Sa smrću Zlatka Saračevića teško se mire svi koji su hrvatsku rukometnu ikonu osobno poznavali ili su s njim na bilo koji način surađivali.
Tri vijesti o kojima se priča
"Na kraju ću reći da će mi se urezati u sjećanju, meni i mojim curama u ekipi, zadnje njegove riječi na kraju utakmice. Rekao je: 'Cure, ja vas volim.'"
Izjavila je to Dragica Džono, kapetanica RK-a Podravka Vegeta, na čijem je kormilu Sarač ostvario posljednju trenersku pobjedu.
"U ekipi je bio i tata i trener i sve živo, veliki čovjek, veliki igrač... Sjetit ću se samo na koji nas je način dizao iz svega toga. Ja vam to ne mogu prepričati, preteško mi je o tome razgovarati", rekla je Džono.
U Koprivnici će ga pamtiti po velikim uspjesima koje je napravio u protekle tri godine s Podravkom Vegetom.
"Vratio je ponovno europske snove u Koprivnicu, vratili smo publiku u dvoranu i za to mu najveća hvala", naglasila je direktorica Vlatka Mihoci.
"Prijatelj, drug, ljudina..."
Njegov vjenčani kum Božidar Jović godinama je s njim dijelio svlačionicu.
"Kad je već otišao u bolnicu, zvali su odmah, međutim, eto, nije izdržao, izgubio je tu bitku...", pričao je Jović.
"Bio je uvijek vedar i pozitivan duh, imao je jednu jako dobru osobinu, a to je da nije miješao posao i privatnost. Mogu reći da mi je bio i prijatelj i kum i više od toga. Prerano je otišao, nije ovo zaslužio", u suzama je poručio Jović.
Anegdota i lijepih trenutaka sa Saračevićem nikad nije nedostajalo.
"Sarač je bio takav, miran tip, dobrica, prijatelj, drug, suigrač. Ukratko, ljudina", zaključio je Zoran Mikulić, Saračevićev suigrač iz zlatne olimpijske generacije 1996.
Građani o Zlatku Saračeviću
