Prvi kontakt s Dohom – poprilična gužva u zračnoj luci i još veća sparina. Ljupke i nadasve uslužne stjuardese, za koje mi se čini da su mahom iz jugoistočne Azije, potrudile su se da put bude ugodan i podnošljiv.
Tri vijesti o kojima se priča
Sve je bilo dobro dok se nije moralo izaći iz zrakoplova. Aklimatizacija nije tako lagana kada stižite iz nešto hladnijih krajeva.
Sparina u Dohi
Iz Zagreba me ispratilo 8-9 Celzijevih stupnjeva u rano jutro, a u Dohi dočekalo 27 oko 23 sata. Ako se odmah ne skinete u kratke rukave, okupat ćete se u znoju za pet minuta.
Ovo mi je već osmi veliki turnir i unatoč skepsi u uspješnost organizacije, na početku nove avanture ne primjećujem neke veće razlike u odnosu na prijašnje. Prvi kontakt s nekom zemljom i gradom stječe se u zračnoj luci ili kolodvoru.
Hamad izgleda sjajno. Iskrcaj i prolazak kroz carinsku zonu prošao je glatko. Hayya card nisu ni gledali. To su već obavili na presjedanju u Beču. Štekala je internetska konekcija.
To je prouzročilo manje probleme jer hrvatske kartice u Dohi ne vrijede, a taksi sam naručio preko aplikacije i nisam se mogao javiti vozaču.
Indijac na dočeku
No nema problema, i u Dohi je kao i svugdje. Na kraju nije mene taksist čekao, nego ja njega. Zapeo je gradskoj gužvi i dobrano sam se preznojio čekajući ga pred aerodromskim ulazom. Ako već morate čekati, preporučujem da to napravite u klimatiziranoj zgradi.
Ako vam konekcija ne radi, lako ćete se snaći jer su svi izrazito uslužni. Zamolio sam jednog od čuvara da nazove taksistu i to je učinio brzopotezno.
„Pozdrav, ja sam Kumar, mene čekate“, nakon dobrih dvadesetak minuta čekanja prišao mi je taksist za kojeg vam je odmah jasno da je inozemac. I naravno da ima neku vezu s Hrvatskom.
„Ja sam Indijac, dolazim iz Chennaija, a u Dohi živim i radim posljednjih šest-sedam godina“, predstavio nam se simpatični Kumar, koji nam se odmah stavio na uslugu.
„Imam puno prijatelja po gradu, rade po raznim lokalima. Ako želite proći jeftinije, samo me nazovite. Nije isto piti pivu za 10 ili 3 eura“, nasmijao se Kumar i izvadio mobitel iz torbice.
"Navijam za Hrvatsku, prvu ću je gledati"
„Kažete da ste iz Hrvatske. Pogledajte ovo“, pružio nam je mobitel u ruke dok je motao upravljač drugom rukom.
Na zaslonu Hayya card i ulaznice koje je kupio za Svjetsko prvenstvo. Prvo pa muško: Hrvatska – Maroko.
„To idem gledati s grupom prijatelja. Svi ćemo navijati za Hrvatsku. Prijatelji mi jako prate nogomet, ja ipak površnije. Volim gledati onog vašeg kapetan iz Reala… Ma, teško mi je izgovoriti prezime, vaš jezik užasno je težak. Ma, da, Modrić“, nasmijao se Kumar i pojasnio.
„Dobar prijatelj radi mi u Zagrebu. Zove se Pradesh i radi za neku vinariju. Stručnjak je za vina“, kazivao mi je i ujedno pokazivao prijateljev profil.
"Prijatelj mi radi u Zagrebu, kaže da imate jako lijepe, ali i malo čudne žene"
„Kaže da imate jako lijepe žene, ali da su malo čudne. Veli da su mnoge same i ne žele ulaziti u veze. Priča mi da je puno samaca u Hrvatskoj, što je u Indiji rijetkost. I on je samac, a dobro zarađuje i izgleda dobro, puno bolje nego. Ja ga zezam da mora poraditi na uletima“, smije se Kumar.
