George Weah vjerojatno je najveći afrički nogometaš svih vremena. Ovaj je Liberijac dva puta ispisao povijest: 1995. kada je postao prvi i zasad jedini Afrikanac koji je osvojio Zlatnu loptu, te 2017. kada je postao predsjednik Liberije. Nakon impozantne karijere proglašen je najboljim afričkim nogometašem 20. stoljeća.
Njegovim stopama krenuo je i njegov 18-godišnji sin Timothy. Rođen u New Yorku, Timothy je prošao omladinske kategorije SAD-a, a u srijedu je na utakmici protiv Paragvaja debitirao i za seniorsku vrstu. Time je postao prvi seniorski reprezentativac SAD-a rođen 2000. godine ili kasnije.
Što se tiče klupske karijere, Timothy je krenuo stopama svoga oca. Još 2014. New York Red Bullse je zamijenio PSG-om, klubom u kojem je njegov otac briljirao od 1992. do 1994., nakon čega je prešao u Milan gdje je proveo najslavnije dane svoje karijere.
S 18 godina debitirao za reprezentaciju i prvu momčad PSG-a
Timothy je već u prvom startu u mlađim kategorijama PSG-a zabio hat-trick, a 3. ožujka ove godine debitirao je i za prvu momčad, ušavši u igru u 79. minuti u pobjedi protiv Troyesa.
U slučaju obitelji Weah, jabuka ne pada daleko od stabla. Kao i otac, mladi Timothy je napadač koji može igrati i na krilu i u vrhu napada. Visok je 183 centimetra i vrlo brz, ali fizičke predispozicije samo su dio njegova talenta. Weah je odličan dribler i igrač s osjećajem za kreaciju i asistenciju, a na glasu je kao psihički vrlo stabilan i zreo igrač za svoje godine. Nije toliko ubojit kao strijelac, ali to mu i nije prava slabost: radi se o vrlo nesebičnom igraču koji će uvijek radije poslužiti suigrača u boljoj situaciji.
SAD je doživio debakl u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, a jedan od razloga je i neuspješna smjena generacija. Momčad predvođenu Clintom Dempseyjem, Timom Howardom, prije njih i Landonom Donovanom, jednostavno nije imao tko naslijediti. SAD-u se dogodila ''crna rupa'' u produkciji igrača, zbog čega su spomenuti senatori i zadržali status nositelja igre i u četvrtom desetljeću života.
SAD puno očekuje od nove generacije, a potencijalni napadački trojac vrlo je zanimljiv
No SAD ima svijetlu budućnost. Nova generacija predvođena Christianom Pulisicem puno obećava; sve je više mladih Amerikanaca koji privlače pozornost europskih teškaša i rano sele na Stari kontinent. Erika Palmera-Browna potpisao je Manchester City, 19-godišnji Weston McKennie je ove sezone već skupio 16 bundesligaških nastupa za Schalke, a puno se očekuje i od također 19-godišnjeg veznjaka New York Red Bullsa Tylera Adamsa.
Protiv Paragvaja se, pomalo neočekivano, pojavio još jedan debitant – 21-godišnji Amerikanac srpskih korijena Andrija Novakovich. Robusni, 192 centimetra visoki centarfor koji je dosad prolazio ispod radara, ali je privukao pažnju na sebe s 18 golova u 29 nastupa za nizozemskog drugoligaša Telstar, gdje se zaputio na posudbu iz engleskog Readinga kako bi dobio prostor za dokazivanje.
Ova bi se generacija trebala predstaviti svijetu na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, a bude li sve išlo po planu, bitnu ulogu bi trebao igrati i Weah. Ukoliko se profilira kao krilni igrač, mogao bi činiti idealan napad s Pulisicem na drugom krilu i Novakovichem u sredini. Hrvat, Srbin i sin Georgea Weaha kao napadački trojac SAD-a? Zvuči ludo, ali taj je scenarij itekako ostvariv, na radost Amerikanaca koji puno očekuju od ove generacije.
