Željko Kopić rijetko se pojavljuje u hrvatskim medijima. Radije ostaje samozatajan, a itekako ima što reći.

Iako još uvijek spada u red relativno mladih stručnjaka, tek je u 46. godini, jedan je od rijetkih trenera koji se može pohvaliti da je vodio oba najveća hrvatska kluba - Dinamo i Hajduk, i to u razmaku od samo četiri-pet godina. To je već bogata karijera, a ima još dosta toga. Iskustvo je stjecao i u inozemstvu, radio je na Cipru, a prije nekoliko mjeseci odradio je uspješnu dionicu u Bugarskoj.

Kopić je otvorio dušu u velikom intervjuu za gol.hr. U vrlo relaksiranom razgovoru pretresli smo najpikantnije detaljima njegova trenerskog razdoblja na Poljudu i Maksimiru, razriješili neke nedoumice i demistificirali glasine o kojima se vrlo žustro raspravljalo u sportskoj javnosti i napose nogometnim kuloarima.

Nakon poraza u finalu Kupa 2018. od Dinama i izgubljenog prvenstva, situacija se poprilično zakomplicirala za vas na klupi Hajduka. Naposljetku je to završilo otkazom, a završetak te priče je bio skoro pa infarktan. Možete li to malo prokomentirati?

"Palaversa je igrač ogromnog talenta"

„Da, bio je skoro infarktan“, nasmijao se naš sugovornik.

„Tada je predsjednik Hajduka postao Jasmin Huljaj, a sportski direktor Saša Bjelanović, koji su obojica… Znači, Huljaj je jedan prekrasan čovjek. Obojica su došli s ogromnim ambicijama i željama. Tko god dođe u Hajduk, prvo je što osjetio jest to da si dio nečeg velikog, a drugo je da želiš napraviti velike stvari. Išli smo na ljetne pripreme, bilo je pitanje tko od igrača dolazi, a tko odlazi. Bilo je tu svega. Na dan prve utakmice u kvalifikacijama za Europsku ligu protiv sofijske Slavije prodan je Radošević, čini mi se u Dansku (Brondby). Nije igrao jer ne bi mogao igrati u Europi za svoj novi klub“, prisjetio se Kopić i nastavio:

„Tu sam stavio Antu Palaversu, on je debitirao na toj utakmici. Kada pričamo o tim talentiranim igračima, Ante je igrač enormnog talenta. Tu sad dolazimo do one priče kako usmjeriti karijeru, je li bio pravi potez odlazak u Manchester City… To je sada pitanje, ali gledajući ga na treninzima i utakmicama, za mene je on ekstremno nadaren igrač. Tu su se događale svakojake situacije. Recimo, mi smo to ljeto ostali bez tri vratara. Istekao je ugovor Danteu Stipici, istekao je ugovor Ivi Grbiću, koji je otišao u Lokomotivu, a Karlo Letica je prodan. Sve su to neke situacije koje su utjecale. Tada sam kapetansku traku dao Josipu Juranoviću, dečku iz Dubrave koji je u Hajduku dao ogroman obol. Prepoznala se ta njegova ogromna energija i trud“, prisjetio se Kopić i složio s našom konstatacijom da je Juranović daljnji tijek karijere bio spektakularan, posebice jer se to nije baš očekivalo.

„Bio je to grozan osjećaj, teško je to opisati“

„Da, doista nevjerojatno… I opet su se dogodile neke okolnosti. Znači, prošli smo Slaviju, pa smo išli na Steauu. Teren je na Poljudu u prvoj utakmici bio u jako lošem stanju zbog Ultre. Jednostavno nismo mogli igrati onako kako bismo htjeli, kako smo trenirali. Dominirali smo, ali nismo uspjeli zabiti gol. To je bio remi. U uzvratu u Bukureštu do zadnjih minuta imamo 1:1, tada je još vrijedilo pravilo gola u gostima, a onda dobivamo taj gol duboko u sudačkoj nadoknadi. Ispadamo iz Europi, a meni kao treneru grozan je osjećaj. Teško mi je to opisati, urušiti se sve. Tamo si došao do minus pet u odnosu na Dinamo, nisi to uspio izgurati do kraja iz razno-raznih okolnosti, pa si došao u finale Kupa, gdje si igrao dobru utakmicu i spletom svega i svačega ipak si izgubio. I onda dolazimo do te Steaue, da je prođemo igramo play-off za Europsku ligu. To je teško opisati. Ja to živim, za mene je to u tom trenutku sve. Dogodile su se situacije koje te pogode“, prisjetio se i teško otpuhnuo kao da se upravo događa.