„Stalno me zove da dođem u Hrvatsku, kaže da je Zagreb prelijep, da imate jako lijepu i atraktivnu obalu, stare gradove i puno turista. Uči me hrvatski, naravno psovke, ha, ha, ha.. Ali što je taj vaš hrvatski težak, pa to je čudo jedno. Ja ga nikad ne bih mogao naučiti, ali prijatelj mi ima više smisla za jezike i može se već snaći.“
Na Hayyi je imao pet-šest utakmica, letimičnim pogledom skenirao sam da je zadnja Srbija – Švicarska.
"Znam da se Hrvati i Srbe tamo ne vole, ali u Dohi rade zajedno"
„Znači, idete i na Hrvatsku i na Srbiju. Pa, kako to? Je li to slučajno?“ upitao sam ga.
„Nije, imam neke poznanike i među Hrvatima i među Srbima. Ma, preko prijatelja, koji je biznismen i ima offshore kompaniju. Klijenti su mu i Hrvati i Srbi. Bio sam s njima nekoliko puta na večeri. Veseli ljudi.“
Onda znate kakvi su to odnosi, poznajete situaciju u našem dijelu Europe…
„Ma, sve znam, ha, ha, ha… Tamo si niste baš dobri, ali vidim da se u svijetu družite i poslujete. Slično kao i mi Pakistanci, ha, ha, ha…“
"Hrvatska je kao manji grad u Indiji"
Pa, tko vam se više sviđa?
„Iskreno, Hrvati. Imate i bolju reprezentaciju, osvojili ste srebro u Rusiji. No kad me neki Srbin to pita, onda kažem obratno, ha, ha, ha…“, zafrkava se očito jako duhoviti Kumar, koji se nemalo iznenadio da Hrvatska ima manje od 4 milijuna stanovnika.
„Znao sam da imate malo stanovnika, mislio sam između 10 i 20 milijuna, ali da tako malo… Pa, toliko u Indiji ima svaki malo veći grad. Moj Chennai je preko 10 milijuna. Očito ste jako talentirani za nogomet. Kvaliteta je nekad važnija od kvantitete. Indija ima preko milijardu ljudi, a nema dobrih nogometaša. Kriket je najpopularniji, ali i nogomet je jako popularan. U nekim državama je u rangu kriketa. U Bengalu su ludi za nogometom. No nemamo dobrih igrača.“
Ne pomaže ni hrvatski izbornik…
„To sam čuo, znam da Hrvat vodi reprezentaciju, ali ne mogu se sjetiti imena. Teško je nešto napraviti s Indijom, teško da će i on.“
"Doha je skupa, ali ne kao Dubai"
Kumar je oženjen i ima dijete, ali i supruga i sin mu žive u Chennaiju.
„Ja radim u Dohi i šaljem novce kući. Dolazim tri-četiri puta godišnje. Nije lako živjeti odvojen od obitelji, ali to ti je život.“
Kaže da je zadovoljan s plaćom i životnim standardom u Dohi.
„Ja sam završio menadžment na fakultetu u Chennaiju. Radim u jednoj banci, imam solidan posao i plaću, no Doha je skupa, doduše, ne kao Dubai, stanovi pogotovo, pa ponekad radim kao taksist u slobodno vrijeme. Može se lijepo zaraditi, ovo je moj automobil, kupios sam ga kešom“, pohvalio se Kumar, koji vozi prilično novu VW Jettu.
"Hrvatska nije bogata kao Zapadna Europa, a u Srbiji je još lošije"
Bili smo mu usput jer stanuje u blizini našeg hotela, koji je u centru grada, tako da nam nije puno zaračunao.
„Znam da Hrvatska nije baš bogata kao Zapadna Europa i da obični ljudi muke muče da prežive. Čujem da je u Srbiji još lošije. U Indiji ima puno novca, ali samo za odabrane. Mi ostali moramo se snalaziti po svijetu. Evo vašeg hotela, vidimo se na piću. Navijam za Hrvatsku“, istovario nam je torbe i sa širokim osmijehom mahnuo na rastanku.
Taman dok sam završavao ovaj tekst, stigao je poziv. Prva noć u Dohi mogla bi biti jako zanimljiva...
