Igranje na svojem stadionu oduvijek je bila prednost u nogometu. U posljednjih dvadesetak godina možda manja nego u neka prijašnja vremena, no i dalje je to bila osjetna razlika.

Kako će stvari stajati nakon pandemijske krize i igranja utakmica pred praznim tribinama? Ako je suditi prema prvim rezultatima u Bundesligi, koja je prva među većim ligama nastavila sezonu nakon dvomjesečne stanke, domaćinski teren u novim okolnostima neće donositi prednost. Možda će čak biti otegotna okolnost. To će, jasno, ovisiti o puno faktora, od lige do lige postoje razlike.

Međutim, svima će biti zajedničko da bez navijača na tribinama to nije to. Danas su dimenzije terena uglavnom unificirane, samo na izrazito starim, skučenim stadionom ne mora se ispunjavati FIFA-in standard postavljen još prije petnaestak godina (105 x 68).

U velikim ligama na svi stadionima imaju odlične travnjake. To je od prošle sezone postao standard čak i u HNL-u. Gotovo nigdje više nema „oranica“ koje su davale prednost domaćoj momčadi koja je navikla igrati u takvim uvjetima.

Domaćin gubi prednost

Kad se podvuče crta, najveću prednost davali su navijači. Iz njihovih grla i s njihovih dlanova stizao je najveći poticaj za igrače na travnjaku. Atmosfera koju su stvarali davala bi krila ponajprije domaćim igračima, kojima očito jako puno znači njihova potpora. Prilično šokantna statistika pokazuje da je ta prednost, praktički otkako je nogometa, isparila u dva kola nastavka elitne njemačke lige. Može se reći da je koranavirus postavio nove trendove.

Prije prekida prvenstva omjer pobjeda i poraza ovako je glasio: 43,3% za domaćine, 34,8 za goste. A nakon nastavaka prvenstva: 16,7% za domaćine, 55,5% za goste. Već na prvi pogled razlika je ogromna. Možda je prerano za izvlačenje zaključaka, uzorak nije baš prevelik, odigrana su tek dva kola u novim okolnostima, ali onako na prvu, čini se da domaćim igračima osjetno teže pada igrati pred praznim tribinama.

Samo su tri ekipe uspjele pobijediti kod kuće u posljednja dva kola. Borussia Dortmund (4:0 protiv Schalkea na 26. kolu), Bayern (5:2 protiv Eintrachta u 27. kolu) i Hertha (4:0 u protiv Uniona u 27. kolu) jedini su klubovi koji su slavili na svojim stadionima otkako se igra pred praznim tribinama.

U Bundesligi gosti uspješniji

U postotku je to 16,7 domaćih pobjeda od ukupno 18 odigranih utakmica. Gostujuće momčadi ostvarile su čak 10 pobjeda. To je 55,5 posto svih odigranih utakmica. Prije pojave koronavirusa u 25 kola odigrane su 224 utakmice. 34,8 posto završilo je pobjedom gostiju, a 43,3 pobjedom domaćina.

Jučerašnji dan najbolji je primjer novih trendova. U nedjelju je Augsburg slavio kod Schalkea s 3:0, Leipzig kod Mainza s čak 5:0. Hoće li se trend nastaviti i hoće li se protegnuti na ostale najjače lige, kada jednom opet nastave sezonu?

Kad se igrači naviknu igrati pred praznim tribinama, vjerojatno će se u Bundesligi postoci ujednačiti, ali teško da će doseći ranije razine. Slični trendovi mogu se očekivati i u ostalim najjačima ligama.

Jose del Olmo, istraživač Centra za istraživanje, povijest i statistiku španjolskog nogometa (CIHEFE), tvrdi da je prerano za preciznije predikcije što se tiče La Lige. Kaže da će se to moći napraviti tek kada završi prvenstvo. Sasvim logično, no ipak većina analitičara smatra da će se i u Španjolskoj smanjiti prednost igranja na domaćim bunjištima.

Podrška navijača ključna

„Podaci, rezultati i izjave igrača i trenera pokazali su tijekom godina da domaće momčadi imaju prednost i da je to posljedica nekoliko faktora, među kojima se posebno ističe podrška navijača. Taj je poticaj temelj domaćinske prednosti“, kaže Olmo.

U Španjolskoj je prije izbijanja krize domaćinski teren bio veća prednost nego u Njemačkoj. Domaćini su ove sezone pobjeđivali u 47,47 posto slučajeva, a gosti u 24,4. To se može djelomično objasniti i time što je u Španjolskoj klima raznovrsnija nego u Njemačkoj. Nije isto, primjerice, igrati u nerijetko vraški sparnoj Andaluziji i na sjeveru u puno klimatski umjerenijoj Baskiji.

Zbog toga ni tereni nisu posve ujednačeni kao što je to u Njemačkoj ili Engleskoj. Na sjeveru su ipak malo tvrđi, pogotovo u razdobljima sezone kada padaju obilate kiše. Prednost je i osjećaj ulaska na vlastiti stadion, u prostore koje poznajete i gdje se osjećate kao kod kuće.

Naravno da domaćim momčadima ide na ruku ni činjenica da ne moraju putovati taj vikend. Putovanja i promjena sredine utječu na psihofizičko stanje igrača. Osjećaj umora je veći. No to je faktor koji u moderno doba ne igra preveliku ulogu jer momčadi imaju na raspolaganju sve luksuze ovog svijeta. Putuju s najbržim i najudobnijim prijevoznim sredstvima, odsjedaju u najboljim hotelima…

Kazna za domaćina

Ni sudački faktor ne smije se zaboraviti. U Njemačkoj je suđenje možda za nijansu ujednačenije, ako hoćete pravednije, nije toliko domaćinski orijentirano. Kada nema navijača, sucima je lakše suditi. Pod manjim su pritiskom. To isto treba uzeti u obzir. Kad se sve zbroji, nastaje razlika koja daje prednost domaćim momčadima. Navijački faktor je, dakako, ključan.

Treba imati u vidu da je u podsvijesti nogometaša i činjenica da se igranje pred praznim tribinama obično događalo nakon što bi domaćin bio kažnjen zbog nekog razloga. Dakle, to percipiraju kao kaznu, a ne kao rutinu. To je još jedna otegotna okolnost.

Da je u Španjolskoj domaći teren značajna prednost, govori i podatak da su samo dvije momčadi ove sezone imale bolji skor u gostima nego kod kuće. Sevilla je na strani osvojila 24 boda, a na svojem Pizjuanu 23, dok je Espanyol osvojio 12 bodova kao gost, a tek 8 kao domaćin. To su iznimke koje potvrđuju pravilo.

Kako god, sablasno prazne tribine i depresivna atmosfera nikako ne idu uz nogomet. U takvim uvjetima profesionalni nogomet nema blistavu perspektivu.

Nogomet se u Hrvatskoj nastavlja, ali pod novim pravilima