Nenada Bjelicu sati dijele od povratka na klupu Dinama. Ako se ne dogodi neki kopernikanski obrat, koji je uvijek moguć u nogometu, ali trenutačno se čini malo vjerojatnim, Bjelica bi već tijekom današnjeg dana trebao staviti potpis na ugovor s Modrima.
Tri vijesti o kojima se priča
Rampu još mora podići Izvršni odbor, što znači da će cijela operacija stajati Dinamo više od tri milijuna eura. Je li to dobar potez Dinamovih čelnika, pokazat će vrijeme, no u ovom trenutku čini se kao najrealnija i najbolja opcija. Ali jasno je da u Maksimiru nema ništa bianco. Tu se ništa nije promijenilo i to Bjelica jako dobro zna.
U četiri i pol godine otkako je napustio klupu Dinama izdogađalo se svašta. I u Maksimiru, i u Bjeličinoj karijeri. Najvažniji je detalj da se promijenila vlast. U Maksimiru danas stoluju neki sasvim novi ljudi u odnosu na vrijeme kada je Bjelica prvi put stigao u Dinamo.
Upravljačka situacija potpuno je drukčija, no igračka, momčadska i rezultatska nije odveć različita. Bjelica ni tada, a ni sada ne bi ni došao u Maksimir da nije bilo problema na travnjaku, a cinici će reći i u svlačionici. Sve u svemu, Bjelicu će u nekim aspektima dočekati dosta slična situacija, a u nekim prilično različita.
Početak će biti iznimno važan za Bjelicu
Zbog znanih razloga dio navijačke populacije dočekat će ga na nož ili barem s mrskim izrazom lica, tako da će u tom smislu dobar start biti od velike važnosti. Naravno, uvijek je važno dobro započeti, posebice na tako vrućoj klupi kao što je Dinamova, no zbog duhova prošlosti i posljedično lako mogućeg cunamija nezadovoljstva ako se loše krene, početak je u Bjeličinu slučaju još važniji. Dobri rezultati najbolji su lijek za umirivanje tribina.
Iako to treneri nikada neće priznati, nije im odveć mrsko preuzeti klupu nekog velikog kluba kada je situacija teška ili barem problematična, kao što je to trenutačno u Dinamu. Nerijetko je za trenere najbolja maksima: što gore, to bolje. Kada su rezultati loši i kada momčad izgleda kao što trenutačno izgleda Dinamova, a nesumnjivo ima veći potencijal, ne treba puno napraviti da biste bili bolji.
Ako uspiju okrenuti priču nabolje, bit će heroji. Ako ne, uvijek se mogu opravdati da ih je dočekala izuzetno teška situacija, da nisu birali igrače i slagali momčad, prošli pripreme itd. Svaki pomak nabolje mogu tumačiti kao veći ili manji uspjeh. Uglavnom, u mnogim aspektima win-win situacija. Nije li upravo u sličnim okolnostima Sergej Jakirović preuzeo Dinamo. Koliko ga je poboljšao isključivo svojim zaslugama, a koliko je to samo stvar inercije i statusne veličine kluba, pitanje je za raspravu.
Dovođenje u red svlačionice
Kako god, Bjelicu će dočekati brojni problemi, a najveći je očiti pad samopouzdanja i loša igra. Trenerske se šok-terapije i rade da bi se donijela nova energija i pokušalo brzinski razbuditi momčad. Nova metla barem na startu uvijek bolje mete, no vijek trajanja puno je problematičniji.
Bjelica će morati pomesti i dovesti u red neke stvari u maksimirskoj svlačionici. Priče o klanovima nisu neka novost. Uvijek se povlače kada dođe lošije razdoblje. I ne samo u Dinamu ili hrvatskoj reprezentaciji. Tako je posvuda. U svakoj svlačionici ima grupacija, neki se igrači više ili manje druže, čuvaju si leđa i slično.
Legendarni Shaq šokirao prognozom za iduće Olimpijske igre: "Hrvatska može osvojiti zlato"
Bjelica će se s tim problemčićem barem u startu lakše obračunati. Olakotna okolnost bit će mu ta što je neke igrače već vodio u prvom mandatu, i to ključne, pa ih dobro poznaje i dobro zna s kime ima posla te kako se postaviti. Puno je veći problem što su oni nekoliko godina stariji i veliko je pitanje jesu li na kvalitativnoj i svakoj drugoj razini kao u Bjeličinu prvom mandatu.
Svi su oni bitno drukčiji, u svakom slučaju manje gladni. Primjerice, autoritet i status Brune Petkovića bitno je drukčiji nego kada je došao, bolje rečeno kada se vratio u Dinamo tog ljeta 2018. Tada je za širu javnost bio prilično anoniman igrač koji se ni sam nije sjećao kada je posljednji put postigao pogodak.
