Tisućama dječaka i djevojčica u Hrvatskoj, ali i Europi, jedan od sportskih heroja 21. stoljeća zasigurno je Ivica Kostelić. Ali i heroji imaju svoje heroje, a Ivica se nedavno družio sa svojima.
Tri vijesti o kojima se priča
Naš je bivši skijaš bio pozvan na utrku legendi u čast 70. rođendana austrijskog skijaškog šampiona Franza Klammera.
Sumnjamo da je stari Franz dobio ljepšu zahvalu od ove Ivičine koju prenosimo u cijelosti:
''Neki kažu da je zaborav pretpostavka života.
Nisam baš siguran u ovo s obzirom na to da je nezaborav upravo ono što nas dijeli od životinja i čini nas uspješnom vrstom. Pa ipak, možda nije ni daleko od istine jer današnja je kultura sklona zaboravu, čak i namjerno. Na kraju ispada istinito da, kao što kažu Pipsi 'malo tko se sjeća, a još manje pamti', a ljudsko sjećanje 'dopire najdalje do novina iz prošle sedmice', što onomad reče vječno podcijenjeni (i zaboravljeni) Bret Harte.
Ipak, primijetit ćete da se neke stvari ipak ne zaboravljaju pa predstavljaju trajnu vrijednost. Većina još može prepoznati hitove kao 'Proud Mary' ili 'Johnny B. Goode', ali većina se ne sjeća što je bilo na vrhu glazbenih top-ljestvica prije mjesec dana.
Prošlog tjedna skijao sam utrku legendi u čast 70. rođendana austrijskog skijaškog polubožanstva Franza Klammera. Njegovo ime još uvijek odzvanja na skijalištima diljem svijeta, a legenda kaže da je Franz prvi utemeljio lockdown. Tijekom njegova nastupa na olimpijskom spustu u Innsbrucku 1976. život u Austriji se zaustavio. Škole su bile zatvorene, ulice su bile prazne i cijela je nacija bila zatvorena između četiri zida s očima prikovanima za televiziju.
Franz je na proslavu pozvao mnoge poznate skijaše, mahom iz svoje generacije. Ja sam bio najmlađi, pa sam bio uzbuđen kao dječak koji se odjednom našao među ekipom koju je gledao samo na televiziji. Oni su međusobno bili kolege i međusobno su se stalno zafrkavali, ali ja sam tu ekipu zapamtio kao one supermene s televizije koje sam gledao svakog vikenda kako se vješto spuštaju po nezamislivo teškim stazama Wengena, Kitzbühela, Val d'Iserea ili Kranjske Gore. Tako star-struck skakutao sam od jednog do drugog i slikao selfieje.
Sjećam se kada mi je otac pokazivao vožnju Markusa Wasmeiera s Olimpijskih igara u Lillehammeru kao ideal super-G zavoja i sada sež, eto, šalim s njim. Svi smo pokušavali kopirati mekoću s kojom su preko terena prelazili Patrick Ortlieb ili Fritz Strobl, a sada mi Fritz pruža čašicu šnapsa. A tek Anne Marie Moser-Proll i Thoni, ti apostoli skijaške svestranosti, mitske figure iz tatinih priča! Toliko respekta i toliko sreće u mojem srcu, dijeliti poznanstvo s tolikima koji su me inspirirali na mojem putu.
Neki zaboravljaju, ali zaborav nije plemenit kao sjećanje.
Dragi Franz, želim ti sve najbolje i hvala što si nas okupio.''
