Nakon utakmice u press-dvorani vladao je totalni muk, Brazilci su doživjeli novi Maracanazo. Na stadionu simboličnog imena – Education City – Hrvatska je poučila Brazil da onaj tko previsoko poleti, obično pada nisko.
To kako su Brazilci proslavljali Neymarov gol u završnici prvog dijela produžetka sugeriralo je da su pomislili kako se utakmica zaključila. Malo su se prevarili.
"Hrvati se odbijaju predati. Možete li objasniti tu vašu mentalnu snagu?" pitao je jedan inozemni novinar Dominika Livakovića, koji je službeno izabran za igrača utakmice.
"Imamo iskustva s prošlog Svjetskog prvenstva, ali i tako smo odgojeni", odgovorio je Livi kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu.
VIDEO Neymar je jecao u suzama, a onda mu je prišao sin Ivana Perišića
Svijet je već usvojio uzrečicu: nikad nemoj otpisati Hrvate. I kada se čini da su potučeni, i kada se čini da više ne mogu ustati, moraš i dalje dobro paziti. Brazilci nisu naučili lekciju, prerano su se veselili i dobili su po nosu.
Kada su stigli jedanaesterci, Brazilci su šokirano bauljali po terenu. Već je tada bilo jasno da su izgubili. Izvođači su im lopti prilazili tako uplašeno da se to vidjelo s tribina. Šokiraniji od brazilskih igrača možda su bili samo brazilski novinari.
U press-dvorani vladao je Maracanazo, i to orkestriran na hrvatski način. Trebali ste doživjeti taj muk i izgubljena lica. Stigao sam među prvima, a u unutra je sjedilo nekoliko brazilskih novinara. Po osmijehu im je odmah bilo jasno da sam hrvatski novinar.
Nisu imali snage ni pozdraviti. U očitoj nevjerici samo su zurili u zidove, misli su im bježale negdje daleko, možda na pješčane plaže Rija ili Porto Alegrea. Da, trebat će im kvalitetan odmor da se oporave, ponajprije psihološki, a još veći odmor trebat će slomljeni brazilski reprezentativci.
FOTO Modriću, naklon do poda! Brazilci popadali od tuge, a onda im je prišao Luka
Neymar i društvo opet su ispali u četvrtfinalu, ponovno su pokazali da su odavno izgubili pobjednički mentalitet i tko zna hoće li ga ikada više vratiti. S bekovima poput Danila vrlo teško. Očito nije bio u školi kada se učio centaršut. Publika na drugoj etaži strepi kada se zalijeće prema lopti.
Lako je mogao pocrvenjeti već u ranoj fazi utakmice zbog onog kung-fu starta na Juranoviću. Da je to napravio neki hrvatski branič, sumnjamo da bi se izvukao samo sa žutim.
Sudbina je htjela da u akciji kod gola upravo Mislav Oršić asistira Bruni Petkoviću. Dinamov dvojac zabio je pretposljednji čavao u lijes Selecau, a Livaković prvi i zadnji.
Proglašen je za igrača utakmice, opet je bio junak. Hrvatska je odigrala potpuno ravnopravno prvo poluvrijeme. I jedna i druga momčad igrale su nekako u grču, s puno pogrešaka u predaji. Praktički bez prave šanse.
Mediji iz susjedstva: "Nije čudo, nego realnost! Da se ne lažemo - Hrvatska je nogometna velesila!"
Selecao je izgledao dosta rezervirano, vidjelo se da Brazilci respektiraju Vatrene i da ne misle igrati odveć otvoreno. Nisu napadali u valovima kako je to bilo protiv Srbije, Švicarske ili Južne Koreje. Stvorili su tek jednu polušansu.
Drugo poluvrijeme započelo je puno energičnije s obje strane. Brazil je stisnuo, ali Hrvatska je odbijala napade i pokušavala izaći u kontru.
Livaković je u tim trenucima držao Vatrene iznad površine. Jednostavno nije dopuštao Brazilcima da zabiju i probiju led. Što je utakmica dalje odmicala, bilo je jasno da hrvatske šanse rapidno rastu. I kada je Neymar zabio, vjerujem da smo se svi skupa još uvijek nadali da je moguće izjednačenje.
Potrošili su Brazilci puno energije na veselje i to je bio znak da bi im se to moglo osvetiti. Fortuna ih je kaznila, Petkovićev udarac odbio se od noge brazilskog igrača baš kako treba da matira Alissona.
Hrvatska je drugi put zaredom u polufinalu Svjetskog prvenstva. Već taj podatak izgleda nestvarno. Hrvatska ima broncu i srebro. Vrijeme je za zlato!
