Kao i prije 18 godina, Francuska je u Zagrebu zalupila hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji vrata polufinala Europskog prvenstva.

Hrvatskoj je te 2000. godine trebao trijumf nad Francuzima u Ledenoj dvorani da bi otišla u boj za medalje (završilo je 26:26), ove srijede je dovoljan bio i remi, ali epilog je bio isti: u oba navrata konačan rezultat otišao je na francusku stranu.

Odmah da razjasnimo, ova pobjeda Francuske u Areni Zagreb potpuno je zaslužena i nema nikakvu mrlju. Sinoć su bili bolji, i inače jesu bolji od naše reprezentacije i tu se nema što pričati. Otišli su u polufinale, pokušat će svjetskoj tituli dodati i onu europsku, a bit će im to lakše utoliko što su se sami pobrinuli da eliminiraju domaćina.

Druga je stvar što se Hrvatska uopće dovela u ovu poziciju da u izravnom okršaju s Francuskom mora odlučivati o prolasku u polufinale. Skupo, strašno skupo je koštao onaj poraz od Švedske u Spaladium Areni.

Rezultat utakmice Švedska - Norveška išao je na ruku našoj reprezentaciji, tisuće navijača u Arenu su stigle ranije dati podršku Norvežanima i pozdraviti njihovu pobjedu. Od ulaska Francuza na zagrijavanje publika se potrudila zaželjeti im vatreni doček, dočekavši ih s gromoglasnim zvižducima sve, a posebno braću Karabatić.

Iako smo na prvu obranu Stevanovića čekali do 12. minute, Hrvatska je imala priključak u tom periodu, a kad je Manuel Štrlek zabio za prednost Kauboja 7:6, a potom i Stevanović obranio zicer Sorhaindou, Arena je "eruptirala".

Nažalost, nakon toga kreće onaj black-out o kojem je nakon utakmice pričao Marino Marić. Previše nesmotrenosti i izgubljenih lopti u napadu, nedovoljno brze reakcije u obrani (Francuzi su svoje napade nerijetko završavali i poslije svega nekoliko sekundi) i razlika je narasla na golemih 13:19 do poluvremena.

Francuski izbornik Didier Dinart primijenio je poučak iz svojih igračkih dana: agresivno na našeg srednjeg vanjskog Luku Cindrića kojeg su francuski igrači hvatali na prvom koraku, a Cindrić je u tim duelima gubio previše energije i posljedično je ostajao bez rješenja, uslijed čega je patio cijeli hrvatski napad. U onim najzlatnijim danima francuskog rukometa Dinart je na taj način, u tandemu s Bertrandom Gilleom, zaustavljao Ivana Balića.

Kada je već izgledalo da su sve lađe potonule, a Hrvatska se velikim uraganom približila na samo gol zaostatka (25:26) da bi Francuzi odmah ubacili u brzinu više, zabili dva pogotka u manje od minutu i riješili utakmicu.

Francuzima zbilja svaka čast. U njihovoj reprezentaciji dolazi do određenih promjena od natjecanja do natjecanja (oprostili su se Omeyer, Narcisee...), ali Les Experts su i dalje na tronu. Bogovi rukometa jure svoje četvrto zlato na europskim prvenstvima, imaju savršeni učinak na ovom turniru (šest utakmica - šest pobjeda) i iduća im je na redu Španjolska.

Nama ostaje žal. Nacije poput Tunisa (SP 2005.), Srbije (EP 2012.), Katra (SP 2015.) na domaćem su terenu uspjele izboriti polufinale, a to nije uspjelo Hrvatskoj koja si tepa da je rukometna velesila. Ili možda, kao što je neki dan između redova poručio Nikola Karabatić, jednostavno to više nismo?

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju