Rijeka je u potpunosti nadigrala Hajduk i zasluženo slavila s 2:0. Dovoljno je pogledati osnovnu statistiku i sve će biti jasno: Rijeka je imala 19 udaraca na vrata, Hajduk 6. U okvir vrata 9:3 za Rijeku, koja je i dvaput uzdrmala vratnicu. Posavec je imao sedam obrana, a Pandur tri. Rijeka je imala osam kornera, Hajduk dva. Domaćin je imao i veći posjed lopte.
Tri vijesti o kojima se priča
Rijeka u derbiju pobijedila i preskočila Hajduk u borbi za Ligu prvaka!
Kako je igrao, Hajduk je još i dobro prošao. Ukupni dojam njegove igre je poražavajući. Splićani su odigrali užasno. Rijeka je bez pretjerivanja lako mogla slaviti s nekoliko golova razlike. Posavec je najzaslužniji što je Hajduk odolijevao furioznim napadima domaćina do 61. minute. Odlično je branio, vjerojatno je bio najbolji igrač utakmice.
Sporna situacija: Je li Čolak igrao rukom?
Oko Čolakova gola još će biti priče. Je li Čolak u toj akciji igrao rukom? Suci su procijenili da nije. Vidjelo se da Damir Batinić komunicira sa sucima u VAR sobi.
Očito su mu rekli da je sve čisto. No trebat će pogledati akciju iz više kutova da bi se donio konačni zaključak. Igranje rukom Caktaša u šesnaestercu Hajduka Batinić je išao sam provjeriti. Gorgon je oštro pucao, lopta je pogodila Caktaša u ruku koja je bila ispružena ispred tijela. Batinić je nakon kraćeg pregledavanja snimke očito procijenio da je Caktaš zapriječio put lopti i pokazao je na bijelu točku.
Tudor našao opravdanje za igru u Rijeci i najavio ''pjesmu'': ''Bit ćemo drugi''
Vidjet ćemo što će reći sudačke analize, jesu li suci možda pogriješili, posebice kod prvog gola. Ako je Čolak igrao rukom, onda je jasno da je Hajduk oštećen, jer tko zna kako bi se utakmica razvijala do kraja. To što je jedna momčad puno bolja, ne znači da mora pobijediti.
Najlošija partija Tudorovog Hajduka
Kako god, vjerojatno će i trener Hajduka Igor Tudor priznati da je njegova momčad odigrala loše, najblaže rečeno. Vjerojatno najlošije otkako je Tudor sjeo na klupu Bijelih.
Kada ti je vratar daleko najbolji pojedinac, onda je jasno kako si odigrao. Hajduk u posljednje tri utakmice nije postigao pogodak. To je ono što najviše treba zabrinuti trenera Bijelih. To je najbolji pokazatelj limitiranosti ofenzivnih potencijala.
Moćni City pao na Old Traffordu: Unitedu bitka za Manchester nakon velikih pogrešaka Edersona
Nije slučajno, jer sve tri utakmice Hajduk je igrao protiv najvećih rivala u HNL-u – Osijeka, Dinama i Rijeke. Može se reći da je to već stara boljka Bijelih. U sudarima s izravnim suparnicama za vrh ljestvice, Hajduk već godinama ima jako loš skor, posebice protiv Rijeke i Dinama.
Splićani su u Osijeku odigrali solidno, može se reći da su bili čak nešto bolji od domaćina. Zaslužili su bod, a možda su mogli i pobijediti. Protiv Dinama su prvo poluvrijeme bili barem ravnopravni. Pali su tek nakon isključenja Ismajlija. Ukupno gledajući, Hajduk u najvećem derbiju nije odigrao loše, iako je izgubio 2:0.
I dalje loši u gostima
No protiv Rijeke nema isprike, Splićani su odigrali za čistu jedinicu. Čini se da je poraz od Dinama ostavio određene posljedice na Tudorovu momčad. Najviše psihološke. Kad su u miru pogledali šanse iz prvog poluvremena s Modrima i što su sve promašili, Bijeli su se vjerojatno tukli u glavu. Imali su za čime žaliti.
Naravno, to nije isprika za tako loše izdanje protiv Rijeke. Očito je da ni Tudor zasad nije uspio napraviti osjetniji pomak naprijed u glavama igrača Hajduka. Kada igraju u gostima, Bijeli nisu ni izbliza tako goropadni kao kada igraju na svojem Poljudu.
Dinamo rutinski protiv Istre: Dilaver i Majer za novu pobjedu Modrih
Pobjednički mentalitet teško se stiče, a vrlo brzo se gubi. Hajduk već dugo nema osobitu kvalitetu, jasno je da ima limitiranu momčad, a davno je izgubio i gard pobjednika. Nema tu čarobnog štapića, teško se bilo što može promijeniti preko noći, tko god bio trener ili sportski direktor.
U bržem roku stvari se mogu pomaknuti samo uz pomoć pune blagajne. Znamo da Hajduk na tom planu ne stoji briljantno. Hajduk nema novca za kupovinu skupih pojačanja koja bi preko noći podigla momčad u nebesa.
Tudor treba vrijeme, Rožman pohvatao konce
Tudor treba vrijeme da napravi bitniji pomak s igračima koje ima na raspolaganju, a vremena u temperamentnom Splitu nikada nema dovoljno. Okolina je takva kakva jest, nervoza je velika, navijači su već izmučeni i zasićeni neispunjenim obećanjima. Kad su očekivanja velika, razočaranja su još veća.
Hajduk ponovno klizi prema dolje, a Rijeka se, čini se, nezaustavljivo diže. Ponovno je izbila na drugo mjesto i s obzirom na to kako joj najveći konkurenti izgledaju, ima dosta dobre šanse da tu ostane do kraja sezone.
Čini se da je Simon Rožman pohvatao konce. Promjena sustava i filozofije donijela mu je slatke plodove. Rijekina forma je u usponu, a rezultati obično prate formu. Pobjede protiv Dinama u Kupu i sada protiv Hajduka nisu slučajne.
Ako Rijeka nastavi igrati na ovoj razini, sezona bi joj mogla biti vrlo uspješna. No daleko je još do kraja, amplitude su itekako moguće. Hajduk i Osijek neće se predati, a treba ozbiljno računati i na sve bolju Lokomotivu. Očekuje nas žestoka borba za drugo mjesto i plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka.