Petković, Theophile i Ademi više nisu isti
Bio je praktički brucoš, doduše prilično tvrdoglav, ali i silno motiviran da pokaže kako se radi o pravom igraču. U međuvremenu je izrastao u najveću Dinamovu zvijezdu, postao je reprezentativac i najplaćeniji igrač.
Njegov autoritet u svlačionici i klubu tada i sada nemjerljivo je drukčiji. Nadalje, Theophile i posebice Ademi daleko su od onoga što su bili u igračkom smislu. Oko Francuza su se uvijek rojili upitnici, neki njegovi brutalni kiksovi dugo će se pamtiti, no nije teško primijetiti da je u međuvremenu i osjetno usporio. To više nije isti igrač.
Još više to vrijedi za Ademija, za kojeg se zna da je bio vođa, duhovni pokretač i motor momčadi, pogotovo u trenucima kada joj nije išlo. Francuz je i dalje prvotimac, što dovoljno govori o Dinamovim problemima u obrani ako je on nezamjenjiv, a Ademi je u međuvremenu ispao iz udarne postave. Ima tu još igrača koje bismo mogli spomenuti, ali koncentrirat ćemo se na dvojicu najbitnijih kojih više nema u Maksimiru, a to su Mislav Oršić i Dani Olmo.
Pronaći novog Oršića i Olma, probuditi Baturinu
S protokom vremena vidimo koliko nedostaju Dinamu. Olmo je postao svjetska klasa, a Oršić se putem izgubio, no tada je bio jedan od najvažnijih, u nekim trenucima i najvažniji Dinamov igrač. Bez Oršića i njegove hitrine ni Petković nije isti igrač.
Bili su toliko kompatibilni, igrački nerazdvojni, slagali su se na terenu kao prst i nokat. Da bi Bjelica razbudio Petkovića, morat će mu pronaći novog Oršića. Ima li ga u današnjoj momčadi Dinama? Ne vidimo ga, ali Bjelica će ga morati izmisliti ako želi polučiti uspjeh. Morat će nešto iščarobirati. Martin Baturina možda bi mogao biti novi Olmo, ali posljednjih mjeseci u slobodnom je padu i prvi Bjeličin zadatak bit će da zaustavi njegovo daljnje potonuće i što prije ga podigne. Ako to uspije, napravit će dobar dio posla.
Dinamo je nakrcao svlačionicu inozemnim igračima sumnjive kvalitete. Bjelica će brzo morati procijeniti tko ima potencijal, a tko je nepopravljiva bofl roba. Brzinska selekcija bit će od najveće važnosti.
Zadnji red gotovo listom sačinjavaju stranci, a upravo je obrana lošiji dio momčadi na početku sezone, iako ni napad ne briljira. Bjelica će vjerojatno na tom planu isprva najviše raditi. Iskusniji stručnjaci, sjećamo se riječi Josipa Kužea, uvijek će reći da je puno lakše napraviti obranašku igru nego napadačku.
Dinamo je Bjeličina prilika za povratak u orbitu
Bjelica je u prvom mandatu na klupi Dinama napravio odličan posao i stvorio trenersko ime, ali nikada nije umirao u ljepoti. Njegova filozofija nadasve je pragmatična, igra koju je uglavnom gajio tijekom trenerske karijere teško se može nazvati odveć napadačkom. Problem igre, posebice ofenzivne, Bjelica je imao u Osijeku, pa i u Trabzonsporu, a naposljetku i Union Berlinu. Možemo o objektivnim i subjektivnim problemima koje je imao u tim klubovima, ali to da je dobio otkaze ne može se negirati.
Kada se očekivalo da nakon Dinama još više poleti i napravi veću inozemnu karijeru, Bjelica je doživio pad. Financijski je odlično prošao, no ugled je, realno, utanjio. Dinamo mu je u principu došao kao naručen da se vrati u orbitu. Pred velikim je izazovom, Modri imaju dosta problema, ali situacija nije tako dramatična. Ona to tek može postati. Sezona je još mlada i da se sve ispraviti, ali i dodatno pokvariti, iako se možda čini da gore ne može.
Gore od 13 komada ne može
To gore bi bilo da Dinamo ne osvoji naslov prvaka Hrvatske. Modri su još uvijek favoriti i realno još uvijek imaju najkvalitetniju momčad, iako je jasno da nisu baš toliko bolji od Hajduka i Rijeke kako se to medijski bubnjalo na početku sezone, a o navici pobjeđivanja i tradiciji osvajanja naslova da ne govorimo. To su faktori koji poput provalije dijele, recimo, Dinamo i Osijek. Bjelica to najbolje zna.
S obzirom na katastrofalan početak u Ligi prvaka, tu što god da napravi, bit će dobro. Iz ove perspektive gledajući, Bjelica na startu ima otvorenu poljanu da stvari pomakne nabolje. Od 13 lakih komada u dvije utakmice ne može biti gore.
