Nakon novog neuspjeha, u hrvatskoj košarci ponovno su u prvi plan izbili sukobi između aktualnih i bivših aktera. Nešto što se već događalo u prošlosti. Umjesto da budemo povezani, da se ljudi više poštuju, da se više cijeni znanje i valorizira educiranost, mi upiremo prstom jedni u druge.
Tri vijesti o kojima se priča
''Slažem se u potpunosti. Nakon neuspjeha, uvijek se pojavljuju kritike, a nitko ne nudi neko rješenje. Mislim da je svaka dobronamjerna kritika uvijek dobrodošla, ali stvari treba staviti na pravo mjesto. Mislim da su svi u Savezu svjesni da je ovo apsolutno neuspjeh. Ne možemo reći da je to dobro, jer nije dobro. Ali treba trezveno razmišljati što dalje. Naravno, prestati se više prepucavati tko, što je i kako je'', rekao je nekadašnji hrvatski reprezentativac za GOL.hr pa se osvrnuo na osnovne probleme:
''Naravno da postoji određena odgovornost ljudi koji su unutra, koji su u sistemu. Kažem, nisam dio toga i nisam uključen pa ne znam sve detalje, ali govorim kako mislim da bi trebalo biti. U svakom slučaju, treba sjesti i donijeti odluke iza kojih će se stati, da se zna tko je što radio.''
"Volio bih da netko izađe i kaže: ovo nije bilo dobro"
''Već dugi niz godina se nakon nekog neuspjeha kritizira. Generalno i nisam za to. I mene su nekoliko puta zvali, ali ne želim kritizirati, pogotovo kolege, ljude koji rade isti posao kao i ja, jer danas-sutra se i meni to može dogoditi. Međutim, volio bih da netko izađe i kaže: ovo nije bilo dobro, ali idemo sjesti i vidjeti koje je rješenje, treba to i to. Nažalost, takvih imamo vrlo malo'', rezonirao je Mulaomerović.
Današnji izbornik Kosova i trener Prištine ponovno ističe koja je ključna stvar u cijeloj priči i gdje se možda najviše griješilo.
''Ključni problem je taj broj igrača i kapetana koji sam spomenuo, to je neodrživo. Mislim da se trebalo odrediti nekih maksimalno 16 igrača i vidjeti koji su to momci. Jesam za to da unutra budu dva ili tri mlada igrača, da među tih 16 bude jedan Šamanić koji je budućnost naše košarke, da osjeti kako je to biti u reprezentaciji'', rekao je Mulaomerović te nadodao:
''I na kraju, da se jasno odredi one koji će dolaziti, vi imate igrače koji se pravdaju i ne žele doći. Ta stvar se treba demistificirati. Da dolaze oni koji hoće. Po meni je Krušlin dobar primjer, on je dao svoj maksimum. Svi će se vrtjeti oko nekog klipa gdje on promašuje zicer, ali to su stvari koje se u košarci događaju. Nije u tome poanta, mislim da je poanta u selekciji, kako, na koji način i koji igrači.''
"Igranje za reprezentaciju se mora zaslužiti"
Bivši hrvatski reprezentativac potom se dotaknuo osjetljive pozicije playmakera koju je i sam igrao.
''Mi imamo situaciju s Uljarevićem koji je napustio Cibonu i otišao u Škrljevo. Ja tog momka znam, on apsolutno ima potencijala, međutim, ne možemo na silu gurati neke momke. Recimo, Kalajžić koji u svom klubu igra poziciju jedan-dva. I onda ponovno zovemo Junakovića. Znači moramo se odlučiti koji su to momci. Na kraju, među tih 16 imena uvijek će biti jedan ili dva gore, dole. Ali da se napravi neka baza'', objasnio je bivši trener Cibone te nastavio:
''Recimo, imamo Stipčevića koji stvarno igra dobro, bio je u osvajanju Kupa protiv Žalgirisa jedan od najboljih igrača. On može iznijeti taj dio pritiska. Ili Krunu Simona, pa jedan Luka Žorić koji je sad ušao u neku optimalnu formu i na unutarnjim pozicijama može donijeti neku kvalitetu. Tu se možda moglo napraviti više da nema previše lutanja.''
Uz 37 igrača koji su zaigrali u kvalifikacijama, na širem popisu se ukupno pojavilo njih 57. Kad podvučemo crtu nakon godinu i pol dana i svih tih utakmica, osim onih igrača za koje smo znali što mogu dati, kroz ove kvalifikacije nismo dobili niti jednog igrača za kojeg možemo reći da na njega možemo računati u budućnosti.
''Upravo to. To je bila i neka moja poanta. Nije izašao niti jedan novi igrač u kojem smo vidjeli neku dodatnu kvalitetu. Igranje za reprezentaciju se mora zaslužiti i opet se vraćam na ono da ne može netko tko ne igra u svom klubu, igrati za reprezentaciju. Ti igrači prije svega trebaju biti nosioci u svojim klubovima, da igraju bitnu ulogu u svojim klubovima, a tek onda u reprezentaciji'', izjavio je Mulaomerović.
"Nije istina da nemamo trenera"
Također, priča se o problemu hrvatske struke, da smo odabrali najbolje što smo mogli, da nam možda treba stranac. Međutim, postoje hrvatski treneri koji nižu dobre rezultate. No dobar dio njih kao da ne doživljavamo.
''Ja se ne bih složio s tom tezom da nemamo trenera, apsolutno se ne slažem s time. Gjergja već godinama radi u Belgiji i osvaja trofeje i ove godine kad ima manji budžet, radi vrhunski posao. Imamo Slavena Rimca, koji puno bolje vodi Cedevitu nego što je to radio Sito Alonso, koji je došao kao neko veliko ime. Zatim imamo Golemca, koji je stvorio i napravio jednu Primorsku. Na kraju krajeva, imamo Veljka Mršića koji je s napravio neke stvari s Cedevitom'', rekao je Mulaomerović te nastavio:
''Mi imamo trenera, no meni se čini da ti ljudi koji pričaju o tome vide samo ono što oni hoće da vide. Ja sam s Cibonom napravio jedno od najboljih finala koje je bilo u zadnje vrijeme, pune dvorane i to. Što sam dobio poslije? Ponudu da budem pomoćni trener. Nitko neće pričati otvoreno o problemima koji se događaju u klubovima. Ne znam što bi mi treneri trebali raditi.''
''Kad pogledate koliko su treneri plaćeni u hrvatskoj ligi, osim trenera Cedevite, to je par tisuća kuna. Siguran sam da Velić u Ciboni nije dobio barem dvije plaće. I kažem, nije istina da nemamo trenera. Problem je u tome što se mi uvijek vrtimo oko istih i pričamo neke stvari koje apsolutno ne stoje. Pa uvjeti u kojima treneri rade, vi danas imate situaciju da jedino treneri nisu zaštićeni u hrvatskoj ligi. Znači vi danas možete promijeniti deset trenera i nikome ništa. A od trenera kreće sve'', zaključio je legendarni hrvatski košarkaš.
