Vrag je očito odnio šalu u Maksimirskoj 128. Predsjednik Dinama Zvonimir Boban konačno je izašao iz komforne zone i barem figurativno udario šakom o stol. Vrijeme će pokazati je li zakasnio, ali dojam je da ima još sasvim dovoljno vremena za sanaciju nastale štete. Još uvijek se u hodu može puno toga učiniti.
Tri vijesti o kojima se priča
Situacija jest opasna, ali ništa još nije izgubljeno, sezona je još dovoljna mlada i sve se da ispraviti. Boban je u početnom koraku izlaska pred javnost dao prvi intervju otkako je postao predsjednik Dinama, u kojem se djelomično posuo pepelom i priznao neke pogreške, a onda je odlučio sići kat niže kod "malog od kužine", trenera Marija Kovačevića i neposrednih proizvođača.
Već sam prilično kritički izanalizirao Bobanov intervju i nema se smisla vraćati na to, pa ću se usredotočiti na prvi ulazak u svlačionicu. Za neke je kontroverzan potez, koji podsjeća na neka ne tako davna, ali ipak prohujala vremena, a za druge pravi potez, koji je možda radikalan, ali za koji je bilo krajnje vrijeme.
Boban ušao u svlačionicu i održao govor igračima Dinama
Izvješća kažu da je Boban igračima Dinama održao motivacijski govor, koji je između redova zasoljen odgojnim packama. Bio je vrlo jasan, a navodno je tu i tamo podigao glas da ne bi bilo zabune da ih je došao tješiti i tetošiti. Ukratko, nedvosmisleno je podržao trenera Kovačevića i naglasio da čvrsto stoji iza njega. Prilično je jasna Bobanova intencija; u prijevodu je poručio igračima da ne misle kako će Kovačević plesati još neko kratko vrijeme i da mogu kako hoće.
Iako se spekuliralo da bi moglo biti suspenzija, zasad nitko nije kažnjen, ali mogao bi biti ako se igrači ne dozovu pameti i počnu raditi ono zbog čega su dovedeni u Dinamo. Situacija je takva da neće biti dovoljno da samo drže jezik za zubima, profesionalno se ponašaju i igraju nogomet, morat će i pobjeđivati, i to u serijama, barem u domaćem prvenstvu.
Različita tumačenja i mijenjanje kaputa
E, sad, Bobanov ulazak u svlačionicu može se svakojako tumačiti i svatko ima svoje argumente. Činjenica jest da su se ulasci u svlačionicu i držanje bukvica igračima od strane maksimirskih neimara, točnije Zdravka Mamića, u neka prošla vremena medijski uglavnom negativno percipirala, iako ni to nije sasvim točno, ovisi o kojim godinama govorimo jer vrlo dobro se svi skupa sjećamo da su Mamića neki slijepo i pokorno podržavali praktički do zadnjeg dana javne i tajne vladavine, pa su naglo okrenuli ploču kada su uvidjeli da mu je doista došao kraj u Dinamu.
Klasično mijenjanje kaputa i okretanje kapa u zadnji čas, toliko puta već viđeno na ovim prostorima skakanje miševa s broda koji tone, a doktorirano zadnjih godina na slučaju notornog Sanadera i odbjeglog Mamića.
Ključna razlika u odnosu na Mamića
Kako god, gotovo svi viđeniji treneri naglašavali su da ulazak u svlačionicu ni za živu glavu nikome ne bi dopustili. Primjerice, sjećamo se Mamićeve svađe i burnog razlaza s Vahidom Halilhodžićem. Znamo kako je Vaha reagirao i što je pričao. Branko Ivanković i Nenad Bjelica također su u vrlo sličnom tonu govorili. U principu su isticali da bi to značilo nepovratno rušenje njihova autoriteta, a kada kod igrača izgubite autoritet, izgubili ste sve.
Ako to vrijedi za njih, ako to, kako se lakonski zna reći u svijetu nogometa, doista ne bi dopustio niti jedan trener koji drži do sebe, zašto to ne bi vrijedilo u slučaja trenera Kovačevićeva i glavnog šefa Bobana? Teško je obarati postavljene premise, obrnuli ili okrenuli, zvučat će kao dvostruka mjerila, što je legitimno promišljanje, ali ipak treba obratiti pažnju na kontekst i legitimitet glavnih subjekata u obje priče, što je ključna razlika.
Bobana su izabrali članovi kluba, Mamića uska skupina ljudi
Boban je izabrani predsjednik na demokratskim izborima od strane članova kluba. Mamić to nikada nije bio, čak službeno i nije obnašao ulogu predsjednika kluba, to je tijekom cijele te ere bio Mirko Barišić, ali ponašao se i djelovao je kao da je neprikosnoveni šef. Mamića su na funkciju postavljale manje skupine ljudi, možda i samo jedan bitan čovjek koji je imao odlučan utjecaj na ondašnje članove Skupštine i Izvršni odbor.
S druge strane, Boban je premoćno pobijedio na demokratskim izborima s jasnom porukom i pravilima igre. Glasači su znali da spaja funkciju predsjednika Uprave i predsjednika te da će biti istinski šef, i to službeno s najvećim mogućim ovlastima. Nigdje ne piše izrijekom, ne može se sve propisati statutarnim aktima, ali logičan je slijed promišljanja da mu te i takve ovlasti daju za pravo da čak ulazi i u svlačionicu ako bude smatrao da je to potrebno.
Poruka igračima
Druga je stvar je li to dobro u širem smislu, kakvu poruku šalje, tko će to kako shvatiti, odnosno ruši li time autoritet trenera, čini li mu medvjeđu uslugu na kraće i dulje staze… Naravno, bitan je i način na koji se sve to napravi, naravno da je cjelokupan dojam drukčiji ako je to učinjeno s mjerom, dovoljno gospodski i uljuđeno. Nogomet nije balet, nije to kazalište, ali neke granice pristojnosti ne bi se smjelo prelaziti. Znamo da kod Mamića te granice nije bilo i da je tu najviše griješio.
Osobno smatram da je dobro da je Boban na taj način reagirao. Na taj je način do kraja, bez uvijanja i zakulisnih igara, preuzeo odgovornost za projekt na čijem je čelu, a to je najpoštenije prema svima; najviše prema navijačima, odnosno onima koji su ga izabrali na mjesto predsjednika.
Dodatno rušenje autoriteta ili pomoć treneru?
Čak bih išao i toliko daleko da kažem kako osobno ne bih imao ništa protiv da se čak posjeo i na klupu, već sam pisao o tome, no to bi možda bila predrastična odluka. Možemo diskutirati je li baš takva trenutačna situacija u Dinamu, ali teške situacije zahtijevaju i teške mjere. Boban je očito došao do zaključka da je krajnje vrijeme da otvoreno izađe pred igrače i poruči im: "Ako ne poštujete trenera Kovačevića, ne poštujete ni mene." Možda to nije baš tako izrijekom rekao, ali poruka je jasna.
Dakako da je znao da time riskira dodatno srušiti Kovačevićev ionako poljuljani autoritet, no kada ga se odlučio ostaviti na klupi, vjerojatno najviše zbog toga što nije imao adekvatno rješenje, nedavna praksa je pokazala da mijenjanje trenera samo da ga se promijeni ne donosi ništa dobro, odlučio je ići do kraja i sve karte baciti na stol. Otprilike: op ili trop. Jer, da budemo na čisto, u veliku opasnost došao je i Bobanov kredibilitet.
Boban ima velike ovlasti, ali i odgovornost s posljedicama
E, sad, možete takav stil podržavati ili ne podržavati, možete reći da su medijski komentari uglavnom dvolični u odnosu na prethodna, najviše završna Mamićeva vremena, možete reći da su na djelu klasična dvostruka mjerila, da je nova vlast takve stvari prije osuđivala, a sada ih podržava, da je sve skupa licemjerno, no ključna je razlika u cijeloj priči ODGOVORNOST, odnosno snošenje odgovornosti za nastale posljedice.
U Mamićevo vrijeme on nikada nije odgovarao što god se dogodilo, već samo treneri, ponekad i neki suradnici, najviše niži činovnici. Svi su mogli otići ili biti izbačeni, samo ne on. Boban jest demokratski izabran, ali ništa nije dobio bianco, nije sveta krava, barem u mojem svjetonazorskom prosuđivanju.
Ne mora mu se titrati, niti pljeskati, može ga se i mora kritizirati, što god on o tome mislio, pa i pozvati na odgovornost, odnosno da odstupi s funkcije ako dovoljno zglajza i prestane imati podršku navijača. Postao je predsjednik, dobio je najviše ovlasti, ali mora prihvatiti i odgovornost. U prijevodu, od njega se očekuje da sam ponudi ostavku ako ne ispuni očekivanja i ako navijači ne budu zadovoljni. Na kraju krajeva, mogu ga smijeniti članovi kluba legitimnim procesom, htio on podnijeti ostavku ili ne.
Predsjednik Dinama je demokratski izabran i može ga se smijeniti
Neki će reći da je Boban dobio u ruke ovlasti, i to službeno, otprilike kakve je imao i Mamić, i to neslužbeno. To drži vodu, ali ključna je razlika, velika kao provalija, to što je Boban izabran u demokratskom procesu, a to znači i da je smjenjiv. Za to postoji procedura, ne moraju se čekati novi izbori. Možda sad može kako hoće, ali sigurno ne može dokle hoće. Iskustva iz prošle sezone, kada su upravljačke ovlasti bile difuzne i nejasne, pokazala su da je svrsishodno imati na čelu kluba čovjeka s najširim ovlastima. Lakše se donose odluke i upravlja procesima.
Da se zna tko je glavni, ali isto tako i tko je najodgovorniji. Kao i Kovačeviću, i Bobanu će naposljetku suditi rezultati. Vizija vođenja kluba uvijek se ogleda u rezultatima seniorske momčadi, od toga ne može pobjeći što god napravio u ostalim segmentima. Dakako da je u potpunosti svjestan te činjenice i vjerojatno se zbog toga odlučio sasvim izložiti ulaskom u svlačionicu i čvršće zategnuti uzde. Dojam je da mu je u glavi sazrela odluka: ako se već gine, neka poginem provodeći viziju do kraja i na svoj način. Sa štitom ili na njemu, vidjet ćemo.
