„U sportu nema tragedije, tragedija je ono što se meni dogodilo“, jednom prilikom poručio je Vlatko Marković namrgođenim novinarima nakon što je hrvatska reprezentacija izgubila važnu utakmicu. Mislio je na pogibiju svojeg sina, koji je stradao u prometnoj nesreći u trenutku dok je trenirao Hajduk krajem 70-tih.

>> Kontroverze Vlatka Markovića kao čelnika HNS-a

>> U Zagrebu preminuo Vlatko Marković

>> Šuker: HNS je izgubio jednog od najvažnijih djelatnika u povijesti

>> Barić tužan zbog odlaska Markovića: 'Bio je divan čovjek, pravi dinamovac'

>> Dinamo se priopćenjem oprostio od Markovića

„Torcida mi je tada učinila veliku čast zapjevavši: 'Bili su bili vrhovi planina, bila je košulja hajdučkoga sina...' Hvala im na tome, toga se uvijek sjetim, a danas se osjećam kao hajdukovac“, kazao je sa suzama u oči prilikom svečane proslave stotog rođendana Hajduka prije dvije godine u Splitu.
„Moje srce uvijek je bilo okrenuto prema Hrvatskoj, ja sam Hrvat iz Bosne, a da nisam bio u Dinamu, bio bih u Hajduku“, kazao je najdugovječniji predsjednik HNS-a kojem su neki zamjerali, posebice iz Splita, da kao predsjednik protežira maksimirske „modre“.

Otišao je sa scene na tužan način

Eto, nije prošlo ni dvije godine, a „širok osmijeh i zlatan zub“ napustio je ovaj svijet na prilično tužan način. Umjesto uz fanfare najdugovječniji predsjednik HNS-a, u čijem mandatu se Hrvatska plasirala na pet velikih natjecanja, otišao je sa scene na stražnja vrata.

Iako je imao mnogo uspjeha u igračkoj, trenerskoj i kasnije poslovnoj karijeri, moglo bi se reći da su Markovićev život obilježile tragedije i nesreće u privatnom i sportskom životu.

Marković je bio slojevit čovjek, ponekad i težak, za vrijeme vođenja HNS-a stvorio je popriličan broj neprijatelja, ali pamtit ćemo ga i kao duhovitog čovjeka, često sklonog simpatičnim lapsusima, pamtit ćemo kao velikog igrača, trenera, sportskog djelatnika i za sada bez premca najboljeg predsjednika HNS-a.

Možemo mu se dosta toga prigovoriti, od nikad izgrađenog kampa do verbalnih ispada, ali nitko mu ne može oduzeti zasluge za vađenje Saveza iz financijskog blata u kojem ga je zatekao te uspješno poslovanje tijekom 14 godina predsjednikovanja.

Nesretno izgubljeni naslovi prvaka s Dinamom i Rapidom

„Kad novi stignu, tek onda ćete vidjeti kakva je poštenjačina bio stari“, kazao nam je jedan od najbližih suradnika Zdravka Mamića prilikom bitke za HNS sa strujom Igora Štimca. U međuvremenu je došlo do izmirenja zaraćenih strana, ali bez učešća Markovića, koji je već u to vrijeme imao ozbiljnih zdravstvenih problema. Vrijeme će pokazati koliko je bila dalekovidna prognoza neimenovanog aktera izborničke utrke.
Marković je jedan od rijetkih hrvatskih stručnjaka koji su imali tu čast da budu treneri dvama najvećim hrvatskim klubovima – Dinamu i Hajduku. Ipak, bitno dublji trag ostavio je u Dinamu, u kojem je proveo najznačajniji dio svoje igračke karijere, a kao trener vodio ga je u čak četiri navrata.

Markovićeva trenerska nesreća očituje se dvama izgubljenim prvenstvima za zelenim stolom. Nikada nije prebolio nesuđeni naslov s Dinamom iz 1979. „Modri“ su ostali praznih ruku zbog poznatog „slučaja Tomić“. Do danas nije razjašnjeno zbog čega Dinamo nikada nije aktivirao konačnu sudsku presudu i tražio povrat naslova? Marković je trebao biti taj koji je vratio naslov prvaka u Zagreb nakon 1958. Na kraju je velika čast pripala Ćiri Blaževiću, s kojim se Marković tijekom života „ljubio i svađao“.

Dobio posljednju utakmicu života: Izmirio se s Jerkovićem

Nekoliko godina nakon peha u Maksimiru, Marković je izgubio već dobiveni naslov austrijskog prvaka s Rapidom zbog nemara klupskih djelatnika. Baš ga nije htjelo. No, ipak Marković je dobio najvažniju utakmicu života kada se izmirio s najboljim prijateljem Dražanom Jerkovićem.

Marković i Jerković bili su nerazdvojni prijatelji još iz igračkih dana, no prijateljstvo je puklo nekako sa stvaranjem neovisne Hrvatske, koju su obojica sanjali. Onako tvrdoglavi i ponosni nisu popuštali godinama, da bi se na kraju pomirili na Jerkovićevoj posmrtnoj postelji. Kažu da je nakon toga Markoviću pao veliki kamen sa srca, sve mu je bilo ravno kao Slavonija. Mogao je mirno umrijeti... 

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju