Po mnogo čemu završnica trenutačne sezone podsjeća na 2003./2004. Tada su se Dinamo i Hajduk posljednji put hrvali za naslov prvaka do same završnice.
Igralo se 30. kolo, Dinamo i Hajduk bili su bodovno izjednačeni, a Modri su kolo prije izbili na prvo mjesto pobijedivši Bijele u Maksimiru i potom su gostovali u Dalmaciji, točnije u Zadru.
Nova bomba iz Engleske: Ivan Perišić sve je dogovorio s prvakom Europe
Hajduku je trebao kiks Dinama, Splićani su navijali za najmanje remi, dakle, slična situacija kao danas. Postoji još jedna jaka poveznica između dvije sezone, odnosne te dvije utakmice.
Dean Računica u situaciji kao nekoć Stanko Mršić
Trenutačni trener Šibenika bivši je igrač Hajduka i osvjedočeni hajdukovac Dean Računica, dok je Zadar tada vodio također bivši igrač Hajduka i osvjedočeni hajdukovac - Stanko Mršić, trenerski rekorder po broju vođenja utakmica u Prvoj HNL.
Računica je rođen u Šibeniku, a Mršić u Imotskom, obojica su prve nogometne korake napravili u svojim rodnim zavičajima, no može se reći da su na neki način Hajdukova djeca jer su vrlo brzo preselili na Poljud i tamo napravili značajnije profesionalne iskorake.
Računica je uoči okršaja s Dinamom odlučio uvesti „silenzio stampa“, odbije medijske upite i priprema momčad u tišini. Pritisak je očito golem, Računici sigurno nije jednostavno, pogotovo jer je u Šibeniku bilo nekih zamjerki na njegov račun nakon utakmice s Hajdukom na Poljudu, kada je izjavio da se nada da će Hajdukov gol u završnici pomoći Bijelima da osvoje naslov prvaka.
Kako je bilo Mršiću tih svibanjskih dana 2004.? Sjećam se da su tenzije parale nebo…
„Ja sam najnormalnije razgovarao s novinarima, nisam odbijao intervjue. Utakmica je bila iznimno važna, ali koliko se sjećam, nisam osjećao neki bogzna kakav pritisak“, prisjeća se danas 66-godišnji Mršić, koji je tada bio tri godine mlađi nego Računica sada, ali je trenerski bio iskusniji jer je već imao puno prvoligaških utakmicama u nogama.
Mršić je već trenirao Cibaliju, Čakovec, Varteks, Osijek i u dva navrata Šibenik i Zadar. Priča kaže da su tih mjeseci „jedan na jedan“ oštro igrali Zdravko Mamić i Igor Štimac, alfa i omege Dinama i Hajduka.
Borba se pretvorila u medijski rat, navodno se nisu birala sredstva u fotofinišu utrke za prvaka. Jeste li vi možda imali neugodnih poziva?
"Noć prije utakmice naletio sam na dinamovce i Mamića"
„Ne. Mene nitko nije zvao, a niti se usuđivao. Svi su znali da kod mene to nema prođu. S moje strane, to je bilo sportsko nadmetanje, a ne mogu reći ni da je s njihove strane bilo drukčije“, kaže Mršić i za ilustraciju nudi zanimljivu anegdotu koja se odigrala nepuna 24 sata prije te famozne utakmice Zadra i Dinama u proljeće 2004.
„Noć prije utakmice prošetao sam do grada i sreo dinamovce u jednom restoranu. Ne samo da smo se srdačno pozdravili, nego smo ostali u dužem razgovoru. Bila je to zezancija, malo zadirkivanje, sve u okviru sportskog rivalstva. Bio je tamo i Zdravko Mamić. Ponašao se uljudno, šalili smo se i rastali kao sportski prijatelji. Zaključak je bio - neka pobijedi bolji.“
"Triput sam pomogao Hajduku"
Zadar je na kraju odigrao 1:1 s Dinamom i praktički je omogućio Hajduku da s dvije pobjede u zadnja dva kola osvoji naslov prvaka.
„Triput sam u karijeri pomogao Hajduku, i to na isključivao sportski način, igrom i osvajanjem bodova na terenu. Jednom Kataliniću, još tamo 90-ih, a još jednom dok sam vodio Cibaliju“, ističe Mršić i prisjeća se slavne utakmice u Stanovima.
