"Spiralna impostacija", priznajte, riječi pokojnog velikana Špace Poklepovića prvo vam padaju na pamet kada vidite ovakvu građevinu. Nije to nikakav Eiffelov toranj za siromašne, nego jedan od najvećih tobogana svijeta.
Visok je 80 metara, dug gotovo 180 metara, kroz koji se spuštate brzinom od 100 kilometara na sat. Do vrha jednog od najviših i najdužih tobogana svijeta vodi vas 455 stepenica, a tobogan radi samo tri dana tjedno.
Za ovu adrenalinsku vožnju termin morate rezervirati danima unaprijed, a to zadovoljstvo platit ćete 150 kuna.
Uz Olimpijski stadion, ovaj tobogan je jedan od simbola Stratforda, ali što su sve Olimpijske igre donijele ovom dijelu Londona.
Od centra za vodene sportove, staza za trčanja do velodroma za bicikliste. Sport je to u kojem su Britanci itekako uspješni. Sve je to itekako obogatilo ovaj dio Londona koji do prije deset godina praktički nije ni postojao.
Jedanaest tisuća domova je kreirano za vrijeme Igara u Londonu, a poslije je sve prodano i iznajmljeno. Zgrade niču iz dana u dan. Naravno, već na prvi pogled može se zaključiti da je ovo skup sport.
Za razliku od Atene ili Rio de Janeira, Britanci su, iako su četiri puta probili budžet, dobro unovčili svoje Igre. Kreirale su se tisuće radnih mjesta nakon Igara, a infrastuktura je kasnije ugostila mnoge, velike sportske događaje.
Olimpijske igre u Londonu koštale su 15 milijardi dolara, a unatoč velikom financijskom zalogaju, one su u potpunosti oživjele ovaj dio grada.