Uoči subotnjeg spektakla Final Fighta u Areni, u redakciju GOL.hr-a stigla je pjesma podrške našem borcu Mirku Filipoviću. Pjesmu vjernog fana Cro Copa iz Osijeka, donosimo vam u cjelosti.
Tri vijesti o kojima se priča
Da opišem sportaša velika uzornog Filipović Mirka
u Hrvatskoj to je čovjek pravi, dobar boksač i dobre naravi.
u Lučkom policajac bio, kad je trebao Hrvatsku branio
poslije rata boksom se bavio, porodicu od toga hranio.
Kao čovjek sportaš bez mana u kick-boxu ode do Japana,
boreći se sve od sebe dao, pobjedničke uspjehe redao...
U Japanu u stojećem stavu neporažen napušta državu,
on odlazi do te Amerike mješovite borbenost velike
u kavezu za Mirka otkriće, al hrvatsko hrabro ljudsko biće.
Dok su noge ruke zdrave bile, protivnike su pred sobom rušile, pobjede se Mirkove množile i boksački pojas osvojio
Svome tati sinu posvetio, nogu ruku tad je ozlijedio...
Sedam puta operiran bio, al bolove nije prebolio.
Četiri puta poslije je gubio, posljedice to su bile duge.
Tu je Mirko grdno pogriješio, al ozlijeđen je bio srce hrabro,
al želja još veća, boksu treba snaga manje sreća...
2012. godina, 10. ožujka mjeseca,
oproštajni meč je zakazao, povjerenje da bi opravdao.
U Zagrebu svojoj domovini da ga vidi, njegov narod fini
uz zahvalnost njegovom Japanu, nikada im ne nalazi manu,
svi smo ljudi na ovoj planeti, svaka ptica svome jatu leti
pa i Mirko svojoj domovini, da pokaže taj spektakl fini...
Boks mečeva u drugoj razini, pomozi mu Bože sa nebesa,
da bez ozljede dođe do pobjede i ostvari Mirko svoju želju
svom narodu ženi, roditelju i svakome vjernom prijatelju
al posebno za dva sina bajna, da ostane uspomena trajna.
Imao zdravlja, sreće, jela, pića, pa i pjesmu Ilije Marića...