„Sjećam se da je bila sjajna atmosfera, sportski našpanana. Na startu utakmice doletio je i jedan kišobran u teren. Moji igrači su se zbunili, a Kranjčar je iskoristio situaciju i zabio gol. Ubrzo smo izjednačili preko Brajkovića iz slobodnjaka i tako je ostalo do kraja. Dinamo je imao šansi, jednu veliku u završnici, mislim Sedloski, no mi smo uzvraćali kontrama i uspjeli se obraniti.“
Zadar je tada vjerojatno bio jači nego Šibenik sada, a ni Šubićevac nije kao Stanovi. Cijeli Zadar diše za bijelu boju, dok je u Šibeniku sportska javnost ipak podijeljena. Dinamo ima popriličan broj navijača u Šibeniku, a imat će i dosta svojih navijača na stadionu.
„To ne mora ništa značiti. Ne igraju tribine, igraju igrači. Najvažnije je kako će se postaviti momčad Šibenika.“
"Šibenik ne smije igrati bunker i imat će šansu"
Kakve šanse dajete Šibeniku da izbori remi ili možda pobijedi Dinamo?
„Dinamo jest favorit, tu nema zbora, ali nije to tako sigurno kao što mnogi misle. Šibenik ima sasvim solidnu momčad, može igrati jako dobro. Već protiv Rijeke i Istre pokazao je vrlo dobru igru, a bio je dobar i protiv Hajduka u Splitu“, podcrtava Mršić i nastavlja:
„Naravno da će Šibeniku šanse rasti što duže bude odolijevao udarima Modri, ali nije rečeno da će Dinamo pobijediti niti ako povede. Eto, i protiv nas su te 2004. poveli, pa je na kraju bio remi. U nogometu je sve moguće, utakmica Reala i Manchester Cityja još jednom je to zorno demonstrirala.“
Kako se Šibenik treba postaviti? Računici iz Splita stižu navijački prijedlozi da postavi ne jedan, nego dva autobusa ispred svoga gola.
„Totalni bunker teško može proći. Jedna lopta uvijek prođe. Šibenik se mora braniti, to je jasno, ali ne smije zaboraviti napasti. Svaku priliku treba iskoristiti za brzu kontru. Dinamova obrana nije neprobojna, može ju se iznenaditi. Bit će šansi ako imaš intenciju napasti. Ja se u svakom slučaju ne bih totalno zatvarao, nisam to napravio ni 2004. Moj taktički pristup pokazao se ispravnim. Šibenik ima svoje adute za napasti, imaju nekoliko jako dobrih igrača.“
"Velika je nepravda što nikad nisam trenirao Hajduk ili Dinamo"
Kazali ste da se u tri navrata pomogli Hajduku dok ste bili trener drugih klubova. Trenerski ste rekorder Prve HNL-a (461 utakmica), ostvarivali ste zapažene rezultate s Osijekom, Cibalijom i Zadrom, a ipak nikada niste dobili šansu voditi Hajduk, a niti Dinamo.
„Smatram to velikom nepravdom. Mislim da sam zaslužio šansu. Kad vidim tko je sve vodio naša dva najveća kluba, pitam se čime ja to nisam zaslužio? Ako sam znao napraviti rezultat s manjim klubovima, kako ne bih s Hajdukom ili Dinamom? Eto, Hajduk sam na neki način i zadužio, sportskom borbom na terenu, dijete sam kluba, a ipak me nikad nisu angažirali. Nikad me nitko nije gurao, nisam imao svoje ljude na važnim mjestima, a niti menadžere. To je valjda glavni razlog“, kaže Mršić i otkriva jednu informaciju koju dosad nije htio podijeliti s javnošću.
„Nije da se žalim, ali i HNS me zaboravio, da ne kažem prevario. Jednom su mi čvrsto obećali da ću biti pomoćnik izborniku seniorske reprezentacije. Navečer mi javili da sam ja taj, a ujutro odjednom promjena plana. Bio sam sretan kao dijete, a na kraju opća tuga.“
"Obećali su mi da ću biti pomoćnik izborniku, a onda ujutro..."
Nije želio otkriti kome je to trebao biti pomoćnik, ali na moju konstataciju da je logično zaključiti kako su ga iz HNS-a zvali u vrijeme najvećih uspjeha, dakle, nakon što je s Osijekom bio jesenski prvak i igrao u trećem kolu Kupa Uefe s praškom Slavijom, samo se nasmijao.
„Bit će još vremena da nešto konkretnije o tome kažem. Dobra je to priča, vjerujem da će javnosti biti jako zanimljiva.“
Mršić je s velikim uspjehom vodio Osijek u sezoni 2000./2001. Osječani su pod njegovim vodstvom prvi put u HNL-u pobijedili Dinamo usred Maksimira i postali jesenski prvaci s nizom od 12 utakmica bez poraza (10 pobjeda i dva remija). I tada je Osijek na neki način sam sebi pucao u nogu prodavši u zimu najvažnijeg igrača Nenada Bjelicu. Kakve su poveznice s ovom sezonom?
