Fabio Cannavaro izgorio je kao šibica na Drosini, a blizu iste sudbine je i Mario Kovačević. Nakon pulske havarije Kovačević se može pozvati na slavni Murphyjev zakon - kad sve što može poći po zlu, pođe po zlu - no opravdanja više nema, pješčani sat samo što mu nije iscurio i veliko je pitanje hoće li dočekati jutro kao trener Dinama.
Tri vijesti o kojima se priča
Možemo sada parafrazirati doskočicu iz 50-ih pa reći: Kurilovec je pobijedio Istru, Istra je pobijedila Dinamo, dakle četvrtoligaš je bolji od Dinama. Tako ispada nakon svega što gledamo posljednjih tjedana, pa i mjeseci. Modri su u Puli dotakli dno, upali su u rupu iz koje Kovačević očito ne vidi izlaz. Jasno je da tako više ne ide. Ako u Plavim salonima žele nešto promijeniti te zaustaviti kola koja idu nizbrdo i hvataju nezaustavljivu brzinu, moraju nešto učiniti. Što točno, nije teško naslutiti.
Modri u Puli dotakli dno
Već smo pisali da nije u pitanju samo kriza rezultata, već je puno opasnije za Kovačevića i njegovu momčad to što je na djelu očigledna kriza igre. Dinamo igra slabo, i u napadu i u obrani. Nakon fijaska protiv Celte, stigao je i nokaut u pulskom ringu. Fago je poput Mate Parlova dvama krošeima srušio maksimirskog diva sa staklenom bradom i klecavim koljenima.
Modri su protiv Istre odigrali bolje nego u nekim ranijim utakmicama, ali kada se zamjeriš Fortuni, kada je izazoveš na megdan vucaranjem po terenu, kao protiv Vukovara, onda ti ona obično vrati s kamatama. Mogao je Dinamo bolji proći u Puli, imao je dominaciju, bilo je i nekih šansi, ali ukupni dojam opet je slab. Nije samo problem realizacije, i obrana izgleda konfuzno i nesigurno. Curi na sve strane, Istra je mogla utrpati Modrima barem još dva komada.
Modre stala karta
Dinamo je u nekim prijašnjim utakmicama imao dosta sreće, primjerice u Osijeku i u objema utakmicama s Rijekom. Pobjeđivao je, ali bilo je puno oscilacija, ne samo od utakmice do utakmice već i od poluvremena do poluvremena. Rezultat je pokrivao sumnjivu igru, Riječani će reći i suci, ali sada je Fortuna spustila rampu, okrenula je kartu na stranu suparnika i u mrežu neće baš ništa, pa ni s tri-četiri metra. To što je Beljo promašio na Drosini sukus je svega što se Modrima događa posljednjih tjedana.
U Maksimiru su donedavno trubili o zločestim novinarima koji podmeću Modrima neistine o sukobima i lošoj atmosferi u svlačionici, no kako vrijeme prolazi, sve je jasnije da je maksimirski spin bio hitac u prazno. Modri su najbolje sami sebe razotkrili. Ako laže koza, ne laže rog, a na rogovima je brdo prljavog rublja. U Plavim salonima ne mogu biti samo ošamućeni lošom igrom svoje momčadi, podjednako ih treba užasnuti uzlet Hajduk. Jamačno sada žale što se nisu odlučili za Gonzala Garciju, već su uzeli Kovačevića, no tko zna što bi bilo da je bilo.
Jerko Leko kao privremeno rješenje?
Što će se dogoditi u sljedećih nekoliko sati, teško je sa sigurnošću predvidjeti. Možda dobri čovjek Kovačević sam ponudi ostavku, a možda dođe do sporazumnog raskida, eufemizam za otkaz, a možda Zvonimir Boban odlučiti tjerati inat. Emocije i još više ego, kažu u slučaju Bobana supergo, jesu zajebana stvar, ali klub veličine Dinama mora se voditi raciom. Pogreške je bolje uvidjeti prije nego poslije, koliko god to bilo bolno.
Boban je na potezu, a najveće je pitanje ima li i kakvo rješenje u rukavu? Uvijek se može pribjeći sa smjenom i v.d. trenerom. Kao, privremeno rješenje dok se ne nađe stalno, a u biti s nadanjem da će privremenom krenuti dobro i da se novo rješenje neće morati tražiti. U kuloarima se baratalo s imenom Jerka Leke, ali to su zasad samo glasine.
Tko je pravi trener za Dinamo?
Može se lakonski reći da je Dinamu potreban inozemni stručnjak, ali i to je klasična floskula ako se ne ponudi ime. Slučaj Cannavaro najbolji je primjer. Ima i onih koji grme da je najbolje da Boban preuzme puno odgovornost, spusti se na klupi i sve preuzme u svoje ruke. Tlo zna, možda i Kovačević tako misli. Zvuči dosta ironično, ali kada se malo bolje razmisli, možda to i nije tako loša ideja.
Rizično jest, bilo bi op ili trop, ali na muci se poznaju junaci. Ionako će eventualni krajnji neuspjeh više-manje svi pripisati Bobanu. Ne može se od toga oprati, svi su uvjereni da je on složio ovu momčad, a kad je već tako i ako duboko vjeruje da je dobro birao, možda je doista najbolje da sve uzme u svoje ruke i odjedri u superheroje ili pogine sa svojom idejom.
Je li najbolje da se Boban spusti na klupu?
Dojam je da maksimirsku skupinu legionara može u red dovesti samo veliko ime, neprikosnoveni autoritet, neka čvrsta ruka. Kako god okrenuli, Boban je taj koji mora donijeti odluku. Koje je pravo rješenje, gdje ga se može naći, za koju cifru i tko može jamčiti... Nitko. Baš nitko.
