Tri vijesti o kojima se priča
Uobičajeno radno jutro u Glasgowu dan uoči odlučujuće utakmice hrvatske reprezentacije sa Škotskom u posljednjem kolu natjecanja po skupinama Europskog prvenstva.
Prošetali smo se centrom najvećeg škotskog grada i ne može se reći da Glasgow trese groznica velike utakmice. Na ulicama vlada klasična gradska vreva, no George Square je prazan. Škotske navijače tu možete zateći isključivo na dan utakmice.
U prolazu pokraj glavnog kolodvora zaustavili su nas novinarke i kamerman BBC-a. Čovjek bi rekao da ćemo razgovarati o utakmici, a kada ono pitanje kako nam se sviđaju škotski vlakovi i željezničke usluge.
Glasgow ne trese nogometna groznica
''U Glasgowu ste zbog nogometa? A tko igra?'', upitao nas je kamerman, koji nije imao pojma da se sutra igra velika utakmica.
''Oprostite, ne pratim nogomet, nemam pojma što se događa'', ispričavao se mladić u ranim 30-tim, koji jedva da zna da se u Glasgowu održava Euro.
Ni mlada novinarka nije upoznata s nogometnim zbivanjima, ali to nas nije toliko iznenadilo.
Eto, ima i toga u Glasgowu, nisu svi ovdje zaluđeni nogometom kao što biste možda mogli pomisliti.
Škot uoči Hrvatske pozvao na rat i sjetio se što je napravio u Srbiji
Hrvatski navijači u Škotskoj traže samo jedno
Šetajući dalje naišli smo na mladi par iz Osijeka, točnije Sarvaša. Danijela Vranješa upoznali smo jučer sasvim slučajno dok smo šetali na ulici.
''Cura i ja došli smo prije šest mjeseci u Škotsku zbog hrvatske reprezentacije. Ideja nam je bila da iznajmimo stan, nađemo neki posao i malo istražimo Škotsku. Na kraju smo završili u Aberdeenu i kako trenutačno stvari stoje, tamo ćemo ostati do daljnjeg. Dobro smo se snašli, imamo sjajnog gazdu, našli smo i fin posao. Sad smo u Glasgowu na godišnjem odmoru, došli smo bodriti Vatrene'', kaže Danijel, nekoć lijevi bočni NK Sarvaš.
Prilično je razočaran izdanjima hrvatske reprezentacije protiv Engleske i Češke.
''Ne mogu to shvatiti. Kada sam igrao za Sarvaš, više sam izgarao na travnjaku. Neću reći da se dečki ne trude, da ne žele, ali tako su izgledali. O čemu je riječ, ne znam, ali nisam to očekivao'', kaže Danijel i nastavlja.
''Nisam bio samo ja razočaran, tužno je izgledala cijela skupina s kojom sam bio na tribini. Poznajem psihologiju nogometa, imam najnižu trenersku licencu; govor tijela igrača sve govori. Došli su do korner zastavice, nekoliko sekundi nam zapljeskali i pognuti se povukli u svlačionice. Točno se vidi da su izgubili samopouzdanje. Igraju u najvećim klubovima pa da se tako izgube. Ne mogu to shvatiti, koliko god pokušavao'', razočaranim tonom kazivao nam je Danijel, koji je uzeo godišnji kako bi došao u Glasgow i pratio Hrvatsku.
Nije problem poraz nego...
''A što da mi navijači kažemo na sve to? Znate i sami što su sve ljudi morali proći da dođu ovdje i bodre Vatrene. Neki su izvadili posljednje kune iz džepa. Nisam ni ja došao ovdje s punim džepovima, morao sam naći posao da bi preživio i dopustio si taj luksuz gledati našu reprezentaciju uživo. To je za mene kraj svijeta, nešto najsvetije. Osjećali smo se tako ponosno kada je svirala naša himna. Znate što smo mi prošli u Slavoniji, nama je reprezentacija i hrvatski dres svetinja'', sa suzom oko pričao je Danijel.
''Ma, nije problem što se izgubi, to je nogomet, netko mora izgubiti, ne može se uvijek pobjeđivati. Neće mi biti žao ako izgubimo od Škotske ako vidim da su dali sve od sebe. Nećemo mi odustati bodrenja, nije to upitno, sutra ćemo do kraja potrošiti grla i dlanove, ali želim vidjeti da se izgara. Nek' se 'potuku' na terenu, pa što bude. Ako to vidimo, pa makar i izgubili, vratit ćemo se sretni i zadovoljni u Aberdeen'', zaključio je Danijel, koji nije jedini hrvatski navijač u Glasgowu s ovakvim ili sličnim razmišljanjem.
Jučer smo u Glasgowu opet sreli studente Matea i Doru iz Splita. S njih dvoje vidjeli smo se i u Londonu, bili smo smješteni u istom hotelu. Mateo je bio dosta razočaran nakon utakmice s Englezima.
''Znam da su Englezi bolji u ovom trenutku, nisam bio nešto iznenađen našom lošijom partijom, ali mogli su barem doći do navijača i pozdraviti nas'', kazivao nam je Mateo nakon utakmice s Engleskom.
''I dalje vjerujemo u Vatrene''
Mateo i Dora nisu bili sigurni hoće li potegnuti do Glasgowa, ali ipak su iznašli sredstva i odlučili se produljiti boravak.
''Karantena nas je dosta izmoždila i istrošila. Treba to sve poplaćati. Potrošio sam sve što sam zaradio preko student servisa, morali su malo uskočiti i roditelji'', smije se Mateo.
''Protiv Češke opet nije bilo dobro. Ajde, drugo poluvrijeme je bilo malo bolje. Igrači su nas barem pozdravili. Idemo na utakmicu i protiv Škota, nadamo se da će biti bolje. Ne znam što se događa u momčadi, osjeća se neka napetost, nesigurnost. Vrijeme je da Vatreni prorade, vjerujemo u njih. Znamo da oni to mogu, treba stisnuti petlju i hrabro se postaviti. Neka odigraju muški pa što bude'', kaže nam Mateo.
Hrvatski navijači mogu se razočarati, ali nikada neće napustiti Vatrene. Oni su uvijek tu, i u dobru i u zlu. Jedino što traže je maksimalni angažman i ništa više. Pobjedu ionako nitko ne može jamčiti.
