Hajduk i Galatasaray nisu se dosad sastajali u UEFA-in kupovima, ali ima nekih poveznica između turskog i hrvatskog velikana.
Trenutačni trener Hajduka Hari Vukas nedavno je odradio svoju dionicu u Galati. Bio je pomoćnik Igoru Tudoru prije tri godine. Njih dvojica vratili su se u Hajduk krajem prošle godine. Tudor je u međuvremenu otišao u Juventus biti pomoćnik Andrei Pirlu, a Vukas je preuzeo mjesto glavnog trenera i sada predvodi ekspediciju Bijelih u Istanbulu.
U Galatasarayu nije igralo pretjerano puno hrvatskih nogometaša, pamtimo Stjepana Tomasa i Roberta Špehara, no neki bivši igrači Hajduka pisali su povijest turskog diva.
S ovih prostora 70-ih i 80-ih podosta je poznatih nogometaša bilo u pečalbi u turskoj ligi. Mersad Kovačević, Dževad Šećerbegović, Dževad Prekazi, Zoran Simović... Sve su to nekadašnje zvijezde bivše jugoslavenske lige koje su zaključne godine svojih karijera odigrale u Turskoj. A sve ih spaja jedan čovjek – Metin Ok, jedan od najpoznatijih turskih menadžera 80-ih i 90-ih.
''To mi je stric. On je tih godina doveo u Tursku većinu igrača koji su došli s prostora bivše Jugoslavije. Poznati hrvatski menadžeri Predrag i njegov sin Marko Naletilić godinama su odlično surađivali s mojim stricem, koji poznaje mnoge hrvatske sportaše. Bio je dobar čak i s pokojnim Draženom Petrovićem, zna se i s Draženom Ladićem i mnogim drugima'', ispričao nam je Senad Ok, cijenjeni novinar Milliyeta, turskog multimedijskog konglomerata, s kojim se već dugo znamo i susrećemo na međunarodnim turnirima i utakmicama.
Ok je u Turskoj poznati nogometni novinar, pobliže prati najveće klubove, posebice Fenerbahce i Galatasaray.
Mnogo zna o jednoj od najslavnijih momčadi Galatasaraya, vjerojatno i najslavnijoj u blistavoj povijesti velikog istanbulskog kluba. Riječ je o momčadi s kraja 80-ih, u čijem je stvaranju dobrim dijelom sudjelovao i njegov spomenuti stric.
Upravo je ta momčad napravila prvi zapaženiji europski rezultat turskog klupskog nogometa. U sezoni 1988./1989. Galatasaray je pod vodstvom Mustafe Denizlija stigao do svojeg prvog i za sada posljednjeg polufinala Kupa prvaka/Lige prvaka.
Bivši igrači Hajduka Simović i Prekazi te bivši as tuzlanske Slobode Mersad Kovačević bili su nositelji igre Galatasaraya te sezone, a sva trojica došla su preko Metina Oka.
Steaua s Hagijem, Lacatusom, Dumitrescuom, Petrescuom, Bumbescuom i ostalim rumunjskim asovima bila je prejaka u polufinalu. U prvoj utakmici bilo je 4:0 za Steauu u Bukureštu, dok je u uzvratu bilo 1:1. Tu je utakmicu Galatasaray igrao u Izmiru, a četvrtfinalni uzvratni ogled s Monacom u Kölnu zbog UEFA-ine kazne.
Na utakmici sa Xamaxom u osmini sudac je pogođen kovanicom u glavu, pa je turskom velikanu zabranjeno igranje na legendarnom stadionu Ali Sami Yenu, na kojem je uvijek bila fantastična atmosfera, a te je sezone posebice gorjelo.
Zanimljivo je da se na Müngersdorferu okupilo 70 tisuća Turaka. Završilo je za Galatu s dovoljnih 1:1. Prekazi je zabio iz slobodnog udarca, to mu je bila specijalnost, a Simović je briljirao na vratima. Kronike kažu da je to jedna od najboljih vratarskih partija u povijesti kluba.
Bivši vratar Hajduka radio je čuda, postao je junak Galate za sva vremena. Njegove bravure i danas se pamte. Za Monaco je bio strijelac tada mlađahni George Weah. U prvoj utakmici u Kneževini Galatasaray je slavio s 1:0. Strijelac je bio Tanju Čolak, zlatna kopačka Europe 1988.
Kolega nam je otkrio jednu zanimljivu informaciju.
''Potkraj 80-ih Galatasaray je zamalo doveo tada 18-godišnjeg Alena Bokšića'', kazao nam je i nastavio.
''Alen je bio na korak do Galatasaraya, no na kraju je transfer propao zbog bizarnog razloga. Znate li što Bokšićevo prezime znači na turskom jeziku? Počinje sa 's' i nije lijepo'', nasmijao se turski kolega.
''Jedan od ondašnjih čelnika kluba nije želio igrača s takvim prezimenom. Kao, smijat će nam se navijači. Kad su za koju godinu vidjeli o kakvom se igraču radi, gorko su požalili. Inače, Bokšić je još jednom bio na korak do Galatasaraya, taman prije nego što je prešao u Middlesbrough.''
Što se ispriječilo?
''Ovaj put nije bilo do čelnika, već do trenera. Mircea Lucescu baš je postao trener Galatasaraya i nije želio Bokšića. On je želio Marija Jardela i doveo ga je.''
Tko zna, možda u Galatasarayu ili drugom turskom klubu završi netko od današnjih igrača Hajduka. Ako Bijeli nokautiraju Galatu i netko se promakne u junaka, napravit će si ime u Turskoj. Ne bi bilo prvi put da „žrtva“ otkupi „ubojicu“.
Hajduk cilja podvig u Istanbulu