Ronald Koeman bjesnio je na utakmici s kijevskim Dinamom. Trener Barcelone svako malo skakao je s klupe, galamio, gestikulirao, mahao rukama, pravio grimase… Okretao se prema svojim pomoćnicima i gnjevno im dobacivao, otvoreno je kritizirao igru svojih igrača. Nije mario što ga snimaju kamere i što se sve moglo iščitati sa usana.
Tri vijesti o kojima se priča
Nizozemca najviše izluđuje loša realizacija, ali protiv Ukrajinaca divljao je i na obranu. Jedini kojem ništa nije dobacivao bio je Lionel Messi. Njemu očito ne smije.
Barca opet nije bila na razini, lako je mogla izgubiti bodove da su gosti bili precizniji ili da Ter Stegen nije bio u velikoj formi, ali opet je promašila puno šansi. Antoine Griezmann bio je ispodprosječan, a Pedri samo malo bolji.
Koeman bjesnio na klupi Barce
Mlađahni Ruslan Neščeret sjajno je branio, bio je na razini Ter Stegena, no Katalonci nisu imali mirnoću u završnici. Ni Ter Stegen ni Neščeret ne bi imali toliko obrana da su napadači bili precizniji. Ili su promašivali vrata ili su pucali po sredini gola i zapravo pogađali vratare.
Messija ne ide gol, to je glavni razlog zbog kojeg Barca ne zabija. Protiv Alavesa Barca je remizirala, a po šansama je zaslužila pobijediti. Dinamo je pobijedila 2:1, a po šansama je trebalo biti neriješeno. Tako je to u nogometu.
Uzbuna u Realu: Skupa investicija ne razvija se po planu, je li Florentino Perez pretjerao?
Koeman je opet isprobao varijantu s De Jongom na mjestu stopera umjesto Lengleta, dok su Pjanić i Busquets igrali na pozicijama dvaju zadnjih veznih. Koeman je htio s De Jongom dobiti dodatnog igrača u sredini terena, očekivao je njegovo iznošenje lopte duboko u polje i predaju napadaču. To je probao i u drugom poluvremenu protiv Alavesa u prošlom kolu La Lige. I nije izgledalo loše.
Da se slikovito izrazimo, De Jong je trebao biti Barcin Franz Beckenbauer. Možda je Koeman očekivao da De Jong odigra nešto slično što je on igrao u Barceloni, kada je bio stoper i vezni igrač u isto vrijeme. Ovaj put eksperiment nije uspio, iako je krajnji rezultat bio bolji. No više je to stvar sreće nego bilo čega drugog.
Eksperiment s De Jongom
De Jong nije dobro odgovorio postavljenim zahtjevima, imao je previše pogrešaka, pogotovo u fazi obrane. Na prvu se čini da bi mladi Nizozemac mogao imati tražene kapacitete za tu poziciju, iako nema ni približno tako dobru dugu loptu kao Koeman, ali nije to lako igrati kada ispred sebe imate dva sporohodna veznjaka poput Pjanića i Busquetsa, koji već godinama ne igra dobro, iako je ovaj put bio nešto bolji od BiH reprezentativca.
S takvim veznim redom Barcelona izgleda suviše sporo, tromo, neokretno… Suparnički vezni igrači lako ih pretrče i pregaze, to se vidi čak i protiv osrednje momčadi kao što je Dinamo Kijev, a što bi tek bilo protiv Bayerna ili Liverpoola, možemo samo zamisliti. Zapravo, već smo vidjeli, Busquets je protiv takvih suparnika izgledao katastrofalno, a ni ostali nisu izgledali puno bolje.
Koeman je obojicu zamijenio u drugom poluvremenu. Lenglet je ušao umjesto Busquetsa, a Sergi Roberto umjesto Pjanića pa se Barca vratila na klasične postavke. Napad će prije ili kasnije proraditi, odnosno Messi će konačno početi zabijati. Taj problem će biti kako-tako riješen, ali što napraviti s veznom linijom, drugim, odnosno prvim najvećim problemom?
Vezni red igra u drugoj brzini
Koeman svim silama pokušava pronaći najbolji model igre za ovu Barcu. Vidi se da se svojski trudi, živci su mu napeti kao strune, dere se i galami, a kako i ne bi kada vidi kako mu momčad igra. Najlakše bi bilo reći da mu treba vremena da složi sve na svoje mjesto, no veliko je pitanje ima li ova Barca uopće potrebne kapacitete da izađe iz polumračnog tunela u koji je zapela?
U momčadi ima dosta potencijala, ali ima i puno problema. Nekim je igračima vrijeme odavno prošlo, drugi opet nisu više na staroj razini. Nije to ni Messi, a kako će biti Busquets ili Pique. Omraženi predsjednik Josep Maria Bartomeu je otišao, ali ostavio je praznu blagajnu. Barca nema novca za ekspresno krpanje rupa, kako je to nekoć radila.
Štoviše, financijska je situacija loša, možda nije tako loša da joj prijeti stečaj, kako to tvrde madridski mediji, no nije to ni predaleko od istine. Da je situacija dobra, ne bi se tražilo od igrača da se odreknu 30 posto od plaća i bilo bi novca za pojačanja.
Svjetlo na kraju tunela
Barca nije u totalnom mraku, to bi bilo pretjerano reći, ali za standarde koje je sama sebi nametnula u posljednjih petnaestak godina bliska budućnost trenutačno ne izgleda briljantno.
U La Ligi već dosta zaostaje za Realom, to se, doduše, može promijeniti, prvenstvo je dugačko, no nije baš izgledno. U Ligi prvaka Barca je stopostotna, jedina uz Bayern i Liverpool, no rezultati u skupini i nisu neko mjerilo.
Jasno je da ono pravo dolazi tek u nokaut-fazi natjecanja, a znamo kako je Barca izgledala posljednjih pet godina u sudarima s najjačim suparnicima. Čak i kada je bila puno jača, uvijek bi negdje zapela.
Nogomet je čudna biljka, pogotovo u trenutačnim okolnostima. Sve se do proljeća može promijeniti - i nabolje i nagore. Treba se samo prisjetiti gdje je bio Bayern u trenutku odlaska Nike Kovača i kakve su mu se šanse davale u Ligi prvaka, pa čak i u Bundesligi, a gdje je završio na kraju sezone.
