Naime, u osam utakmica postignuto je 13 golova. Ali se za uzbuđenja svojim ponašanjem i postupcima pobrinu igrači, razni nogometni djelatnici, a i gledatelji. Iako sam imala najbolju namjeru napisati nešto pozitivno o HNL-u, uz najbolju volju nisam uspjela.
Tri vijesti o kojima se priča
U tom jadnom hrvatskom nogometnom okruženju najpozitivnije je zapravo kada se nađe kupac iz neke inozemne nogometne lige (ne nužno iz Liga petice) i svi sretni! Zapravo, igrač presretan, menadžeri i klub zadovoljno trljaju ruke, a navijača i gledatelja na tribinama ionako već odavno nema. Ilustracije radi, gledanija od HNL-a je i bosanska Premijer liga... pa nije ni čudno što nam Liga danas izgleda baš ovako – jadno.
Klubovi su većinom u rasulu, prijeti im stečaj i amaterizam, stadioni su neadekvatni i ne zadovoljavaju kriterije UEFA-e, a licence za prvu ligu se ipak dijele šakom i kapom. No, zato se za uzbuđenje pobrinu osebujni treneri!
Tako TRENERU Hajduka Stanku Poklepoviću ništa nije sporno u bacanju banana na tamnopute igrače Dinama, a kazna od 110 tisuća kuna po njemu je bezobrazno previsoka, jer 'u kojem to zakonu piše da banane asociraju na crnce'. Naglasila sam ovo 'treneru' jer kaže Poklepović on je nogometni trener, a ne Ćiro Blažević! Da pojasnim, Špaco je naglasio kako su novinari od Ćire napravili trenera , jer koje on to, molim vas, ima rezultate osim '82. Kad su ga kolege podsjetili na broncu sa Svjetskog prvenstva 1998. Špaco se čudio: 'A šta je to molim Vas?!'
Cijelu kolumnu Anite Kajtazi-Roth potražite u našoj specijalnoj rubrici!
