Kroz povijest svjetskih nogometnih prvenstava samo su dvije reprezentacije obranile naslov, a to su bile Italija (1934., 1938.) i Brazil (1958., 1962.).

Dodajmo i kako su tri branitelja, Francuska, Italija i Njemačka ispali već u prvom krugu idućeg Svjetskog prvenstva.

Talijani su pod vodstvom velikog nogometnog inovatora Vittorija Pozza uspjeli osvojiti dva naslova prvaka zaredom neposredno prije Drugog svjetskog rata.

Azzurri najbolji u počecima

Osim što je bio briljatni taktičar, Pozzo je 1934. mogao računati na povratnike iz Argentine Montija i Orsija, kao i na veliku prednost domaćeg terena, dok je četiri godine potom u Francuskoj u napadu imao genijalce poput Piole i Meazze. Uslijedio je rat, a potom je talijanski nogomet zadesila tragedija u kojoj je u avionskoj nesreći poginula gotovo čitava momčad tada najjače talijanske momčadi Torina, te su Talijani sljedeći put do finala SP-a stigli 1970.

Peleov Brazil

Brazil je dominirao svjetskim nogometom krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Uz, po mnogima najvećeg svjetskog nogometaša svih vremena Pelea, Brazil je 1958. u napadu mogao računati na sjajne Garrinchu, Didija, Vavu i Zagalla, a svi su ti igrači i bez Pelea, koji se ozlijedio u drugom kolu natjecanja u skupini, ponovili uspjeh četiri godine potom u Čileu.

Ipak, 1966. u Engleskoj nova brazilska reprezentacija bila je mnogo više ovisna o Peleu, koji je ponovno ozlijeđen u ranoj fazi natjecanja, te nije obranila naslov, ali je 1970. u Meksiku sa zdravim Peleom, te Rivelinom, Jairzinhom, Tostaom, Carlosom Albertom i Gersonom stigao do trećeg naslova na četiri prvenstva.

Ostale reprezentacije nisu uspjele obraniti svjetske krune.

Prvi svjetski prvaci iz 1930., Urugvajci četiri godine kasnije nisu putovali u Italiju, dok su nakon naslova osvojenog u Brazilu 1950. četiri godine potom u Švicarskoj stigli do polufinala gdje ih je zaustavila Mađarska. I Zapadna Njemačka je obranu naslova 1958. završila u polufinalu gdje ju je svladala Švedska.

Svjetski prvaci iz 1966. Englezi su četiri godine kasnije u Meksiku stigli do četvrtfinala u kojem su iz sa 2:3 u produžetku zaustavili Nijemci. U Meksiku je slavio Brazil, a obranu naslova iz 1970. okončao je drugim mjestom u drugom krugu natjecanja po skupinama 1974. iza Zapadne Njemačke koja je na koncu bila prva.

Elf je četiri godine kasnije na putu do obrane zapeo u drugom krugu natjecanja po skupinama. Argentina je 1978. slavila pred svojim navijačima, ali je četiri godine kasnije zaustavljena u drugom krugu natjecanja u skupini. Svjetski prvaci iz 1982. godine, Talijani su 1986. ispali u osmini finala od Francuske (0:2).

Argentina je te 1986. osvojila svoju drugu krunu, a 1990. godine se približila obrani naslova stigavši do finala, ali SR Njemačka je bila jača sa 1:0. Četiri godine potom Nijemce su u pokušaju obrane naslova u četvrtfinalu zaustavili Bugari (2:1), dok su Brazilci nakon slavlja u SAD, u Francuskoj 1998. stigli do finala u kojem su ih deklasirali domaćini Francuzi (3:0).

Blamaže šampiona 2002., 2010., 2014. i 2018.

Francuska je na SP 2002. postala prvi branitelj naslova koji je ispao u prvom krugu zauzevši posljednje mjesto u skupini, iza Danske, Senegala i Urugvaja.

Svjetski prvak iz 2002. Brazil je 2006. zaustavljen u četvrtfinalu od Francuske (0:1). Na tom SP-u slavila je Italija koja je četiri godine kasnije u Južnoj Koreji završila neslavno na posljednjem mjestu u skupini, iza Paragvaja, Slovačke i Novog Zelanda.

Svjetski prvak iz 2010. Španjolska je na SP-u u Brazilu četiri godine kasnije također zapela u skupini iza Nizozemske i Čilea.

U Brazilu je slavila Njemačka, a prije četiri godine u Rusiji i Elf je zauzeo posljednje mjesto u skupini iza Švedske, Meksika i Južne Koreje.