Događa se ono što se davno moglo predvidjeti. Znajući narav, a i trenerske sposobnosti Ante Čačića, sve je bilo jasno još jesenas, kada su počeli ozbiljniji sukobi s igračima, a pogotovo kada su se pročule priče o upadljivom inzistiranju pojedinih članova Uprave da mu se produlji ugovor i osigura krezovska plaća pod svaku cijenu.
Tri vijesti o kojima se priča
Sve mi je bilo nacrtano. Uostalom, o tome sam pisao i našao se na udaru maksimirskih neimara, koji su sastavljali gadljiva difamatorska priopćenja protiv potpisanog novinara. Kad, gle čuda, sve se obistinilo što sam pisao. Međutim, potpuno pogrešno bilo bi sve staviti na Čačićev brk.
Čačić je samo pijun
Jednako pogrešno kao što su mnogi mislili da je odbjegli Zdravko Mamić najjači igrač u Maksimiru. Svaliti svu krivicu na Čačića dječje je naivno, da ne kažem priglupo. To bi upravo željeli oni koji vladaju u Maksimiru svih ovih godina. Prebaci krivicu na jednog čovjeka način je da se sakriju. Kao da je Čačić glavni arhitekt te priče. Glavne konce je vukao i vuče netko drugi. Čačić je, kao i mnogi drugi prije njega, samo pijun u toj priči. A pijuni mijenjaju gazde jednako kao i mišljenja – nadzvučnom brzinom.
I tada sam, a i sada ću postaviti isto pitanje: tko će odgovarati za taj očito štetni ugovor? Čačić ga nije sam sebi ponudio. Netko je došao i to mu predložio. Svatko tko je iole čiste savjesti i relativno bistrog uma ne bi napravio to što su napravili čelnici Dinama. Nestručno i napose amoralno bilo je takve krucijalne odluke donositi iz najmanje dva razloga. Kao prvo, tada se još nije sa sigurnošću znalo tko će voditi klub nakon izborne Skupštine. Iole savjesna vlada ne bi donosila takve odluke uoči izbora. Barem bi sačekala rasplet situacije.
Kao drugo, na silu produljivati ugovor treneru koji je već pod ugovorom i sigurno nikamo neće pobjeći jer je jasno da ga nitko na ovom svijetu ne planira preoteti (zaboga, pa koji bi klub želio preotimati Čačića!?) mogla je samo totalna neznalica ili netko s jako pokvarenim planom.
Kukavičje jaje
Već sam napisao da je Čačić očito ostavljen kao kukavičje jaje u njedrima moguće nove Uprave, koja se zapravo još nije dogodila i neće se dogoditi dok su na čelnim ljudima isti ljudi koji su sve ove godine žarili i palili u Plavim salonima.
Igrokaz s Čačićem eklatantan je primjer da je u Dinamu ostalo sve isto. Šprance su iste, isti je i predsjednik koji niti vidi, a niti čuje. Jasno, kada tako želi. A kada želi vidjeti i čuti, onda sve zna i lucidno kombinira te nepogrešivo upravlja procesima, kako je to zorno pokazao u ogorčenoj borbi za Skupštinu i produžetak svoje vladavine.
Da se u Dinamu još uvijek ništa nije promijenilo, govori i to što i stari i novi članovi uprave šute kao zaliveni. Toliko šute da njihova tišina para ustajali zrak oko maksimirske močvare. Zašutjeli su otprilike isto kao i oni koji su svih ovih godina mahali krilaticom "jedan član, jedan glas", a onda su odjednom utihnuli. Začepili.
Ciničniji promatrači konstatirali bi da je to bila samo opsjena za lakovjerne navijače, da ne kažem glasače. Klasična predizborna obmana po principu: što košta obećati. Iliti, sintagmom galamimo dok ne ispunimo osobne ciljeve, odnosno dok ne uđemo u strukture, a onda, dragi navijači, tko vas šiša. Pa, ne, niste valjda stvarno pomislili da to iskreno mislimo?
I dalje curi na sve strane
U Dinamu i dalje jednako curi i o tome se u maksimirskom kotlu jednako šuti kao i svih ovih godina. Da sada provedete novo glasanje je li klub oštećen i trebaju li se vratiti u klub (pravosudno donesenom odlukom) otuđeni zelembaći, ishod bi vjerojatno bio isti: "Ma, kakvi!"
Već sam naglasio i upozorio najgorljivije navijače Dinama, koji su pomogli trenutačnoj ekipi da preživi na pozicijama, da ne trebaju nikome vjerovati i da bi lako mogli biti izigrani. Upravo se događa.
Dok se sve navedeno ne riješi kako bi se trebalo riješiti, a to je da iz kluba odu svi koji su bili uz Mamića i žučno ga podržavali, i dok po starom nastavljaju rasipati kao da je klub njihova privatna prćija, a da to nitko ne spominje, a još manje da za to odgovara, malo je važno tko će biti novi trener.
Maksimirski vlastodršci vjerojatno će se poslužiti prokušanim receptom. Kad god su bili u frci, povukli bi istu kartu: pokušali bi dovesti neko poznato ime, možda legendu kluba, u nadi da će tako amortizirati bijes navijača i prebaciti fokus medija na novog trenera. Tog istog će dobro platiti da baca bombone iz usta dok se prašina ne slegne. A kada se slegne, idemo sve po starom.
Lova sve miri
I nema veze jesu li s tim istim do jučer bili u žestokom sukobu i optuživali se na pasja kola. Kada gori pod nogama i kada se poklope interesi, odnosno kada se dobro plaća, i jedna i druga strana sve brzo zaboravljaju. U hrvatskom nogometu to je stara navada. Nema tu časti, a još manje ponosa. Ćiro Blažević za takve je prilike imao dobru doskočicu:
"Sine, kada stoje i pričaju, moraju držati ruke u džepovima da si ne iskopaju oči. Ali lova sve uvijek pomiri."
U tom kontekstu govoreći, sve su opcije otvorene, pa i povratak stručnih lica koja su ispratili s rafalima psovki.
