayernu i prvi europski naslov, Kup pobjednika kupova, te još jedan domaći Kup.
Iduće godine Čajkovski je napustio Bayern i otišao u Hannover, a na njegovo mjesto došao je Branko Zebec, bivši suigrač iz Partizana i čuvene momčadi jugoslavenske reprezentacije 50-ih godina. Čajkovski i Zebec rođeni su Zagrebu, igrali su za HAŠK i Građanski, a nakon rata spletom okolnosti i političkih (ne)prilika otišli su u Beograd igrati za Partizan.
Zebec pripremio Bayern za napad na vrh Europe
„Nije bilo druge, moralo se“, jednom prilikom kazivao nam je što se događalo tih godina Željko Čajkovski, „Čikov“ brat, također sjajan nogometaš, koji je ostao u Zagrebu i karijeru nastavio u Dinamu, a igrao je značajnu ulogu i u jugoslavenskoj reprezentaciji.
Zebec je digao Bayern na još višu razinu, u sezoni 1968./1969. doveo ga je do prvog naslova prvaka otkako je Bundeslige, trećeg ukupno, te prve dvostruke krune, jer su iste sezone osvojili i njemački Kup. Zebec se zadržao samo dvije godine u Bayernu, ali ostavo je veliki trag i danas ga se smatra jednim od najboljih stručnjaka koji su ikad vodili Bayern. Sličan status ima i Čajkovski. Zebec je krajem 70-ih preuzeo HSV i od njega napravio njemačkog prvaka i finalistu Kupa prvaka.
I u Hamburgu je formirao momčad koja se kasnije popela na krov Europe, baš kao što je to napravio i Bayern sredinom 70-ih. Beckenbauerova generacija osvojila je sve što se može u nogometu osvojiti, ta generacija sačinjavala je udarnu snagu njemačke reprezentacije koja je osvojila najprije europsku pa i svjetsku titulu prvaka.
Iz tog kuta gledano Čajkovski i Zebec su u bitnom utjecali i na rezultate njemačke reprezentacije.
„Njih dvojica jako su važni za povijest njemačkog nogometa. Veliku su stvar učinili za Bayern, pa onda i njemačku reprezentaciju. Imam veliki respekt prema obojici, uvijek ih se rado sjetim, oni su neizostavan dio mog mladenaštva i nogometnog odrastanja“, kazivao nam je Beckenbauer dodavši da je oduvijek imao sjajne odnose s Hrvatima.
Poštovanje i respekt prema Hrvatima Franza Beckenbauera
Jedan od najboljih nogometaša svih vremena govorio je s takvim ushitom i respektom prema Čajkovskom i Zebecu da tek u razgovoru s njim možete do kraja dokučiti veličinu dvojice hrvatskih trenera.
Kovač stiže u Bayern u neko posve drugo vrijeme, bavarski klub danas je daleko najveći njemački klub i jedan od najvećih u Europi, ali ambicije su slične. I krajem 60-ih Bayern je stremio prema krovu Njemačke i Europe, na tom planu nije se puno promijenilo, ali očekivanja Bayernovih navijača danas su, logično, puno veća. Pep Guardiola je doveden u Bayern da sruši Real i Barcu, nisu čelnici Bayerna tada znali da će to već napraviti Heynckes, a Kovača čeka ista zadaća. Njemačko prvenstvo se podrazumijeva, Bayernovi navijači traže osvajanje Lige prvaka, i to frekventnije nego do sada.
Kovač će imati na puno kvalitetniju momčad nego u Eintrachtu. S te strane će mu biti lakše nego u Frankfurtu, ali u Bayernu su ambicije i pritisak daleko veći. Ne zovu Bayern u Njemačkoj bez razloga FC Hollywood, taj je klub već desetljećima prepun zvijezda i zvjezdica, u njemu se vrte milijuni, „sajam taština“ redovita je pojava i treba znati „voziti“ taj skupocjeni bolid.
Kovač mora biti bolji od Guardiole
Kovačima će biti utoliko lakše što su kao igrači osjetili atmosferu u kojem djeluje veliki bavarski klub. Rođeni su i odrasli u Njemačkoj, mentalitet im je njemački, njemački jezik im je zapravo materinji, što je bio jedan od ključnih faktor u izboru novog trenera Bayerna, to su otvoreno naznačili Uli Hoeness i Karl-Heinz Rummenigge.
Nije nevažno i što su u odličnim odnosima sa sportskim direktorom Bayerna Hasanom Salihamidžićem, bivšim suigračem u Bayernu. Dakle, Kovače će dočekati poznato okruženje, ali i veliki izazov. Ni kao igrač, a ni kao trener ili izbornik Niko Kovač nikada nije bježao od odgovornosti. Oduvijek ga krase bespoštedna borbenost i hrabrost, to mu je u genima, poslovično je tvrd i nepokolebljiv, napose radišan i ambiciozan, čvrstog je stava i uspravnog hoda bio i dok je kao kapetan, a kasnije i kao izbornik vodio hrvatsku reprezentaciju.
Sve će mu to trebati na klupi Bayerna, a ponajviše autoritet znanja. Trenersko znanje Čajkovskog i Zebeca lansiralo je u nebeske visine. Nadajmo se da će Kovač također uspjeti u Bayernu i da će legende njemačkog nogometa o njemu pričati s podjednakim strahopoštovanjem. Samo vrijeme će pokazati je li dorastao zadatku, ali u Bayernu su očito došli do zaključka da je pravi trener za njih i realizacija transfera bila je samo pitanje formalnosti.
