Španjolska La Liga objavila je limite koliko svaki klub može potrošiti na plaće u sezoni 2018./2019. Limit se odnosi na budžet koji svaki klub ima na raspolaganju za plaće, uključujući igrače i stručni stožer.

Klubovi taj budžet ne moraju potrošiti – brojke koje je objavila La Liga ne pokazuju koliko klubovi zapravo troše na plaće, nego koliko mogu teoretski potrošiti. U izračun ulaze varijable poput prihoda i financijskih zaliha.

Na prvom je mjestu uvjerljivo Barcelona, koja na raspolaganju ima gotovo 633 milijuna eura, čak 66,5 milijuna više od drugog Real Madrida. Barcelona je bila prva i prošle sezone, ali razlika je bila osjetno manja – tek osam milijuna eura.

Barcelona je ostvarila toliki napredak zbog novih sponzorskih ugovora, prodaje nekolicine igrača te odlaska Andresa Inieste i njegova izdašnog ugovora. Također, u dio budžeta koji se odnosi na osoblje ulaze sve sportske sekcije nekog kluba – Barcelona sa svojom širom lepezom sportova u toj kategoriji ostvaruje prednost nad Realom.

Na trećem je mjestu Atletico Madrid s 293 milijuna eura, dok su prošle sezone mogli potrošiti 237 milijuna. Prije samo tri godine Real i Barcelona na raspolaganju su imali otprilike trostruko više novca od Atletica, što je još jedna potvrda uspona Colchonerosa na svim razinama.

Limiti za plaće u La Ligi

 

S deveteroznamenkastim budžetom mogu se pohvaliti još Valencia (164 milijuna), Sevilla (162 milijuna) i Villareall (109 milijuna), dok je ''prvi ispod crte'' Betis (97 milijuna).

Na dnu ljestvice nalazi se Valladolid, koji na raspolaganju ima, u odnosu na vodeće klubove, vrlo skromnih 23,8 milijuna eura. Granicu od 50 milijuna eura probija tek 13. Celta.

Tako velike razlike nisu novost – štoviše, to je već postala tradicija La Lige. Pored tradicije, sponzora, veličine i šire navijačke baze, prednost Realu i Barceloni donosi i prilično neravnomjerna raspodjela novca od TV prava.

Dva velika rivala i dalje uzimaju najveći dio, za razliku od, primjerice, engleske Premierlige. Zbog astronomskih prihoda od TV prava koji se raspodjeljuju puno ravnomjernije čak i klubovi iz sredine tablice mogu potrošiti desetke milijuna eura na transfere.