Svjetski prvak i olimpijski pobjednik Vedran Zrnić za gol.hr analizira ono što nas u rukometu čeka na ljeto - odlazak na OI u Pariz
Skoro svaki dan se prisjetim Olimpijskih igara i moje zlatne medalje. Dođe ti to u glavu. Kada te izbornik izabere za svjetsko ili europsko prvenstvo, onda je to velika stvar, a kada dođeš na popis za OI, e to je jedna veća dimenzija. Takav sportaš mora biti dobar u svim segmentima, ljudskim i sportskim, to ti previše znači jer shvatiš da je država tebe izabrala da je predstavljaš na tako važnom turniru.
Olimpijski turnir je nekako najlakši u fizičkom smislu. Ima dosta vremena za odmoriti se. Uvijek se u grupi nađe neka reprezentacija gdje se možeš malo opustiti i isprobati neke stvari. Mi smo imali laganog protivnika u Grčkoj 2004., no danas je drugačije.
Kada pogledamo nove reprezentacije poput Argentine, svi igraju super rukomet i na sve treba biti spreman. U Ateni smo ujutro u osam imali utakmicu, onda si slobodan cijeli dan. Drugi dan smo imali trening i tek smo onda treći dan igrali navečer. To se na Svjetskom prvenstvu ili Euru ne događa.
Sjećanje na Atenu 2004.
Mi smo se s Linom Červarom pakleno pripremali u Crikvenici četiri tjedna. Turnir u Ateni je baš bio zabavan. Primjerice, ideš jesti, a Sergej Bubka ti daje letke za nekakva događanja.
Tamo ima puno velikih sportaša, ručali smo pored LeBrona Jamesa, vidjeli Tiger Woodsa i sve te brojne zvijezde su tamo. Kada pripadaš tome znaš da si dio nečega, a tek kad osvojiš zlato… Najveći doseg za jednog sportaša i zauvijek si obilježen kao olimpijski pobjednik.
Kako sastaviti popis?
Problem je za izbornika Sigurdssona sastavljanje popisa. Zeznuto je složiti jer u Pariz može voditi 16 imena, mislim da 14 smiju igrati, a dvojica idu na tribine. To će biti praktički po dvojica na svakoj poziciji. Izbornik se mora ''kockati'' na jednom krilu, po procjeni će voditi jedno krilo koje bi igralo cijeli turnir. To je strašno…
Kad sam ja igrao bili smo Mirza Džomba i ja, Šprem je bio na tribini, kao i Drago Vuković. Kaleb je bio jedino lijevo krilo. Možda opet bude takva situacija ako će ići Jakov Gojun. Sve je na izborniku.
Turnir nije težak fizički i mislim da će to krila moći izdržati ako, primjerice, Jelinić igra pa ga se može zamijeniti s drugim krilom kao što je to bio Šprem 2004. godine.
Što se tiče naše reprezentacije, mi smo u specifičnoj situaciji. Duvnjak, Karačić i Cindrić moraju ići, tu je sigurno i Srna koji može igrati obranu. Tu je već popunjeno s vanjskima i srednjima… Ako se Jaganjac i Šarac vrate, jednostavno nema mjesta.
Tu su još Jaganjac i Šarac
U jednu ruku slatke brige, ali izbornik će na pripremama vidjeti tko će ići i koje igrače će izbaciti. Šarac i Jaganjac mogu pokriti i obranu, a Gojun samo obranu gdje može zamijeniti njih dvojicu, koji nisu toliko dobri u obrani kao on. Morat će se ići prema jakoj obrani, ali i treba vidjeti tko će biti zdrav u to vrijeme.
O popisu će puno odlučivati i grupa u kojoj ćemo igrati. Ako dobiješ Francusku, Dansku i Švedsku, onda ti treba jaka obrana, a ako ti dođe netko s bržim rukometom, onda se tu mijenjaju stvari.
Vijesti iz rukometa pratite na GOL.hr-u uz ponosnog sponzora hrvatskog rukometa – TELEMACH HRVATSKA