"Od Bjelice sam napravio svjetskog igrača, a tvrdoglav je skoro kao ja"
„Ima nekih, ali situacija je bila bitno drukčija nego danas. Nije se imalo novca, Novalić je upao u probleme, a i nesretno smo ispali od Slavije. Da smo prošli dalje, možda bi sve bilo drukčije. Danas je Osijek financijski nemjerljivo jači, sređeniji klub. To se ne može mjeriti. Mi smo na kraj isto bili treći, a mogli smo biti prvaci da smo imali samo malo bolju financijsku potporu.“
Kako vidite Osijekov unutrašnji raspad sistem sistema u završnici ove sezone? Čini se da su dvorske bitke odigrale ključnu ulogu…
„Bio sam jako iznenađen, jednostavno ne mogu dokučiti što se dogodilo. Osijek napreduje po svim pitanjima, to je danas situiran klub, uz Dinamo financijski možda i najmoćniji. Očekivao sam da će s Bjelicom na čelu napraviti iskorak ove sezone. Ne znam što je pošlo po zlu, čudna je situacija.“
"Hajduk slaže momčad za prvaka"
Vi jako dobro poznajte Bjelicu. Je li bitnu ulogu odigrala njegova narav? Zna se da je tvrdoglav tip, baš kao što se i za vas pričalo…
„Ma, ja sam bio tvrdoglav kao pravi dalmatinski magarac, ha, ha, ha… I on je dosta tvrdoglav, skoro kao ja, znam ga dobro. Mogu se našaliti i reći da samo od njega napravio svjetskog igrača. Bio je vrhunski igrač, a odličan je i trener. Ne znam kako će završiti ova njegova priča u Osijeku. Koliko vidim, lako je moguće da ode.“
Kako ocjenjujete Hajdukovu sezonu? Bilo je dosta turbulencija…
„Loše su počeli, a mogli bi jako dobro završiti. Imali su dosta oscilacija, najveće probleme imali su u obrani. Tu se sada malo posložili. Složili su jako momčad, Livaja i Kalinić svjetski su igrači, Krovinović je također odličan. Ima tu stvarno jako dobrih igrača.“
Tko će biti u prednosti ako o prvaku bude odlučivalo zadnje kolo i međusobni okršaj Dinama i Hajduka?
„Igra se u Maksimiru, ali Hajduk će imati veliku šansu jer Dinamo će sigurno biti šokiran ako ne pobijedi Šibenik. Problem je za Hajduk što ima to finale Kupa s Rijekom. Ali ako bude odlučivala utakmica u Maksimiru, to će mu biti važnije. Mislim da Hajduk još može napredovati, igrati bolje. Ako zadrži momčad i još se malo pojača, sljedeće sezone bit će jako opasan izazivač Dinamu. Imat će podjednake šanse za naslov prvaka.“
"Klubovi koje vodi politika, osuđeni su na propast. Zadar i Cibalia primjer"
Idete li na utakmicu u Šibenik, ipak ste vi njegov bivši trener, te što trenutačno radite, jeste li otišli u trenersku mirovinu?
„Nisam još odlučio, mislim da bih mogao skočiti do Šubićevca. Šteta bi bila propustiti feštu nogometa. Grad će biti pun navijača, nadam se samo da će sve proteći u sportskom ozračju. Ušao sam u godine, ali još osjećam da mogu raditi i pomoći. Trenutačno pomažem prijatelju u NK Arbanas, treniram mlade nogometaše, to mi je gušt.“
Ima li šanse da se vratite u Zadar ili možda u Cibaliju, koju ste vodili godinama?
„Sve je moguće, nisam još rekao posljednju riječ u nogometu. Mislim da mogu pomoći. Stekao sam toliko iskustva, a osjećam se jako dobro. Zdravlje me služi, što je najvažnije.“
Kako vidite trenutačnu situaciju u Zadru i Vinkovcima?
„Oba kluba su u teškoj situaciji. Zadar je već davno potonuo, a Cibalia se grčevito bori za ostanak u Drugoj ligi. Ako ispadne u treću, bit će joj jako teško vratiti se. Tako vam je to sa svim klubovima u kojima je politika vodila glavnu riječ. Osuđeni su na težak pad prije ili kasnije. Mali gradovi nemaju novca, gospodarstvo tamo loše stoji, a ljudi koje vode klubove nemaju dovoljno znanja. Nogometnim klubovima trebaju upravljati ljudi koji razumiju nogomet, a politika mora biti što dalje. Nadam se da će se situacija ipak popraviti, jer i Zadar i Cibalia moji su klubovi, oboje ih neizmjerno volim“, zaključio je Mršić.
