Čak i u izrazito momčadskom sportu kakav je nogomet, jedan igrač može puno značiti, posebice u HNL-u. Kada je Marko Livaja u momčadi, Hajduk izgleda daleko bolje.
To se vidi golim okom. Ne kažem to samo zbog toga što je Livaja postigao pogodak u svojem debiju u najvećem hrvatskom derbiju i odigrao onu odličnu asistenciju koju Stanko Jurić nije pretvorio pogodak, nego što je jasno koliko njegova nazočnost na terenu znači Bijelima, posebice najmlađim igračima. Livaja ih čini samopouzdanijim i hrabrijim, a uz to donosi ekstra kvalitetu. Na svakoj utakmici povuče barem dva-tri lucidna poteza kojima razoruža protivničke obrane.
Tandem Livaja - Caktaš lako bi odveo Hajduk u Europu
Livaja je trenutačno daleko najkvalitetniji igrač Hajduka i sigurno je u užem krugu najboljih igrača Prve HNL. Možemo samo zamisliti kako bi funkcionirao u tandemu s Mijom Caktašem. Ta sinergija značajno bi podigla Hajduk kojem nasušno nedostaje igračke kvalitete.
Kako god, činjenica je da su Bijeli nedavno šaptom pali u Zagrebu, a sada su u Splitu pružili znatno snažniji otpor favoriziranom Dinamu i zasluženo osvojili bod. Remi je sasvim realan ishod derbija.
Oba pogotka pala su nakon velikih pogrešaka u obrani. Hajdukova pogreška je, čini mi se, ipak veća. Lauritsen nije dobro zahvatio loptu, ali htio ju je barem izbiti, nije namjeravao petljati. Klasična tehnička pogreška koja se dogodi u djeliću sekunde.
Trener Hajduka: "Mene su moji igrači iznenadili, a u drugom dijelu se igrao tenis"
S druge strane, Bijeli su previše komplicirali u opasnoj zoni, mogli su znatno jednostavnije riješiti situaciju, imali su vremena čak i razmisliti. Fossati jest bio pod pritiskom, činjenica je da mu nitko nije prišao, ali baš zato je trebao racionalnije reagirati, ako ništa drugo nabiti je aut. Međutim, on je na silu pokušao zadržati posjed, na kraju mu je Petković oteo loptu i centrirao Majeru, koji glavom pogađa mrežu.
Petljanje pred vlastitim vratima - šansa za suparnika
Ovaj detalj ističimo jer takve pogreške posljednjih godina često viđamo u svim ligama, pa čak i u završnici Ligi prvaka., Ogledni primjer su obje utakmice PSG-a i Man Cityja. I jedni i drugi, a posebice Parižani, namjestili su mrtve šanse suparnicima.
Sindrom modernog nogometa, svi žele igrati, nitko ne želi nabijati. Lijepo je to, ali da biste u opasnoj zoni i pod pritiskom iznijeli loptu sitnim vezom i jurnuli u šansu, jer to je valjda smisao petljanja pred vlastitima vratima, morate imati ubitačnu momčad, tehničare najviše klase.
Ali kada ste zadnji put vidjeli da je netko pod pritiskom uspio izigrati akciju od vrata do vrata i postići gol? To se i onoj najjačoj Barceloni događalo svake prestupne. Puno češće bi Valdes ili netko iz obrane pogriješio i poklonio zicer suparniku.
Dominantna predstava Chelseaja za finale Lige prvaka: Na terenu smo gledali samo jednu momčad
Ako to ni onoj Barci nije baš polazilo za rukom, kako će tek Hajduku? Splićani prečesto primaju jeftine pogotke, a i Modri znaju slično zglajzati. Golovi protiv Villarreala to najbolje potvrđuju.
Borba za četvrto mjesto
To znači da obje momčadi moraju još poraditi na taktici i igri u obrani, a i na tjelesnoj spremnosti. Naravno, Hajduk puno više, vidno je pao u finišu utakmice, jer jasno je da je Dinamo osjetno bolji i da igra na puno većim razinama.
Osim toga, Dinamu je bod u Splitu sasvim dovoljan ulov, povećao je prednost nad Osijekom na sedam bodova i na korak je od obrane naslova. Bilo bi svjetsko čudo kada bi Modri prokockali tu prednost.
Hajduk zaostaje za Rijekom i četvrtim mjestom, koje bi moglo voditi u Europu, četiri boda. Bijeli još imaju šanse jer raspored im je podjednako težak. Može se očekivati velika bitka.
