Marin Šipić svojim je pogotkom sekundu prije kraja utakmice protiv Mađarske odveo Hrvatsku u polufinale Svjetskog rukometnog prvenstva.
I dalje u nevjerici, odmah nakon utakmice dao je izjavu za RTL televiziju.
"Nismo smjeli primiti gol, a ludi Peša ga nije primio"
"Ne znam jesam svjestan što se dogodilo, u onom trenu kad sam u 54. minuti dobio isključenje, pomislio sam da ne znam kako ćemo ovo okrenuti. Jedino da Peša ne primi gol. I ludi Peša ne primi gol zadnjih pet minuta, mi zabijemo pet i okrenemo. Ludilo, urlikanje, ne znam kako opisati, prepuno emocija", rekao je Šipić, dodavši koliko njemu i momčadi ova pobjeda znači:
"Puno mi znači, previše. Nekako je prvenstvo specifično, ne znam tko je od nas zdrav. Koliko smo popili Brufena, valjda 200 komada, samo da možemo izaći na teren. Igramo jedan za drugoga, borimo se, ginemo. Kad Marta šepa od prve minute, Dule igra s pokidanim listom. Svi su pokidani, a jednostavno moraš igrati, moraš poginuti."
"Morao sam pucati i moliti Boga"
Što mu je prolazilo kroz glavu kod odlučujućeg pogotka, je li uopće birao gdje će pucati?
"Nemam pojma, samo sam znao da imam jako malo vremena. Morao sam pucati što prije i moliti Boga da uđe. Hvala Bogu, ušlo je. Nastalo je slavlje, podsjetilo na 2020. kad je moj sadašnji trener Željko Musa zabio za finale. Njegov gol potvrdio je medalju, moj još nije, još nema puno veselja", otkrio je.
Domagoj Duvnjak ipak nije odigrao posljednju utakmicu za reprezentaciju.
"To je bio jedan od jačih motiva, da mu omogućimo što više utakmica na ovom prvenstvu. Da se oprosti s nečim oko vrata", i dalje je kapetan jedna od glavnih motivacija.
A sad Francuzi ili revanš protiv Egipta. Nije puno dvojio na pitanje može li Hrvatska u finale.
"Naravno da možemo sve, tko god nam dođe, mislim da imamo šanse. Idemo se boriti za finale, ali sad je prioritet doći u finale, odmoriti se, naspavati se i zakrpati što bolje. Moramo biti što zdraviji i što spremniji", rekao je na kraju.