Očito i samo prisjećanje na te trenutke izazivaju nelagodu.

„O tome razmišljaš, vrtiš, uđeš u onaj film overthinkinga. Zašto ovako, zašto onako… U konačnici nije završilo dobro, ali, kažem, sve je to nekakva škola.“

"Reić je prema meni bio izuzetno korektan"

Tada su rodila još jedna kontroverza. U medijima su se pojavile spekulacije da ste dobili otkaz zbog toga što se otišli na piće s bivšim Vatrenim Igorom Štimcem i splitskim novinarom Zdravkom Reićem. Ukratko: Štimac je već godinama u zategnutim odnosima s najžešćim grupacijama navijača Hajduka, a kolega Reić s čelnicima Hajduka. Izgleda prejeftino da biste zbog toga dobili otkaz, ali možete li pojasniti tu situaciju.

„Što se tiče gospodina Reića, ja sam njega upoznao kada sam bio trener Slavena. Igrali smo finale Kupa protiv Dinama u Osijeku. Izgubili smo 2:1, to je ono kada je Rog zabio s 40 metara. Odigrali smo jako dobru utakmicu, to je bila ekipa s Ejupijem, Delićem, Ozobićem, vratio se i Pokrivač nakon što se razbolio. To je bio moj prvi veći uspjeh, a ta je momčad igrala baš po mom guštu; s puno energije i intenziteta. Izgledali smo stvarno jako dobro. I ja sam tada bio blizu klupe Hajduka, međutim, tada je došao Marijan Pušnik. Tada me je gospodin Reić pozvao u svoju emisiju Istinom do gola, gdje me je prezentirao na prekrasan način. Ono, najbolji trener sezone i tako sve. Meni je to u tom trenutku izgledalo sve pozitivno, no gospodin Reić i Hajduk nisu imali dobar odnos. Nisam siguran, mislim čak da mu je bio zabranjen dolazak na Poljud. I sada sam je tu u nekakvom rascjepu. Čovjek je prema meni izuzetno korektan, imamo dobar odnosa, ali on nema dobar odnos s klubom koji vodiš i predstavljaš. I onda ti nije laka situacija“, konstatira naš sugovornik i okreće se bivšem Vatrenom i hrvatskom izborniku.

„Štimac mi je otvorio vrata svoga doma“

„Isto tako što se tiče Igora Štimca. Ja sam bio trener Lučkog kada smo se upoznali. Mi se nismo prije poznavali jer ja nisam napravio igračku karijeru ni blizu kao Štimac. Bio sam omladinac Dinama, ali poslije sam imao dosta problema s ozljedama i nisam nešto ozbiljnije napravio. Igor je tada preuzeo hrvatsku reprezentaciju i pitamo me bi li skautirao Belgijce. Tu je počeo naš odnos koji se održao tijekom godina. Kada sam dolazi u Split, otvorio mi je vrata svoga doma. On je jednostavno takav, kaže: 'Željko, što god trebaš, tu sam.' I sad imaš situaciju gdje imaš čovjeka s kojim komuniciraš godinama i nisam imao namjeru to skrivati. Ali ne bih rekao da je to bio nekakav razlog. Mi smo u tom trenutku bili u nizu od pet-šest utakmica bez pobjede. Situacija je takva da i rezultatski nije dobro, a i atmosfera, naravno, posljedično nije dobra. I onda kada pođu svakakve informacije kolati… Kada se sve zbroji, jedino je bilo normalno da se raziđemo. A sad, to što sam se ja osjećao loše jer sam mislio…“

Jeste li završili na hitnoj?

„Pa, nije mi bilo lako. To je bilo prvi put da sam se susreo s takvim osjećajem. Cijelo vrijeme vrtiš film, kako ovo, kako ono, pa ti bude, onako, nakupi se svega. Zato je to za mene ogromna škola. Nemam ja tu zamjerke ni prema kome, jednostavno se naučiš nositi s takvim situacijama. Svi koji žive i vole Hajduk u principu ti ne žele napraviti zlo, nego nemaš rezultata, ne valja ovo, ne valja ono. Ali kažem, za mene je to bilo ogromno iskustvo.“